Hrvatski Fokus
Vanjska politika

SAD pristaje na sporazum s Moskvom i Rijadom

Rusija obankrotila najveću američku 'fracking' tvrtku

 
 
Iako se Trumpova administracija još službeno ne izjašnjava o tome hoće li ili ne Sjedinjene Države sudjelovati u mogućem novom sporazumu OPEC+ (prije svega između Rijada i Moskve) o ograničenju proizvodnje nafte, čini se kako će taj odgovor ipak biti pozitivan. Barem kada je riječ o praksi! O tome najbolje svjedoči činjenica kako su najveće američke naftne korporacije izjavile o smanjenju proizvodnje „crnog zlata““ u SAD-u. Navodno to čine ne zbog spomenutog sporazuma s OPEC+, već zbog smanjenja svojih troškova. Ali bez obzira radi li se o onom prvom ili drugom, takva odluka vjerojatno će zadovoljiti sve tržišne igrače, uključivo Ruse i Saudijce.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/04/106471730-15858302882122019-12-06t120701z_275254283_rc2opd95wjy3_rtrmadp_3_oil-opec-scaled.jpg
Naime nije prevelika tajna kako u „naftnom ratu“ između Rusije i Saudijske Arabije (podsjećam: pokrenut je nakon ruskog odbijanja saudijskog prijedloga o daljnjem smanjenju proizvodnje zbog pada potražnje uslijed pandemije koronavirusa) pokrenutom početkom ožujka ove godine, Moskva želi, kao minimum, uvući Sjedinjene Države u budući naftni sporazum, ili, kao maksimum, uništiti američke proizvođače nafte iz škriljevca koji posljednje desetljeće neometano povećavaju proizvodnju (koristeći američko nesudjelovanje u sporazumima s ostalim ključnim igračima koji su sebe ograničili u proizvodnji s ciljem postizanja uravnotežene cijene nafte na svjetskom tržištu) i preplavljuju svjetsko tržište svojom naftom, prijeteći čak i oduzimanjem tradicionalnih ruskih i saudijskih tržišta. Kao što sam već ranije pisao, američki ulazak u naftni sporazum s Rusijom i Saudijskom Arabijom značio bi i definitivni odustanak od tradicionalne američke energetske nezavisnosti i diktiranja svijetu vlastitih pravila „igre“ kombinacijom financijske (tzv. petrodolar kao glavno platežno sredstvo, i ključni utjecaj Washingtona u globalnim financijskim institucijama), političke i vojne moći (kroz često pokretanje ratova ili nestabilnosti na po naftno tržište osjetljivim područjima) i sl. I čini se kako Trump upravo sada i kreće u tome smjeru – podjeli odgovornosti za globalno naftno tržište s ostalim ključnim državama proizvođačima. Zato, ukoliko do spomenutog „trojnog sporazuma“ na kraju i dođe, to će biti najveći uspjeh ne samo za te tri zemlje, već i čitavi svijet, i predstavljat će jednu od važnijih promjena koje će se dogoditi nakon pandemije COVIDa-19 u formiranju budućeg svjetskog poretka.
 
I da se vratim na početak teksta: najveća svjetska naftna kompanija ExxonMobil sprema se na smanjenje proizvodnje nafte na tlu SAD-a. Tvrtka je izvijestila o smanjenju kapitalnih troškova u ovoj godini za 30 %, što je iznos od 23 milijarde dolara. Najveći dio smanjenja investicija odnosi se na bušotine u bazenima Texasa i Novog Meksika. Bloomberg navodi kako će se raditi o drugom po veličini smanjenju proračuna te tvrtke u čitavoj povijesti. ExxonMobil također planira odgoditi konačnu investicijsku odluku o postrojenju LNG-a u Mozambiku i izvršit će korekcije u svojim poslovima u Gvineji. Zbog smanjenja troškova koje je previsilo očekivanja analitičara, dionice te mega-tvrtke skočile su za 5,8 %.
 
Paralelno s ExxonMobil-om, o smanjenju kapitalnih troškova izvijestio je i Chevron, navodeći smanjenje od 20%, kao i to da neće dostaviti sredstva za potporu proizvodnje nafte u Permskom bazenu Texasa, kao i 500 milijuna dolara za razvoj proizvodnje u SAD-u.
Slijedila ih je još jedna velika tvrtka iz sfere proizvodnje nafte iz škriljevca – „Continental Resources“, koja je objavila o smanjenju proizvodnje u travnju i svibnju za 30%.
Bloombergov glavni analitičar za energetiku Javier Blas na svom je tvitu napisao slijedeće: „Američka naftna industrija počinje smanjenje (proizvodnje), koje traže Saudijska Arabija, Rusija i druge članice OPEC+. Naravno, to se događa pod krinkom smanjenja zbog utjecaja niskih cijena na kapitalne rashode. Ali, vidljivo je, i to će biti dovoljno za OPEC+.“ Dodao bih, ipak, kako spomenute goleme, financijski moćne i globalno orjentirane američke naftne kompanije koje se primarno bave tradicionalnim bušenjem nafte i plina, a ono iz tzv. fracking sfere im je „samo“ usputna i dodatna zarada, mogu relativno lako preboljeti sadašnju krizu jer nisu financijski prezadužene i opterećene kreditima. Međutim, s malim i srednjim nezavisnim energetskim tvrtkama stvar je potpuno drukčija i zato mnoge od njih već propadaju. Ali čini se ne samo male i srednje. Barem ako je suditi prema slijedećoj informaciji: američki The National Interest u članku objavljenom 5. travnja, navodi kako je Rusija svojim potezima u pokrenutom ratu protiv američkih proizvođača nafte iz škriljevca dovela do bankrota jedne od najvećih američkih tvrtki koja se bavi tim načinom proizvodnje „crnog zlata“ (tzv. fracking tehnologijom) „Whiting Petroleum“. Radi se o prvoj tvrtci iz američkih energetskih divova koja je bankrotirala budući da se taj sektor naftne industrije nalazi u velikim gubicima zbog smanjene potražnje nafte, velikog pada njezine cijene, kao i goleme kreditne zaduženosti koje te tvrtke imaju kod američkih banaka i financijskih institucija. Dakle, ili Trumpov dogovor s Putinom ili propast američkih energetskih „alternativaca“. Trećeg izbora Trump nema s obzirom kako je već pokušao s državnim intervencijama za spas posrnulih naftaša, prijetnjama novim  sankcijama protiv Rusije i mogućim uvođenjem carina na uvoz ruske i saudijske nafte u SAD i Kanadu. S obzirom na gore navedene pristigle vijesti od američkih naftaša vrlo vjerojatno će se raditi o onom prvom. https://www.geopolitika.news/vijesti/zoran-meter-rusija-obankrotila-najvecu-americku-fracking-tvrtku-sad-pristaju-na-sporazum-s-moskvom-i-rijadom/
Zoran Meter: Razgovor Putin-Trump: slijedi li bitka do uništenja ili nova podjela svijeta?
 
I za kraj još jedna važna vijest koja se u „igrama velikih“ odvijala u sjeni sveopće svjetske „hipnoze“ oko COVIDa-19. Ruska vodeća i jedna od najvećih svjetskih tvrtki – proizvođača nafte, „Rosneft“, prije nekoliko dana objavila je kako je prodala svih 100 % udjela koje ima u poslovima naftne eksploatacije u Venecueli i da se upotpunosti povukla iz te zemlje. Ovu vijest ističem jer je i Trump u ponedjeljak, najavljujući na televiziji Fox News razgovor s Putinom, izjavio kako oni razgovarati i o Venecueli. Ali kako ne bi bilo nikakve zabune i pomislilo se da Moskva napušta Madura i venecuelansku naftu (a ta zemlja ima najveće rezerve nafte na svijetu), odmah ću razjasniti čitavu stvar koja najbolje ukazuje koliko je Rusija, za razliku od bivšeg SSSR-a koji se nije snašao u složenoj i gruboj „igri“ zapadnih krupnih kapitalista (zbog čega je i propao), savladala njihovu poslovnu „tehnologiju“, kao i metodologiju njihovih političkih zaštitnika. Ali prije toga ipak treba podsjetiti kako je Rosneft (naravno, to nikada nije javno priznao) prodavao na tržištu venecuelansku naftu (koja se nalazi pod sankcijama SAD-a) kao svoju, i time Madura održavao na životu. Međutim, početkom ožujka Washington je zaprijetio Rosneftu uvođenjem sankcija prema logici „vi prodajete naftu koja je pod sankcijama i zato ćete i sami doći pod sankcije“. A kako SAD nisu u mogućnosti uvesti sankcije protiv čitavog Rosnefta jer on predstavlja oko polovice ukupnih ruskih proizvedenih količina nafte a time, zapravo, i samu Rusiju kao državu bez čijih bi isporuka nafte u svijetu nastao kaos, Washington je sankcijama udario na pojedine tvrtke-kćeri Rosnefta, poput one u Švedskoj.
 

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/vijesti/zoran-meter-rusija-obankrotila-najvecu-americku-fracking-tvrtku-sad-pristaju-na-sporazum-s-moskvom-i-rijadom/

Povezani članci

Amerikancima je dosta Bliskoga istoka

HF

Armen Sarkisjan novi predsjednik Armenije

HF

Turska traži prodor na Balkan

HF

Hoće li BiH preživjeti Trumpa?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...