Hrvatski Fokus
Hrvatska

U političkom svratištu “Kod Škore”

Sve sami narcis do narcisa. Cvjetnjak narcisa

 
 
U protekloj kampanji za predsjedničke izbore Miroslav Škoro se iskazao s dva „gafa“; hrvatski, nepromišljenosti. O oba smo ovdje pisali. Prvi se zbio za glavna mu predizbornog skupa u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu kad je njegovo osiguranje u dvoranu puštalo samo njegove volontere, znači provjerene simpatizere dok nepozvane posjetitelje, na skup koji je bio javno oglašen, njegovo osiguranje nije. Iznenađujuće, ali dobro, možda za to nije znao, medija to nije razvlačila, pa je prošlo bez nekih posljedica.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/02/horse-drawn-carriage.jpg
Druga nepromišljenost („gaf“) je bila puno veća, temeljitija, a odigrao ju je osobno prije dvoboja Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića kad je preporučio svojim glasačima iz prvog kruga škrabanje po glasačkim listićima na način kako će on eto pri glasanju na listić dopisati sebe. Baš onako narcisoidno, ali i o tome smo ovdje pisali. Sad, navodno, sprema i treću nerazboritost – registrirat će stranku pod svojim imenom pa će kao kvočka, a pijevac je, pripustiti ostale podupiratelje pod svoja krila.
 
Stranku s imenom smo već vidjeli kod Bandića, ali on je to učinio „iz sedla“, kao gradonačelnik Zagreba (usput izbore za gradonačelnika Osijeka Škoro je izgubio). Svejedno je očito fulao, barem što se tiče  državnih izbora. Slično je postupio i Ivan Pernar nakon urušavanja Zida, ali on, u odnosu na Bandića „iz sedla“ s osedlanog magarca. Čime se ta IP stranka, osim „deranja“ po HDZ-u bavi? Teflonskim tavama(?!) jer da su opasne po zdravlje. Moguće i jesu pa mi nastavljamo Pernarovu teflonsku priču i preporučujemo trgovcima da dotične tave rasprodaju demonstrantima protiv Bandića – Radi Borić, Anki Mrak Taritaš, Gordanu Marasu, Tomislavu Tomaševiću… Možda bi ga bukom od teflonskih tava ili samim tavama mogli „dotući“ kad ne ide ovako. Tu je još jedna „lična stranka“, kolege mu  umjetnika, ustvari performera jednoga, Juričana za koga još nije jasno tko ga plaća, odakle mu novac za janjetinu (Šoroš!?).
 
Zbogom diko i politiko
 
U takvo bi društvo Miroslav Škoro? Zalagati se za neku opću, temeljnu, hrvatsku stvar, kao što je primjerice „vraćanje države narodu“, a ne znati tome (stranci, projektu…) dati ni ime već ga krstiti svojim unaprijed je osuđeno na propast. Ako ne već na sljedećim  izborima, onda polagano, do sljedećeg izbornog ciklusa. Ne znam kako će (bi) na to i pristati oni njegovi podupiratelji koji su već donekle izgrađene političke ličnosti, imaju svoja prepoznatljiva imena. Što bi se svi oni, i još poneki, okupljali u svratištu „Kod Škore“, pa tamo uz kavicu (rakijicu?) bistrili politiku? Cijeli taj, navodno veliki,  hrvatski projekt do te mjere dekroatizirati da ni imena nema, već mu ga Škoro mora posuditi – ne znam što bih rekao, a da ostanem pristojan. Neozbiljno je, nalik stand-up komediji, pa će tako i završiti, nastavi li se ovako.
 
Bože, pa na tzv. desnici sve sam narcis do narcisa, cvjetnjak narcisa, ma plantaža, pa se natječu koji će više ispružiti vrat i nadignuti glavu iznad ostalih. Kako digne tako ga dežurni iz ekipe aktualne mutacije neototalitarizma, nastale od boljševizma, fašizma, nacizma, postkomunizma, sad još i gendera i sve pošpricano liberalizmom – samo zvekne, naoštrenom petokrakom, nabrušenom i malo mutiranom svastikom, svilenim konopom. I tako jednoga po jednoga. Nego nešto mi je tu čudno. Ovako se čudim: kad je Miroslav Škoro s ostalima krenuo u predsjedničku utrku, znalo se, moglo se s velikom vjerojatnošću znati, kako ih on ne će pobijediti. Jednako tako se moglo znati kako će osvojiti značajan broj glasova što je potencijal za nastavak političkog djelovanja. Već tada je projekt stranke trebao biti gotov. Program, ime, organizacija, svakako ime, jer ime je znak. Sve ovo kasnije djeluje pomalo čudno, nerazumljivo. Dodam li činjenicu kako je Miroslav Škoro obrazovan čovjek, vidio svijeta, osjetio politiku, živi s masom, publikom, zna s njom, pa da bi stranci dao svoje ime kao što daje nosaču zvuka, još mi je čudnije ter ću ovdje stati da ne zaključim svašta. Za zaključak: dade li Miroslav Škoro  stranci svoje ime sve bi moglo završiti kao stand-up tragikomedija koja će se izvoditi u svratištu „Kod Škore“, a pod imenom (naslovom) „Zbogom diko i politiko“. Bit će i nešto razočaranih birača „desnih“  trećoputaša. Oni će se moći tamo i napiti pa zaplakati neku tužnu. Inače još nije vrijeme za bolju odluku isteklo, ali samo što nije.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

Tko podvali Čička Predsjednici!?

HF

Rekla ili ne rekla, KGK je u pravu!

HF

Baš smo mi sretan narod

HF

S Janezom Janšom u Hudoj Jami

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više