MUDROSITNICE – Teže se vratiti, nego otići

Zabranile vlasti – zbog Korone – mise

 

 

Tko svoje riječi točno važe, i s malo riječi mnogo kaže.

 

Učenici ne prigovaraju zbog Korone, jer im školska zvona i ne zvone.

 

I cvijeće na livadi se naljuti kad se leptir samo na jedan cvijet uputi.

 

Opustjet će draga Domovina ako joj djecu proguta tuđina.

Kad se djeca zaigraju žmire, ponekada i u tuđi vrt zavire.

 

Nije dobro sve što tuđe što je, ni kada nam sudbu tuđinci kroje.

 

Ima blaga i u tuđem kraju, al' je draže u svom zavičaju.

 

Ne pišu se pjesme samo za rata junake, već ih treba pisati i za bake.

 

Ako se i svjetla po selima gase, što tko priča – i po mraku zna se.

 

I u velikom gradu dva goluba ljubiti se znadu.

 

Običaji: Kad se rodi dijete muško, otac pjeva: "Pucaj, puško!" A kad se žensko dijete dobije, ženu moli: "Udaj ju što prije!"

 

Kako će se živjeti za tri-četiri ljeta, to i danas sav svijet odgoneta.

 

Dok je šuma gusta, za ljude je spas, a kada je pusta, u nju ne će zaviriti ni pas.

 

Tko se samo novcu i bogatstvu klanja, kada-tada samo se na štap oslanja.

 

Napustiti dom svoj nije odveć teško, ali vratiti  se – djelo je viteško.

 

Poklanjajmo susjedima i pažnju i vrijeme, da nas ne ujede od Korone breme.

 

Zabranile vlasti – zbog Korone – mise pa sada vjernici kod kuće mole svi se.

 

Zabrana čovjeku nije i slobode brana, već novim slobodarskim idejama hrana.

 

Što te više strah i brige tlače, srce će za život kucati sve jače.

       

Draža mi je koliba Hrvata, nego deset kočija od zlata.

 

Malkica Dugeč, 2. 4. 2020.