Poezija živi vječno dok se pjesnici zaboravljaju
Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Libuša Kirac svojedobno je kreirala u tehnici sepije ciklus posvećen velikom pjesniku, skladatelju i dramaturgu,dobitniku Nobelove nagrade 1913., Rabindranat Tagoreu (1861.-1941.).
Našu je umjetnicu posebno zainteresirala osim pjesnikove poezije i njegova osobna sudbina. Naime, bio je zaljubljen u bratovu ženu. Njegova supruga i djeca su umrli.
Ciklus crteža u tehnici sepije izveden je na nizu listova formatu A 3. Istaknimo kako je poezija interpolirana unutar crteža. Ovaj zanimljivi ciklus valja istaknuti kao dobar primjer približavanja poezije, pojedinog poetskog opusa širem krugu čitatelju, pa makar se on i dogodio samo s jednim listom u nekoj neobičnoj, nesvakidašnjoj prilici.
Poezija živi vječno dok se pjesnici zaboravljaju jer prirodno je, djelo uvijek nadživi autora. Veliki indijski i svjetski pjesnik ovim se ciklusom sepija na čijim je listovima umetnuta njegova poezija nama približio onoliko trenutaka koliko smo prolistali crteža.
