Nekoć su pilili i rezali, a sada su počeli tupiti Neki hrvatskim govore, a neki i pričaju. Neki imaju jedno uho za engleski, a drugo za hrvatski. Neki bi kulikulatori inačice poslali u – inatice. Neki lajkaju, a neki samo laju. Neki nasljeđuju ostavinu, a nekima ostaje ostavština. Neki ne podnose ćirilicu, ali ne mogu bez srpsko-hrvatskog Neki pišu materinskim, a govore pasmaterinskim. Neki rade danju, a djelaju i tešu samo noću. Neki vjeruju da predsjednik i predsjednica govore pravim hrvatskim. Neki više vole polovice, nego bolje polovice. Neki vas drže za riječ umjesto mačka za rep. Neki još uvijek švabetaju švabiš, jer ne znaju engliš. Neki Vukovarci još nisu sigurni žive li u Istočnom ili Zapadnom Srijemu. Nekim je razvratnim šatrovcima hrvatski dosadio pa uvode naprednu šatru. Nekima je hrvatski materinski, a nekima maćehinski. Nekima su hrvatske riječi lijepe, jer su transparentne. Nekoć su pilili i rezali, a sada su počeli tupiti. Nemamo jezične politike jer nedostaje političko-jezikoslovnih jezikoznanaca. Nije hrvatski jezik ugrožen od drugih, već od dugih. O hrvatskom jeziku odlučuje narod preko hrvatskih biranih birača. Otkako je izmišljen standardni jezik i spikeri griješe – standardno. Otkud među hrvatskim mladićima toliki tinejdžeri? Ova nam demokracija pomaže da jezičar može biti i novinar, i mesar, i piljarica, i političar i poljoprivredni seljak, i svatko tko zna. Papirologija je očito nova hrvatska znanost. Po novom izlazećem pravopisu komarce treba prašiti, a komaricama zaprašivati. Po najnovijem novom pravopisu pijanisti pišu Šljivovica. Poštujemo naš jezik jer i piljarice znaju varati na lijepom hrvatskom. Premijer je neočekivano i nehotice pomogao općem interesu za hrvatski. Problem nije od posebnog značaja koliko je od osobitog značenja. Razlika između anglofila i lopova je nevjerojatna. Rejting nam nije loš jer nas barem malo podsjeća na naš iskonski govor. Riječi uvozimo jer su strane, izuzetne, definitivne, kvalitetne i besplatne. Samo naivci vjeruju u političku naivnost. Samo se obratio, ali se nije preobratio. Samo se prepametni mogu praviti blesavi. Snošljivi kako-tako, nepodnošljivi nikako. Spiker ne mora znati pravilno izgovarati ime svoga grada i države. Stambenim pitanjima bavi se vlast, a stambenim problemima beskućnici. Stare su hrvatske riječi kao jeftina second roba. Svi bi hrvatski državljani trebali držati do Hrvatske, a ne za Hrvatsku. Što je rodom jezikoslovac jezikozborcu? Što je bratstvo i jedinstvo na hrvatski način? Što na hrvatskom znači maksimalno transparentno? Što je više kojekakvih rječnika, to bogatiji hrvatski. Tavankut nije na tavanu ni u ćošku. Tko još nije naučio pravohrvatski neka se javi edukatoru Josicu na kurs. Trebamo li glasati ili baš moramo glasovati? Tuđe i riječi volimo jer su besplatne i za džabe. Tuđice su rado primani bogati darovi siromašnima duhom. Turistice sve češće posjećuju Zagreb zbog vrlo popularne šverc-komerc trgovine „TEXTILE & SECOND HAND SHOP u koju rado i naše hrle TV novinari tvrde da i zeleno polje može – poplaviti. U hrvatanju jezičara i novinara uvijek pobjeđuju slabiji. U Vladi nam nedostaje kakav standarolog, koji trenutno nije u fukciji. Ulični jezikoslovci tvrde da je najbitnije ono što će sigurno biti. U vijeću za normu trebali bi sjediti, a ne ležati, normalno normirani. Martin Jakšić