Hrvatski Fokus
Kultura

Velike obljetnice hrvatskih muzeja

15. Noći muzeja – 200. obljetnica Arheološkog muzeja Split

 
 
Tema ovogodišnje, jubilarne 15. Noći muzeja nosi naziv „Velike obljetnice hrvatskih muzeja“, a potaknuta je 200. obljetnicom osnutka najstarije muzejske institucije u Hrvatskoj – Arheološkog muzeja u Splitu.
Tom prigodom je Arheološki muzej u Splitu organizirao bogati program na tri lokacije: u matičnoj muzejskoj zgradi u Splitu, na arheološkom lokalitetu Salona i u zgradi Tusculum u Solinu, te u priručnoj zbirci Issa u zgradi Gospine Batarije u Visu.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/02/featured-noc-muzeja-2020-16012020-678x381_5e26f2417a7f1_970xr.jpg
Arheološki muzej u Splitu je muzejska institucija koja se sustavno bavi prikupljanjem, obradbom, istraživanjem i prezentacijom arheološke građe s područja Dalmacije. Najstarija je muzejska institucija u Hrvatskoj. Utemeljila ga je 1820. Zemaljska vlada u Zadru na poticaj kralja Franje I., nakon njegova posjeta Saloni. Prva zgrada muzeja podignuta je 1821. uz istočne zidine Dioklecijanove palače prema projektu graditelja Vicka Andrića, a 1922. muzej je preseljen u novu, 1914. namjenski podignutu zgradu izvan povijesne jezgre, koju su projektirali bečki arhitekti August Kirstein i Friedrich Ohmann. Važniji ravnatelji bili su Frane Lanza (1863.–72.), Mihovil Glavinić (1872.–1883.) i Frane Bulić (1883.–1923.). U muzeju se čuva oko 150 000 arheoloških predmeta u jedanaest zbirki (prapovijesna, grčko-helenistička, rimsko-provincijalna, kasnoantička, srednjovjekovna, epigrafička, numizmatička, zbirka podvodne arheologije, zbirka umjetnina i predmeta umjetničkog obrta, zbirka novovjekovnih spomenika, zbirka spomenika modernog doba). Među nalazima ističu se grčko-helenistička keramika, rimsko staklo, antičke glinene svjetiljke, kameni natpisi iz Salone (oko 6000 primjeraka), te antički i srednjovjekovni novac (više od 70 000 primjeraka). Muzej provodi sustavna arheološka istraživanja na antičkim lokalitetima u Solinu (Salona) i Visu (Issa), a u njegovu sastavu djeluju Priručna zbirka Issa, smještena u zgradi Gospina Batarija u Visu, te Priručna zbirka Salona, smještena u zgradi Tusculum na Manastirinama u Solinu. Od 1878. muzej izdaje časopis Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (prvotno pod nazivom Bullettino di archeologia e storia dalmata). Fond muzejske knjižnice obuhvaća oko 50 000 svezaka, među kojima je osam inkunabula i oko 170 knjiga iz XVI. st.
 
U sklopu 15. Noći muzeja u Maloj izložbenoj dvorani Arheološkog muzeja otvorena je izložba „Plakati i izložbe Arheološkog muzeja u Splitu 1959.-2019.“, autora Arsena Duplančića i Slobodanke Antičić. Izložbom muzejskih plakata želi se prikazati dio njegove raznovrsne djelatnosti te skrenuti pozornost na dokumentarnu i likovnu vrijednost plakata kao odraza vremena u kojem su nastali. Najveći dio izložbe odnosi se na arheološki materijal ili na istraživanje pojedinih lokaliteta, a manji dio na drugu građu koju Muzej čuva: knjige, rukopise, karte, grafike, plakate i proglase, ex librise, fotografije, slike, novovjekne predmete itd.
 
Plakat se kroz povijest pokazao kao iznimno uspješno reklamno sredstvo i u domeni kulture, a sačuvani plakati za izložbe ili ostale kulturne manifestacije danas ne predstavljaju samodokaz o njihovom održavanju već ih se može promatrati i kao umjetničko djelo samo za sebe. Od slika i ostalih umjetničkih djela razlikuje se po tome što autor (umjetnik) radi plakat prvenstveno s ciljem da informaciju prenese što većem broju ljudi, a ne zbog samoizražavanja, što je jedna od osnovnih karakteristika umjetničkih djela. Autor dobiva gotovu temu, ali u idealnom slučaju, ima slobodu interpretacije i obrade danog zadatka. Djelotvoran plakat, koji jasno i na kvalitetan način prenosi svoju poruku, ostaje umjetničko djelo i dugo vremena nakon što je njegova prvobitna namjena (prijenos određene poruke) prestala.
 
Premda je osnovan godine 1820., Arheološki muzej u Splitu s organiziranjem ili suorganiziranjem izložaba započinje tek od godine 1959. Plakati za izložbe pojavljuju se još kasnije, godine 1965. Već je iz tog podatka razvidno da sve izložbe nisu imale plakat, što se događa i u kasnije vrijeme. Razlozi su najčešće nedostatak financijskih sredstava te oglašavanje u sklopu nekih manifestacija, a u novije doba donekle smanjeno zanimanje za plakate kao sredstvo promidžbe, odnosno nedostatak namjenskih mjesta za njihovo lijepljenje. O nakladi plakata ne znamo gotovo ništa, ali znamo da su neki tiskani u malom broju primjeraka (don Frane Bulić na fotografijama),  da je jedan otisnut u deset primjeraka (Splitska luka i povijesna jezgra grada na prikazima do polovice XIX. stoljeća iz Hrvatskog Pomorskog muzeja Split i Arheološkog muzeja u Splitu), a jedan u samo jednom primjerku (Knjižnica splitske obitelji Martinis-Marchi) za postav u Splitu.
 
Plakati muzejskih izložaba različitih su veličina, postoje izdanja većeg i manjeg formata istog plakata, isto tako postoje plakati koji se razlikuju po vrsti papira na kojem su otisnuti (mat i sjajni), a ima plakata za istu izložbu sa slikom i bez slike na njima. Također postoji slučaj kada je veliki glavni plakat fotokopiran na manjem formatu i napravljen manji s drugom slikom koji je fotokopiran na papiru različitih boja. Ti su plakati služili za oglašavanje po knjižarama, školama itd. Osim glavnog plakata o podacima o mjestu održavanja izložbe u dva slučaja postoje njihove tiskane inačice bez tih podataka, jer su bili zamišljeni kao posteri. Za neke izložbe nema posebnog plakata, ali je izložba navedena na plakatima manifestacija u sklopu kojih je bila postavljena, zbog čega su i oni uvršteni u ovu izložbu, jer govore o izložbenoj djelatnosti muzeja bez obzira na to je li on organizator ili suorganizator. Što se tiče vrste tiska za plakate, on prati razvoj tiskarstva za plakate tako da su zastupljeni sitotisak i ofset, a u novije vrijeme prevladava digitalni tisak. Osim njih za plakate je korišteno i fotokopiranje.
 
Kao autori plakata muzejskih izložaba javljaju se djelatnici Muzeja (crtači, arhitektica, informatičar) i vanjski suradnici. Od muzejskih djelatnika to su: Branko Penđer, Sanda Božić, Srećko Žitnik, Nada Jukić, Darko Vukšić, Josip Radić, Ika Prpa-Stojanac i Zoran Podrug. Od vanjskih suradnika kao autori dvaju i više plakata poznati su nam: Darko Šoša, Branko Pavazza, Neven Marin i Igor Čaljkušić. Boris Ljubičić autor je plakata koji se javlja u četiri inačice ovisno o mjestu održavanja izložbe, a spomenimo još i Jelenu Trpković i Marija Brzića.
U oblikovanju plakata važnu ulogu imaju i fotografi, ali ni njihova imena nisu redovito navedena na plakatima. Muzejski fotograf Tonći Seser autor je fotografija za četiri plakata, a vanjski suradnik Živko Bačić izradio je snimke za pet plakata, od kojih je jedan i dizajnirao. Spomenimo još fotografe Andriju Carlija i Zorana Alajbega te muzejsku kustosicu Zrinku Buljević.
Gledani u cjelini, plakati Arheološkog muzeja u Splitu važno su svjedočanstvo o njegovoj izložbenoj i nakladničkoj djelatnosti, zatim o promišljanjima vezanim uz arheologiju i onima koji spadaju u opće kulturološke teme, o populariziranju Muzeja i arheologije, podizanju svijesti o našoj kulturnoj baštini i odrazu likovnih strujanja u određenom vremenu.
Izložbu prati katalog s reprodukcijama svih sačuvanih muzejskih plakata.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Novi ciklus krajobraza Bojana Doleneca

HF

Hanibal Salvaro izlaže u Varaždinu

HF

Kraj kraja Zemlje Johnatana Franzena

hrvatski-fokus

Beskrajno ponavljanje dijelova zvuka

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...