Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Hrvatski put u deset točaka

Razmišljanje Hrvata u iseljeništvu o ustrojstvu suvremene hrvatske države

 
 
Prvo, suvremena Hrvatska država, s formalno-pravne strane nezavisna i samostalna, utemeljena je na Domovinsko-obrambenom ratu protiv srpske agresije kao oblik oružanog otpora pokušaju teritorijalnog cijepanja hrvatskog teritorija i stvaranja tzv. Velike Srbije. To je temelj suvremene Hrvatske države, a istovremeno je njezina zaštita prvi nacionalni interes.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/06/2000px-Coat_of_arms_of_Croatia.svg_.png
Drugo, izvorno hrvatske narodnjačke ili narodne stranke, pokreti i bratstva idejni su politički i svetonazorski nositelji koncepta nezavisne i samostalne države. Otuda oživljavanje i reafirmacija ovakvih stranaka i pokreta, drugi je nacionalni interes. Određene stranke i pokreti, koji su 90-ih godina bitno utjecale na nastanak moderne Hrvatske države, tijekom događanja i vremena izgubile su izvorni narodnjački koncept.
Obnavljanje narodnjačkih vrijednosti na unutarnjem i vanjskom planu bitan je čimbenik izvorno hrvatskog modela državne organizacije. Što se mogu označiti kao narodnjačke vrijednosti:
• teritorijalni integritet i suverenitet Hrvatske u političkom i gospodarskom smislu;
• kršćanstvo kao temeljni princip duhovne, socijalne i društvene organizacije, a time i političke;
• obitelj kao osnovna kršćanska zajednica muškarca i žene;
• hrvatsko pismo i hrvatski jezik;
• tradicionalne kulturne, vjerske i socijalne vrijednosti i običaji primjereni pripadnicima hrvatskog naroda.
Izvorne narodnjačke stranke i pokreti, budući da proizilaze iz naroda i promoviraju nacionalne interese, druga su točka izvorno hrvatskog državnog modela. Ujedno i drugi nacionalni interes.
U sklopu druge točke, treba se jasno odrediti prema hrvatskoj državi u periodu 1941.-1945. godine. Ona je predstavljala izraz volje i stoljetnog nastojanja hrvatskog naroda za ponovnim uspostavljanjem vlastite državne organizacije. Kao izraz volje većine pripadnika hrvatskog naroda, obje državne organizacije, dakle ona iz navedenog perioda i suvremena, formalnopravno međunarodno priznata 1992. godine, s normativno-pravnog gledišta imaju državno-pravni kontinuitet i legitimitet.
 
Treće, umjesto da se sadržaj novonastale državne organizacije – zakonodavna, sudbena i izvršna vlast – popuni osobama koje su formirane sukladno ideji nezavisne hrvatske države, i koje su se razvijale unutar izvorno narodnjačkih stranaka i pokreta, odnosno osobama kojima je opći boljitak mlade hrvatske države prije vlastitog, značajan dio navedenih državnih atributa popunjem je osobama koje su mentalno i ideološki formirane unutar starog sustava. Otuda je rasvjetljavanje uloge pojedinih ličnosti i grupa u starom sustavu jedna od pretpostavki izvorno hrvatskog državnog modela, ali i ujedno nacionalni interes. Pretpostavka je da osobe i grupe, koje su mentalno, vrijednosno i ideološki formirane unutar starog sustava, ne mogu primjereno obnašati značajnije državne funkcije unutar tro-diobne podjele vlasti.
 
Četvrto, priznanje samostalnosti odnosno autokefalnosti Hrvatske pravoslavne crkve je važna pretpostavka u manifestiranju elemenata pune državnosti. Postojeća pravoslavna crkvena organizacija predstavlja ne u tolikoj mjeri religioznu i duhovnu instituciju koja brine za duhovni život svojih članova, koliko instrument pritisaka i ucjena. Štoviše, empirijski podaci i brojni izvori (povijesni dokumenti), nedvojbeno upućuju na zaključak da je ista crkvena institucija stanoviti ideološki tvorac, nositelj i izvođač, povijesno gledano, projekta tzv. Velike Srbije. Otuda priznanje Hrvatske pravoslavne crkve predstavlja bitan atribut punoće odnosno mjerilo izgrađenosti državne organizacije. Ujedno nacionalni interes i cilj.
 
Peto, izborni zakon treba biti u službi ostvarivanja vlasti naroda preko izravno izabranih narodnih predstavnika. Tzv. izravna demokracija stoga treba biti važan sadržaj izvornoga Hrvatskog državnog modela odnosno puta. Temeljni je princip da su svi hrvatski državljani ravnopravni u vršenju prava i odgovornosti. Naravno, a to je posebna tema, nikada i nigdje ne će se ostvariti potpuna ravnopravnost budući da su osobe drukčije, različitije i s posebnim željama, ambicijama i mogućnostima. Ako su formalno-pravno svi hrvatski državljani ravnopravni u svojim pravima i odgovornostima, ne postoji potreba  posebnog ili specijalnog statusa nacionalnih manjina odnosno grupa. U suprotnom, svi koji nisu pripadnici nacionalnih manjina u neravnopravnom su položaju u smislu prava. Hrvatski državljani trebaju se definirati kao politički Hrvati u domeni prava i odgovornosti promicanja i ostvarivanja nacionalnih interesa. Živjeti u Hrvatskoj, a promicati interese koji su proturječni hrvatskim, neprimjereno je.
 
Šesto, Hrvati unutar Hrvatske i izvan nje, ravnopravni su u pravima i odgovornostima. To je ključan temelj izvornoga hrvatskog modela. Veze između Hrvata unutar Hrvatske i izvan njezinih granica značajan su elemenat punoće i kvalitete državnosti, budući da su Hrvati izvan njezinih granica, posebno Hrvati u BiH, dali veliki doprinos tijekom Domovinsko-obrambenog rata. Ovo možemo smatrati jednim od temeljnih nacionalnih interesa i ciljeva, a ujedno uvjet za procjenjivanje izgrađenosti i ustrojstva suvremene hrvatske države.
 
Sedmo, nacionalna suverenost u ostvarivanju prava i odgovornosti u formuliranju i ostvarivanju nezavisne i samostalne unutarnje i vanjske politike. Mogu se identificirati dva osnovna koncepta u domeni nacionalne suverenosti. Prvi koncept je tzv. ograničena nacionalna suverenost koja se obično označava kao globalistički model, i drugi kao prihvatljiva ili očekivana nacionalna suverenost ili suverenistički koncept.
Koncept ograničene nacionalne suverenosti temelji se na otklonu od nacionalne države i njezinih vrijednosti odnosno multinacionalnom krupnom kapitalu kao izvorištu tzv. nad-nacionalnog suvereniteta. Formiranjem nad-nacionalnih organizacija, primjerice EU-a i njezinih institucija, vrši se prijenos jednog značajnog dijela nacionalne suverenosti na institucije kojima upravljaju birokratske elite. Ovakve duboko otuđene strukture de facto su nezavisne u odnosu na birače, a s druge strane, one su transmisija uskih interesnih grupa. Hrvatska je ulaskom u EU de facto prenijela značajan dio nacionalnog suvereniteta na nad-nacionalne institucije EU-a. Time se uvrstila u grupu država koje se nalaze stvarno u neo-kolonijalnom položaju prema vodećim drzavama EU-a, prije svega modernog njemačkog ekspanzionizma.
Koncept punije nacionalne suverenosti sve je prisutniji ne samo na razini teorijskih i političkih koncepcija, već i praktičnih odnosa. Za razliku od globalističkog pokreta, koji predstavlja, povijesno gledano, nastavak modificirane i prilagođene novim uvjetima Komunističke Internacionale, model potpune nacionalne suverenosti utemeljen je na realnom čovjeku, njegovim potrebama, naciji i nacionalnoj pripadnosti. Konceptualni protagonist modela pune nacionalne suverenosti je Donald Trump, ali i u nizu drugih država kao što su Rusija i Kina jasno se prepoznaju elementi pune suverenističke politike na unutarnjem i vanjskom planu. Model pune nacionalne suverenosti je sve prisutniji u Europi usprkos svim pokušajima da se otkloni. Štoviše, suvremena Europa pokazuje trend rasta utjecaja ovakvih koncepcijâ i politikâ. Hrvatska je također na tom tragu i procjena je da će koncept pune nacionalne suverenosti dobivati vremenom veću političku težinu i značenje.
Izvorno hrvatski model podrazumijeva koncept pune nacionalne suverenosti u formuliranju i ostvarivanju unutarnjih i vanjskih nacionalnih interesa. U skladu s time, hrvatski vanjski nacionalni interes je uspostavljanje dobrih odnosa sa svim susjedima u skladu s nacionalnim interesima Hrvatske (po principu, Hrvatska prije svega). Budući da je Europska unija pretvorena u političku (izvorno je nastala kao ekonomska organizacija) nad-nacionalnu organizaciju, hrvatski  nacionalni interes je afirmacija gospodarskih veza. Hrvatski stav treba biti: EU je prihvatljiva samo kao oblik ekonomskog udruživanja nezavisnih, suverenih i nacionalnih država. Da zaključim, izvorno hrvatski put podrazumijeva punu nacionalnu suverenost na unutarnjem i vanjskom planu. Ujedno, ovo je jedan od temeljnih nacionalnih interesa i ciljeva.
 
Osmo, hrvatski nacinalni interes je kuna kao unutarnje i vanjsko sredstvo plaćanja. Nacionalna valuta je jedna od osnovnih odlika nacionalno suverenih država. Svakako, postoje brojni ekonomski, socijalni i društveni  pokazatelji koji nedvojbeno govore u prilog  prednosti postojanja nacionalne valute. Nacionalna valuta jest ključna odrednica punoće i ekonomske izgrađenosti državne organizacije odnosno gospodarske suverenosti.
 
Deveto, puna državnost podrazumijeva ustavno-pravnu zaštitu i reguliranje korištenja državnih simbola: grb, stijeg i himna. Državni simboli ne mogu biti predmet tzv. umjetničke slobode. Na tom tragu, kršćanski svjetonazor, tradicionalne vrijednosti i stavovi kao proizvod višestoljetnog formiranja nacionalne svijesti, predstavlja prevladavajući duhovni, socijalni i društveni koncept na kojem se treba temeljiti suvremena hrvatska država, a ujedno i politička organizacija. Ovo se može smatrati ujedno bitnim sadržajem pune nacionalne suverenosti i oblikom prakticiranja političkog djelovanja narodnjačkih stranaka i pokreta.
 
Deseto, proglašenje nacionalnog gospodarskog pojasa uključujući i morski gospodarski pojas, hrvatski je nacionalni interes i bitno načelo izvornoga hrvatskog modela. Zakonska zaštita nacionalnih gospodarskih interesa, unutarnjih i vanjskih, važan je atribut kvalitete svake države.
 
U zaključku, nedvojbeno da suvremena hrvatska država ima otklone/defekte u nekim važnijim dijelovima u usporedbi s opisanim konceptom. Primjereno ju je opisati kao državnu tvorevinu ograničenog nacionalnog suvereniteta u vanjskoj i unutarnjoj politici, kao previše izloženoj utjecaju EU-a, time nedovoljno primjerenu izvornom hrvatskom modelu naznačenom u deset točaka. Primjereno je govoriti o prilično organičenoj državnoj suverenosti i de facto državnom ustrojstvu kojima se negiraju odnosno dovode u pitanje neki od ključnih atributa pune nacionalne državnosti i suverenosti.
 

Dr. Ivica Ivo Josipović, Melbourne, Australija, Hrvatski Svjetski Sabor

Povezani članci

Sodoma i Gomora ili rodno nasilje

HF

Za pravdu sam spreman izgubiti glavu

HF

Ne dajte potpis DSHV-u!

HF

Je li Ivan Vrdoljak dolijao?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...