Kod Maxa Nonnenbrucha ističu se “Plesačice na pijesku” u divnoj ljetnoj jutarnjoj svjetlosti, ljupke i prirodne
Vrijeme je donosilo svoje mode i mijene od kojih je najgluplje omalovažavanje dobrog zanata iza kojeg stoji ozbiljan cjeloživotni rad.
Jasno je da kao kruna djelatnosti stoji osobnost, originalnost, emotivni doživljaj, duh. Na svemrežju (internet) tek šturi podaci o njemačkom slikaru Maxu Nonnenbruchu (Viersen, 25. I. 1857. – München, 13. I. 1922.), gdje piše samo da je pripadnik minhenske škole, neoklasicist i simbolist. Među njegovim, ponekad i banalnim radovima ističu se “Plesačice na pijesku” u divnoj ljetnoj jutarnjoj svjetlosti, ljupke i prirodne. Prozirni šal na toj impresionističkoj slici leprša na vjetru. Strjelkinja je savršena figura, ali pogled nam privlači oblaporna melankolija sjedeće figure.
Otto Sinding (Kongsberg, Norveška, 16. XII. 1842. – München, 23. XI. 1909.) bio je norveški slikar, pjesnik i dramatičar. Brat Stephen (1846. – 1922.) bio je sjajan kipar, nalik genijalnom suvremeniku Augustu Rodinu (1840. – 1917.). Vrlo su mu uspjeli kipovi Henrika Ibsena, Bjornsona (Bjornstjern, 1832. – 1910., književnik) i Olea Bulla (1820. – 1880., violinski virtuoz). Brat Christian (1856. – 1941.) bio je kompozitor, a sin Sigmund solidan slikar. Otto je bio profesor na minhenskoj Akademiji. Veličanstveni prizori sjevera (Zima na Lofotima, Arktički ocean, Jutro u Scerriesu) dobri su kompozicijski. Slika dječaka u ribolovu remek djelo je prirodnosti.
Knud Sinding (Aarhus, 1875. – Kopenhagen, 1946.) danski je slikar koji je u Grčkoj i Italiji ne samo naučio lekciju otvorenog svjetla i boje, već i stvorio dražesne prizore iz seoskoga života.
Naravno, daleko su snažniji slikari Frits Thaulow, Zuloaga y Zabaleta, Joaquin Sorolla y Bastida, Joaquin Trinxet y Mir, Isak Levitan, Ivan Shishkon, sir John Lavery…
Ali umjetnost je često kao i woke ideologija, diktat nekih čudnih krugova.
