Trebali smo reindustrijalizirati Zagreb

Ožanić je otišao u mirovinu, a mladi i pametni iz Hrvatske

“Moramo reindustrijalizirati Zagreb”, govorio je Marijan Ožanić 2012. godine zagrebačkoj političkoj vrhuški, “ako želite da vam djeca imaju ovdje što raditi i od čega živjeti”. Uzalud. Marijan Ožanić je otišao u mirovinu, a djeca su otišla u Irsku

Epicentar hrvatskog tehnološkog razvoja posljednjih 25 godina nije bio ni na zagrebačkom Sveučilištu, ni u istraživačkim institutima Plive ili Podravke, niti na Hrvatskom vojnom učilištu“Dr. Franjo Tuđman”, nego u jednoj baraci na zagrebačkoj Trešnjevci. Tu je, uz zapadni rub Končareva tvorničkog kruga, 1994. godine osnovan prvi hrvatski “tehnološki park” i “poduzetnički inkubator” za visoke tehnologije, zapravo fenomen koji nije lako opisati. Nekoliko desetaka briljantnih genijalaca tu je iznjedrilo tehnološke inovacije koje su osvojile 13 patenata, više od 150 nagrada i brojna znanstvena, državna i privredna priznanja. Svake je godine tu nastajalo, proizvedeno je i na tržište plasirano i do 40 novih inovativnih proizvoda, kroz razne seminare prošlo je više od osam tisuća polaznika, a nebrojeno je puno stručnjaka došlo po savjet ili na razgovor o novim poduzetničkim pothvatima. ma ništa se od toga nije zbivalo niti u nekom velebnom staklenom tornju, niti u svemirski opremljenom industrijskom kompleksu, nego uklimavoj montažnoj prizemnici pokrivenoj valovitim azbestnim pločama i pod starim orahom u dvorištu.

Grad Zagreb, formalni vlasnik Tehnološkoga parka, koji nikada nije pokazivao ni najmanji interes niti na poduzetništvo niti za gospodarstvo, međutim, prvoga lipnja ove godine, na samu obljetnicu osnivanja Parka, svoje najvažnije i najvrednije umove izbacio je i iz te barake. Godinama sam pobožno hodočastio u “baraku u Drvinju”, kako se nekoć zvala ulica iz koje se u Tehnološki park ulazilo, na kavu, razgovor i poduku o tehnološkom razvoju i poduzetništvu kod inženjera Marijana Ožanića, pokretača i voditelja Parka te njegovih suradnika i prijatelja. Upijao sam nevjerojatno intelektualno ozračje tog “inkubatora”, uživao u kolegijalnoj atmosferi među start-upovima koji su zauzimali samo jednu sobicu natrpanu osciloskopima i lemilicama, pratio razvoj njegovih poduzetnika koji su u nekoliko godina od zanesenjaka narastali na poduzeća s 200 zaposlenih i izvozom inovativnih proizvoda po čitavom Globusu, a da o tome ni hrvatska javnost ni hrvatska politika nisu znale gotovo ništa.

Nažalost, državna politika nije bila zainteresirana niti za jedinstveni, izvanredno inovativan i uspješan model poduzetničkog “inkubatora” koji je razvio inženjer Ožanić pa je bez ikakva odjeka ostala i njegova briljantna vizija da se u “tehnopolis” preoblikuje jedno krilo nedovršene Sveučilišne bolnice u zagrebačkom Blatu.

“Moramo reindustrijalizirati Zagreb”, govorio je Marijan Ožanić 2012. godine zagrebačkoj političkoj vrhuški, “ako želite da vam djeca imaju ovdje što raditi i od čega živjeti”. Uzalud. Marijan Ožanić je otišao u penziju, a djeca su otišla u Irsku. A dan prije nego što će se zauvijek iseliti iz svoje barake na Trešnjevci genijalci zagrebačkog Tehnološkog parka svojih četvrt stoljeća druženja i nebrojene uspjehe proslavili su uz roštilj. Došao je i Marijan Ožanić, bio je tu i planetarno uspješni Zvonimir Viduka. Ni iz Vlade niti iz Grada nitko ih se nije ni sjetio.

Ratko Bošković, 11. VII. 2019., https://www.vecernji.hr/premium/ozanic-je-otisao-u-mirovinu-a-mladi-i-pametni-iz-hrvatske-1331462