Corona je rezultat zapadno-kineske globalizacije

Na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. glavni graditelj-arhitekt bio je Albert Speer, u Pekingu 2008. isto – Albert Speer

Corona, ova inačica tih virusa, kako bilo, krenula je iz kineske pokrajine Hubei, kažu priče iz Wuhana, danas sigurno najpoznatijeg grada na svijetu, preciznije – na tamošnjoj tržnici virus s neke životinje, najčešće je „optuživan“ šišmiš „voćar“, preskočio je na čovjeka. Druga je priča kako je pobjegao iz tamošnjeg modernog virološkog laboratorija kojega su opremali i Francuzi – a ima još navodnih sudionika, suradnika i sufinancijaša, uglavnom „rođaka“ od Globalnog (Šoroš i njegova bratija i sl.). Postoji i treća, kineska priča, kako su ga tamo pod-metnuli Amerikanci za listopadske vojničke olimpijade 2019. I četvrta, ruska, kako su ga tamo pod-metnuli Englezi iz svojega laboratorija, negdje također u listopadu. Službena, reklo bi se danas i Coronina svjetska medija s ove tri zadnja priče o Coroni se uglavnom ismijava kao nekom vrstom teorija urota, a kad se „službena“, svjetska medija s nečim ismijava kao s teorijom urota, onda malome čovjeku ostaje tek oslonac na vlastitu pamet – jer je svjetska medija (mi ju odavno „tretiramo“ u jednini) sigurno urota baš protiv njega, toga maloga, skoro beznačajnoga čovjeka, statističke elementarne čestice, a ponekad nije niti to.

Adolh Hitler i Albert Speer ml.

Kako dakle bilo da bilo i kako jest da jest, Corona je krenula iz Kine – to je barem sigurno, tu činjenicu prihvaćaju i WHO, koja je svjetska političko-stručna organizacija, ali i svi svjetski priznati virolozi, barem oni za koje smo, opet preko medije, uspjeli doznati. Glede pandemije njezino polazište je utvrđeno. Možda to dodatno potvrđuje i istraživanje međunarodne skupine znanstvenika sa sveučilišta Cambridgea na 160 uzoraka (rani pacijenti, do 4. ožujka 2020.) iz cijelog svijeta. Oni su utvrdili kako postoje tri inačice ove Corone: A, B, i C. Inačica A je genetski najsličnija onoj famoznog šišmiša i ljuskavca, a u Wuhanu je prevladavala inačica B nastala mutacijom iz A. U Europi (Francuska, V. Britanija, Švedska, rani pacijenti) prevladava mutacija C, mutirala iz B. Zanimljivo, „osnovna“ Corona A nađena je i kod pacijenata u Australiji i Americi.   

I njena „dolazišta“ su poznata – prvo je buknulo u Južnoj Koreji (iako je prvi slučaj izvan Kine zabilježen u Tajlandu), zatim u Europi, najprije i najžešće u Italiji. U Italiji je najstarija i najbrojnija kineska dijaspora u Europi, iako neki tvrde kako je Corona iz Kine zapravo preko Njemačke (zaposlenici tvrtke Webasto) dospjela u Italiju, što u bitnome ne mijenja njen put.

Putem Pojasa i puta

Stigla je, skoro točno po starom Putu svile, ali se razgranala i njegovom suvremenom kineskom inačicom znanom kao „Pojas i put“ – transportni put kopnom, morem i zrakom koji se ponekad naziva i Novim putom svile. Međutim, bez obzira što je glavni pravac ovoga kineskog projekta Europa, on je inačica kineskog globalizma: Kina je odavno čvrsto u Africi, u Južnoj Americi te Australiji. Možda se na prvi pogled čini pogrješnim što umjesto „Europa“ nisam pisao o Euroaziji, ali to je stoga što tu ima nekoliko prepreka, a prije svih Vijetnam i Indija. Indiju kineski globalizam zaobilazi preko Pakistana i Mianmara. Odnos Rusije i Kine je specifičan bez obzira na višegodišnju idiličnost, a tu je još i ostatak islamskog svijeta – Indonezijom gospodarski „drma“, sa Saudijskom Arabijom je također u odličnim odnosima (nafta) dok s Turskom nisu odnosi najbolji zbog  kineskog brutalnog odnosa prema muslimanskom narodu Ujgurima, koji su već duže vrijeme u „karanteni“, zvanom logori, a neki zapadni mediji tvrde kako su Kinezi dio politički najžešćih Ujgura i čipirali. Pojas i put je sveobuhvatni, globalistički, kineski projekt: gospodarski, politički, dijelom vojni, naročito u bližem okruženju, zasad, te propagandni, ali suvremena „meka“ propaganda, koja je posebno zanimljiva ali je suviše opsežna za člančić. Istodobno je on, što se uglavnom zanemaruje, vrli učenik i suradnik onoga „staroga“ globalizma zapadnoga tipa, da ga tako nazovem, kojega su provodili Amerika, EU, naročito Njemačka, Kanada, Velika Britanija – samo s „pola“ noge u EU-u, a sada Corona eto ne da van.

Zapadni globalizam je jedva dočekao takvoga partnera, preciznije, on ga je dugo na to pripremao. Milijarda i četiristo milijuna „tržišta“, a naročito u početku nešto manje jeftine, radišne, obrazovane, za obrazovanje spremne, radne snage. U Kini na vlasti komunistička partija – kud ćeš bolje kombinacije za razvoj „liberalnoga“ kapitalizma! Nema, još nije bilo razvijene srednje klase da se buni i „zvoca“, nema sindikata – što će kad je tu Partija – nema trica i kučina  o „ljuckim“ pravima, feminizma, pederizma, udrugara i udrugarica… Jedna partija s oko osamdesetak milijuna profesionalnih funkcionara, radišni i poslušni mentalitet – a razvija se (liberalni) kapitalizam i „izbacuje“ profit da se sve praši. Jeste li se ikada zapitali kako to da zapadni Globalni s komunističkim, inače za njih, formalno, Vragom tako uspješno tikve, oprostite, profit sadi? I još: Na Zapadu je vladajuća ta fora o zaštiti okoliša, a Kina se toga ne mora pridržavati, ni doma na Putu, od Brazila do Srbije, pri čemu joj zapadni globalni gledaju kroz prste, ne „damfaju“ ju s tim. Uostalom ni zapadni, globalni, kapitalizam sve donedavno o tome nije zborio već je beskrupulozno iskorištavao resurse i u odnosu na Zemlju, a naročito čovjeka. Jeste li ikada čuli kako ti zapadni globalisti prigovaraju Kini zbog  tih „sitnica“ zbog kojih su inače stiskali male države i nacije po Europi? Primjerice Hrvatsku prilikom hrvatskog „dugog marša“ „pristupanja“ EU-u po različitim temama iz te „ljucko-pravno liberalne“ „veškorpe“. Jesu li Kini prigovarali odnos prema manjinama, Tibetancima (okupacija Tibeta i promjena sastava stanovništva) i Ujgurima. Nikad čuo, možda tek neki beznačajni likovi pa ih se držalo u medijinom mraku, ako su se oglasili i značajniji i njih bi se zamračilo, ali velike političke „njuške“, a naročito financ-ekonomske face o tome ni da bi zucnuli. Ne samo da su oni na „kineski put“ najprije u kapitalizama zažmirili zapadni kapitalisti, oči su neprozirnom krpom pokrili pripadnici lijepe i drage tzv. socijaldemokracije. Mirno gledajući kako se njihova industrija pretvara u „šarafciger“ industriju. Dijelovi stižu iz Kine pa samo „šarafi“ što mogu i roboti, pa nestaje i tzv. radničke klase, a ostaje samo njezina, bivša, elita. Što će im radnici, naročito umirovljenici, treba to nekako, pa možda i pomoću Corone.

Švedski sindrom

Evo primjera iz jedne fine i prave socijaldemokracije glede tih postarijih i pomlađih penzića, iz Švedske.„Švedski list Aftonbladet objavio je članak u kojem tvrde kako je Sveučilišna bolnica Karolinska liječnicima poslala naputak prema kojem, u slučaju nedostatka prostora zbog oboljelih od COVID-19, moraju odrediti tko će od pacijenata dobiti intenzivnu skrb, a tko ne će. U dokumentu stoji da ljudima starijima od 80 godina, kao i mlađima u dobi od 60 do 70 godina kojima je zatajio neki od organa, ne treba intenzivna liječnička skrb. Također se navodi da bi pacijenti koji su već na intenzivnoj skrbi trebali biti u mogućnosti prekinuti intenzivnu njegu ako pripadaju nekoj od gore navedenih kategorija.“ (Večernji, 11. 4. 2020.) Nije loše, nije loše, vidim napredak u odnosu na početke Hitlerove eugenike, mislim na one kamionete bez prozora, a plinificirane. Ovdje postarije (zasad?) ne puštaju u bolnicu ili im jednostavno isključe, valjda struju, zrak i optuže – Coronu. I tako pomladiš „krdo“  i odteretiš mirovinske fondove. „Krdo“ će uostalom, a vrijeme brzo ide tika taka, doći na svoje. Nisu ni drugi bolji, španjolski, sad, ljevičari, francuski slobodno-bratski revolucionari, Magna Carta Englezi. Mnogi te po-starije po staračkim domovima i domovima za „njegu“ tek kasnije broje, a neki ih po kućama kupe post mortem. O divne li civilizacije dokle je dogurala. Ili je Corona baš tako dizajnirana. Ako nije tako djeluje. Zasad. Sve mi ovo, Bože mi oprosti, djeluje kao neki srbijanski kolektivni lapot – načuli za njega pa ga malo osuvremenili.

Kinesko komunističko carstvo 

I sad pitanje zbog kojega bih u Srbiji za tamošnjeg izvanrednog stanja – jer Kina je u Srbiji trenutačno popularnija nego u Albaniji šezdesetih godina prošlog stoljeća – sigurno završio u zatvoru. Zbog odgovora pak velika je vjerojatnost da bi me „pojela“ Corona. (Jednog „lajavoga“ već su, zbog Kine „zatarabili“.) Dakle kviz pitanje: Koja je još po-velika država u povijesti bila jednopartijska i, vrlo uspješno, razvijala kapitalizam? Odgovor je lak – Treći Reich. Mogao bih nabrajati niz sličnosti, ali evo tek dvije. Kad je „grunula“ u kapitalizam Kina je najprije, cestovno, željeznički, zrakoplovi, riječni promet, povezala – Kinu. Odlične ceste, primjerice, prvi je sustavno gradio Treći Reich, mislim da neke još negdje služe svrsi. Mogao bih nabrajati još, kao ilustraciju, niz sličnosti, ali one su nevažne. Evo još samo jedne – u fazi uspona oba su režima, države, organizirale olimpijske igre u svrhu pokazivanja lijepog lica, organizacijskih sposobnosti i sl. i njihova simbolička poveznica: arhitekti Speer – u Berlinu otac Albert, glavni dizajner olimpijskog stadiona, pored ostaloga dakako – u Pekingu sin, Albert, kao glavni dizajner igara. Ne mislim uspoređivati ova dva sustava-režima, jednopartijska i kapitalistička, drugo je vrijeme uostalom – osim po jednome: učinkovitosti. Da bi se Kina tako ubrzano razvijala trebao joj je novac i suvremena tehnološka dostignuća, a i s jednim i drugim ju je opskrbio globalni zapadni kapitalizam, njegova malobrojna elita, politička, financijska i ina, koja je onda u priču uvela i zapadnu industriju i tržišta. Njegov glavni cilj je Europa, tu su Kinezi vidjeli glavno tržište za početak. Kopnom preko Rusije i posebno Kazahstana, morem preko Pireja pa kroz Makedoniju i Srbiju do Dunava pri čemu ni kanal Pirej, Vardar, Morava, Dunav nije samo u mašti. Dalje morem preko Valencije, Belgije, Hamburga, Litve… – fino jedno okruženje. Pa lijepo uživaj što se svjetski globalizam zadnjih desetak godina sve više pretvarao u- kineski globalizam.

Negdje je očito pro-pustio i Coronu te je i ona krenula istim putom, a popustile su i zapadne države, Eunija osobito. Kinezi su Coronu, navodno, skršili brzo – rekli bismo, tamo gdje je komunizam ni Corone „ne rastu“. Sada, pametno propagandno onu Coronu koja im se vraća doma, nazivaju Coronom iz uvoza, a zapadna medija to „puši“. Uokolo po svijetu pomažu lifrajući medicinsku opremu, testove, maske, respiratore… Malo doniraju, ostalo dobro naplaćuju u ovoj fazi, a utrpa se još i nešto robe, dijelova, da neka industrija ne stane. Znakovito mi je kako beru slavu u Srbiji, Xi Jinpingovim slikama ukrašen je Beograd – „Hvala ti brate Xi“, poručuju mega plakati dok Vučić ljubi kinesku zastavu. Vidimo kako ova faza globalizacije „ne dihta“, propustila je Coronu i globalno i lokalno, pa i na one uklete mega putničke brodove koje sad nitko ne će. Mogla bi i glad. Baš me zanima sudbina Donalda Trumpa u ovoj njegonoj fazi.

Mato Dretvić Filakov