Zašto mačke predu?

Mačići mogu presti već drugog dana svog života, ali ne mogu mijaukati

 

 

Predenje

 

Pojedine značajke karakteristične su samo za mačke. Neke od tih značajki oduvijek su za čovjeka bile tajnovite, ali su ujedno pobuđivale i veliko zanimanje. Ljudi su uvijek fascinirani onim što životinje mogu a oni ne mogu. Jedna od značajki prema kojima su mačke prepoznatljive svakako je – predenje. Mnogi misle da prede samo domaća mačka, te da je predenje izraz zadovoljstva. No, je li tome zaista tako?

Zašto mačke predu? Mačka prede jer je stvorena za to. Sve domaće mačke imaju sposobnost predenja od rođenja: mačići mogu presti već drugog dana svog života, ali ne mogu mijaukati. Ljubitelji i uzgajivači mačaka kao i veterinari znadu da ženka prede kada na svijet 'donosi' mlade jer tako ublažava bol, a predenje uz to djeluje i opuštajuće. Mačići instinktivno predu kada ih majka njeguje i mazi – time šalju signal da su dobro i još čvršće se povezuju s majkom. A ona im također uzvraća svojim predenjem označavajući mačićima put do hrane i topline majčinog tijela. Smatra se da je to zbog toga što se mačići rađaju slijepi, nemaju osjet mirisa a i sluh im nije u potpunosti razvijen. Zbog toga mačići najbolje reagiraju na majčino predenje, koje im služi kao sredstvo usmjeravanja.

 

„Danas je poznato da mačke ne predu samo kada su sretne, opuštene i zadovoljne. Istraživanja su pokazala da mačke predu kada su gladne, napete ili pod stresom, bolesne ili čak u određenim traumatskim trenucima. Mačka koja je iznenada ozljeđena, čak i ako je na samrti, ona će – presti,“ izjavio je za Wired Tony Buffington, stručnjak za mačke i veterinar na 'Ohio State University.'

Još od pradavnih vremena kada su drevni Egipćani držali domaće mačke, znanstvenici, filozofi i ljubitelji mačaka znatiželjno su tražili razloge zašto mačka prede.

 

Čini se da se frekvencija mačjeg predenja koju možemo izmjeriti instrumentima kreće između 25 i 150 Hz (herca). Slučajno (ili ne) otkriveno je da frekvencija zvuka predenja između 35 i 50 Hz stimulira rast kosti kao i zacjeljivanje kosti. Pojedini stručnjaci smatraju također da predenje pomaže mačićima održavanju čvrstoće njihovog kostura. No, frekvencija predenja može biti i veća od 150 Hz i tada ono ima jedno drugo značenje. Naime, jedna strudija čiji rezultati su objavljeni u časopisu „Current Biology“ otkrila je da frekvencija predenja između 220 i 520 Hz znači da mačka traži / moli hranu od svojeg vlasnika. Zanimljiva je činjenica da je ova visoka frekvencija predenja vrlo slična frekvenciji plača ljudskog dojenčeta (između 300 do 600 Hz) koje je gladno i traži majku da ga nahrani. Istraživači su također otkrili da što je frekvencija predenja viša to je vlasniku teže odbiti „molbu“ mačke za hranom.   

 

Nekome se može učiniti smješnim i pomalo ludim, ali čak i astronauti NASA-e koriste terapiju vibracijom predenja mačke kada su u bestežinskom stanju u svemiru. Naime, duži boravak u bestežinskom stanju povezan je s atrofijom mišića i smanjenjem gustoće kosti što je uzrokovano nemogućnošću normalne fizičke aktivnosti. Naime, poznato je da mačke čuvaju energiju dugotrajnim odmaranjem i spavanjem, stoga se smatra da je predenje zapravo nisko-energetski mehanizam kojim se stimuliraju kosti i mišići bez mnogo energije.

Veterinarskim stručnjacima poznata je činjenica koliko su mačke otporne i žilave, te kako stoički podnose traumu; stoga nikako ne začuđuje činjenica kako je instinkt mačke da prede pod velikim pritiskom i traumom u direktnoj vezi s time.

 

Predenje mačke pod stresom/traumom opisuje se često kao mačja mantra, tj. titrajući zvuk koji doprinosi samo-zacjeljivanju, samo-umirivanju, samo-opuštanju i dr. No, još uvijek je nepoznato kako mačke predu i o tome se vode rasprave. Postoje dvije teorije:

– Prva i najpopularnija teorija temelji se na provedenom istraživanju koje pokazuje da predenje uzrokuje aktivacija živaca unutar aparata za glasanje. Signali ovih živaca uzrokuju vibracije/titranje glasnica dok dijafragma služi kao pokretna pumpa koja tjera zrak u i iz vibrirajućih glasnica, što uzrokuje “muzičko” mrmljanje, odnosno predenje. Veterinar Neils C. Pederson, autor knjige o držanju mačaka (Feline Husbandry) vjeruje kako središnji živčani sustav potiče predenje te da je ono stoga na dobrovoljnoj osnovi. Drugim riječima, mačke predu samo kada one to žele.       

– Druga teorija smatra da zvuk predenja potječe od vibracije, tj. titranja krvnih žila unutar samog organa za glasanje.

Ne tako davnim istraživanjem otkriveno je da se u mozgu mačke oslobađaju prirodne tvari nalik morfinu (endorfini – polipeptidi koji kod kralježnjaka nastaju u hipofizi i u hipotalamusu). Budući se endorfini oslobađaju u stanju zadovoljstva ili kod boli, time možemo objasniti dvojako značenje predenja. Ova teorija ide u prilog Pedersonovoj teoriji da mozak potiče predenje, jer endorfini aktiviraju jedan od glavnih sustava u mozgu. Koje god bilo objašnjenje za predenje, čini se da predenje mačke odražava i njezino zadovoljstvo, a možemo ga povezati i s poboljšavanjem njezinoga stanja kada je ona pod stresom. Kako god bilo, predenje je svakako jedna od najugodnijih osobina mačaka.

 

Odrasla mačka prede često i u blizini svoga vlasnika, a naročito ako ju držite u krilu i mazite. Mačke predu prije spavanja, a zvuk predenja može biti visok ili nizak. Najniži zvuk predenja je oko 26 Hz,  a neki ga uspoređuju s tzv. praznim hodom diesel/dizel-motora. Međutim, ukoliko mačka neprestano prede i/ili mijauče tijekom 24 ili 36 sati, tada to svakom vlasniku mačke mora biti znak da je njegova „zdrava“ ljubimica (ili ljubimac) zapravo – bolesna. Stručnjaci koji proučavaju ponašanje životinja smatraju da mačke predu kada su pod stresom iz istog razloga kao što čovjek pod stresom ili u strahu može sam sebi pjevati ili mrmljati. Uplašene mačke također predu izražavajući time svoje ne-agresivne namjere ili pokornost. Starije mačke predenjem šalju prijateljski signal te da žele prići bliže i poigrati se. Divlje mačke predenjem šalju signal o ne-napadanju te da ih se druge mačke ne moraju bojati. Predenje mačke pozitivno utječe i na ljudsko zdravlje. Stoga mačke često imaju terapijsku ulogu u oporavku pacijenata te u domovima za starije i nemoćne.    

 

Nedavno istraživanje o predenju potaknuli su Institut za istraživanje komunikacija između životinja  u Sjevernoj Karolini, SAD i ENDEVCO, vodeći svjetski proizvođač i distributer zvučnih, vibrirajućih i drugih instrumenata i aparata. Istraženo je predenje kod pet različitih vrsta mačaka: geparda, puma, servala, ozelota i domaće mačke. U svrhu navedenoga istraživanja koristio se najmanji akcelerometar (ENDEVCO Model 22, najmanji akcelerometar na svijetu). Istraživanje je pokazalo da predenje mačke, odnosno titranje djeluje stimulirajuće i ublažavajuće kod 82% ljudi koji pate od akutnih i kroničnih bolesti i bolova, potiče rast tkiva, potiče zacjeljivanje rana, poboljšava cirkulaciju krvi i oksigenaciju, tj. opskrbu krvi kisikom, smanjuje otekline i usporava/sprječava rast bakterija.

 

Danas je mnogim veterinarskim ortopedima poznato kako relativno lako i brzo zacjeljuju mačje kosti u usporedbi sa sličnim ozljedama kod pasa. Časopis Američkog veterinarskog udruženja objavio je rezultate istraživanja koje su proveli dr. Whitney i Mehlhaff. Istraživanje se temeljilo na 132 slučaja pada mačke s visokih katova zgrada, prosječan pad bio je pad s 5.5 kata, ili 17 m visine. Pad s 45 kata zabilježen je kao pad s najveće visine koji je mačka – preživjela. Devedeset posto (90%) mačaka od njih 132 preživjele su pad iako su bile vrlo teško i ozbiljno ozljeđene. U stručnoj literaturi također postoje podaci koji dokazuju kako su mačke manje sklone postoperativnim komplikacijama od drugih ljubimaca.

 

Poznato je da se kod mačaka ne javljaju oboljenja kosti, ligamenata i mišića tako često kao kod pasa na primjer. Veterinarskim ortopedima također je poznato da ne-zaraštavanje kostiju kod mačaka je vrlo rijetka pojava. Općenito se smatra da predenje ima određenu ulogu u rjeđoj pojavi displazije i drugih osteoporoznih stanja koštanog sustava. Stručnjaci vjeruju kako upravo predenje ima ulogu u samo-izlječenju i samo-obnovi. Postoje stručni radovi koji pokazuju da niska frekvencija i nizak intenzitet (predenja) djeluju terapeutski.

Istraživanje koje su proveli Institut za istraživanje komunikacija između životinja i ENDEVCO pokazalo je da izlaganje niskim frekvencijama zvuka djeluje pozitivno na gustoću kosti kod ljudi, zaraštavanje prijeloma kosti i smanjuje bol; poznato je da vlasnici mačaka imaju niži krvni tlak. Stoga se vjeruje da predenje ima vrlo sličan učinak kao i ultrazvučna terapija u humanoj medicini.

 

Titraji između 20 i 140 Hz djeluju anabolički na rast kosti i pospješuju zaraštavanje prijeloma kosti,  potiču zacjeljivanje rupture (puknuće) mišića i ligamenata, smanjuju otekline i bol. Institut za istraživanje komunikacija između životinja otkrio je da predenje mačke ne samo da se podudara s ovim niskim titrajima, već da se titraji kod predenja najčešće kreću između 25 i 50 Hz, što se pokazalo optimalnim kod zacjeljivanja prijeloma kosti i poticanja rasta kosti. Titraji od 100 Hz i 200 Hz zauzimaju drugo mjesto jer povoljno utječu na čvrstoću kosti: utjecaj ovih titraja pospješuje čvrstoću kosti i do 30% te također ubrzava zacjeljivanje prijeloma kosti. A frekvencija predenja kod svih naprijed navedenih mačaka u pokusu iznosi upravo 25 Hz, 50 Hz, 100 Hz, 125 Hz, 150 Hz (jedino je kod geparda frekvencija neznatno niža odnosno viša nego kod ostalih mačaka, ±2).Istraživači trenutno istražuju mogućnost pozitivnog utjecaja predenja mačke, odn. titraja na zaustavljanje osteoporoze kod ljudi, naročito kod žena u starijoj dobi.

 

Dr. June McNicholas sa Sveučilišta Warwick (University of Warwick) u Velikoj Britaniji istraživala je ulogu kućnih ljubimaca kod starijih osoba smještenim u domovima za starije i nemoćne osobe. Istraživanje je pokazalo da 57 % domova ima pravilnik o držanju kućnih ljubimaca, a dvije trećine prihvaćaju kućne ljubimce, uključujući i mačke. Nadalje, dr. McNicholas je otkrila kako mačke imaju vrlo pozitivnu ulogu kod starijih i/ili bolesnih osoba kao i kod ostalih ljudi:

• mačke pružaju znatnu utjehu usamljenim osobama, osobito onima koji su nedavno izgubili bračnog druga;

• mačke pozitivno djeluju na žene koje boluju od raka dojke;

• vlasnici mačaka mnogo manje pate od psiholoških i fizičkih poremećaja i bolesti;

• gotovo 90 % djece koja imaju mačku ubrajaju svoju ljubimicu među deset najboljih prijatelja.

 

Institut za pedijatriju i bolesti adolescenata sa sjedištem u Münchenu, Njemačka, proveo je istraživanje koje je pokazalo da mala djeca koja su u neprekidnom kontaktu s mačkom ili mačkama imaju mnogo manju mogućnost da obole od alergijske astme (67 %), dok se kod 45 % ove djece neće pojaviti tzv. peludna groznica, odnosno alergija na pelud. Na temelju provedenih istraživanja znanstvenici su zaključili da predenje mačke ima vrlo važnu ulogu u samom životu mačke te da predenje utječe na prirodnu selekciju. Predenje izaziva jačanje muskulature, povećava pokretljivost zglobova a ima i terapeutsko djelovanje protiv boli.

Zanimljivost:Na tržištu se nalaze i CD-ovi koji čovjeku omogućuju opuštanje uz 60-minutno slušanje mačjeg predenja u kombinaciji s muzikom. Reakcije ljudi kao i njihova iskustva uz slušanje ovih CD-ova vrlo su pozitivne. A čak ih i mačke vole!  

 

Izvor:

 

1. „Why do cats purr?“ autor: Leslie A. Lyons, assistant professor at the School of Veterinary Medicine at the University of California, Davis; Scientific American;

2. Marissa Laliberte: „Why do Cats Purr?“, Riders Digest

 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.