Hrvatski Fokus
Povijest

Lubomir Michał Rogowski u Dubrovniku (3)

Ovdašnji su ljudi lijepa rasa i fizički i duhovno

 
 
"Pogrebi su također svečano organizirani. Normalno za kovčegom idu samo muškarci. Ponekad se,uz veliku pompu vide sirotišta, škole, svećenici pogrebni orkestar. Vraćajući se sa groblja taj orkestar uvijek svira živi marš da se narod previše ne bi zabrinjavao i da misle na život,ne zaboravljajući smrt". Tu me podsjeća Rogowski na to kako Waltari opisuje Krećane u "Sinuheu", ali i na Vela Luku; tamošnji pogrebi su dio naše dobro očuvane kulturne baštine. "Puhački orkestar, ustvari banda, to je već čitava poema… ja sam zatekao gradsku glazbu odjevenu u sive, skromne uniforme. Nakon nekoga vremena je ukinuta i stvorena srpska glazba u prekrasnim uniformama – sve sami "generali". Naglo je nestala i stvorena je hrvatska glazba u skromnijim uniformama nalik na mornarske… u tim raznim kostimima stalno vidim iste ljude, pretežno Čehe i oni stalno sviraju talijansku muziku! Ne razumijem se u politiku, možda upravo tako i treba, neka, neka kako govore Dubrovčani."
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/03/d51b62a64f24a5ef8cd71f5d657c96c5.jpg
"Dubrovnik ima 15.000 stanovnika (tek pedesetih godina 20. stoljeća dosiže tu brojku op., T.T.), ali ima poluamatersku Filharmoniju, dva sjajna zbora i nekoliko slabijih, kameleonsku glazbu, jako dobru sokolsku glazbu i nekoliko komornih ansambala, violinskih i mandolinskih. Sve to ima samo za sebe, ne radi posjetitelja, jer prava produkcija tih ansambala počinje u studenom i traje do svibnja. Ljeti se svi kupaju i sunčaju, tko bi brinuo o dolasku na probe!…" Spominje mučenike, desetak iz Filharmonije koji sviraju ljeti.
 
"Često se vidi skupinicu ispod svjetiljke na Stradunu kako tiho pjevuši svoje improvizacije za četiri, a najčešće tri glasa. Njačešće  melodiju pjeva neki bariton, tenor izvodi nešto kao gornju dopunsku melodiju, a bas svemu tome sazvučju daje težinu harmonije. Obično su to Hvati. Srbi ili Bošnjaci imaju drugi način pjevanja, obožavaju sevdalinke". Slijedi nadahnuti opis strasnoga sevdaha, te "Crnogorci imaju samo jednu pjesmu koju pjevaju uvijek glasno i vatreno strašeći njome navečer goste. (zlobno op., T.T.) Tekst takve pjesme je bijelo janje, crno janje ili već sasvim moderno – ti si moja Greta Garbo", siromašan tekst iako je melodija još siromašnija poput… crnogorskih stijena." Hercegovci uzimaju kvintu za oktavu, što Rogowskoga podsjeća na starogrčke kvinte. U Dubrovniku Rogowski sreće i Slovence sa njihovim sladunjavim pjesmama tirolskoga tipa. "Tamo se plešu različita kola, plešu poskočnice i čudni plesovi u kojima muškarac i žena plešu odvojeni doskakujući jedno do drugoga sa šakama nad glavom – da to nije bračna pantomima?(Rogowski je bio rastavljen op., T.T.)
 
"Najzanimljivije su pak recitacije praćene guslama sa jednom strunom. Čovjek koji ne razumije tekst pobjeći će nakon 10 minuta od takve glazbe…" "Opće prihvaćeno mišljenje jest da su Južnjaci lijeni… nisam stekao taj dojam. Kao i svuda i ovdje postoji određen broj mladih ljudi koji traže korisne "romanse" sa došljakinjama, postoje besposličari, postoje prosjaci čini se po zanimanju i drugi oblici notornih lijenčina, ali to su normalni paraziti kakvih ima u svakom društvu. Po mom mišljenju ovdašnji čovjek umije bolje uživati u životu nego svi Sjevernjaci. Kada tu dođe čovjek pun inercije zapadnog tempa, na svakom koraku mora psovati, nailazeći na spor životni tempo i stalno slušati pijevno: ne žuri se brate. Svaka nova ideja, nova zamisao mora ovdje odležati, promisliti se a kad napokon dozre izvršava se munjevitom brzinom. Ovdašnji ljudi umiju izvrsno radit – sa žarom, oduševljenjem, preciznošću i energijom, ali vole se prije toga priviknuti na pomisao da taj posao uopće mora biti obavljen. Zašto u žurbi obaviti nepotrebnu stvar?
 
Poljaka se ovdje neugodno doima količina neobrađene zemlje dok se povrće doprema iz Italije, cvijeća nema dovoljno čak ni za potrebe Grada, naranče rastu divlje, pčelarstvom se bavi jedva nekoliko stranaca iako pčele daju duplo više meda nego u Poljskoj, svilene bube su ovdje zaboravili pred barem sto godina, iako je posvuda puno murvi. Lijenost? Tromost? Ne, jednostavno nepoznavanje, neznanje, nerazumijevanje rentabilnosti takvih poslova, idu kao ovce utabanim putem iznajmljivanja soba strancima ili putem trgovine koja opet računa na došljake." Danas smo još gori, kolač od smokava je uvoz iz Srbije(?!), mljeveni rogač iz Nizozemske (baš!), Komorač (bebi – bibi) iz Njemačke, badem iz SAD-a, krumpir iz Turske, češnjak iz Kine.
 
Rogowski opisuje žene kako u drvenim postoljima nose na glavi terete "puhao je snažan vjetar, kokoši i guske su se u nemirno premještale u košari, a one su išle odmjerenim, ponosnim korakom živo razgovarajući, ili čak namigujući mladićima… virtuoznost… Dalmatinke prati glas da su idealne žene, domaćice i majke." Ovdašnji su ljudi lijepa rasa i fizički i duhovno. Od davne su aristokracije preostali jedva rijetki pojedinci, a cijelo društvo niče i nastaje iz seljaštva. Bio to neki predsjednik, ili sudac ili profesor, ili običan nosač, svi imaju u sebi veliko dostojanstvo i značaj, svi imaju duše osjetljive na tuđu nevolju i spremne pomoći onima koji pate. Ovdašnji čovjek obično nema europske uglađenosti, ali je sposoban za najsuptilnije osjećaje i dojmove. Ljudi su ovdje dobre volje, rado se smiju, pjevaju ili plešu. Za 9 godina boravka u Dubrovniku nisam nijednom vidio ovdašnjeg čovjeka pijanog. Pretpostavlajm da glavnu ulogu tu igra onaj instinkt reda i mjere koji se iskazuje u začuđujuće održavanim ulicama i uličicama. (i Crkva i Republika! op., T.T.) Prijevara, krađa donedavno ovdje nisu bile poznate… imaju oni izrazite slavenske mane: zapaljivost, jadikovanje zbog svojih nevolja pred strancima, vječna jalova konspiracija i politikomanija, obožavanje svega što je strano. Što se tu ima pričati, pa mi Poljaci znamo sve NAŠE (misli slavenske op., T.T.) mane!
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Split i Poljica – neraskidive veze

HF

Zlatko Hrbić – hrvatski ‘Dempsey’

hrvatski-fokus

Porušeni srednjovjekovni grad Ani

HF

Skandal na Dančama

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više