Pjesme moje i stihovi Moji su stihovi suglasje strúna razapetih nad bolom sudbine, pjesme su moje glazba dubine duše skladane u molu, maštom lutale bezbroj puta, oplakane na praznom grobu svitanja, skrivene u snovima zaspale zore, jutrom se iznova rađaju u tihom trenu topline, strofe i rime iz zaborava izranjaju, opet su tu biseri u rosi, sa suncem se stapaju još sneni i bosi, pjesme moje i stihovi – živi ! Mijo Arapović