Hrvatski Fokus
Kolumne

Gatesovo “globalno dobročinstvo”

Kako mozak Billa Gatesa nastoji kontrolirati sve druge mozgove

 
 
I ja sam pokušala ući u mozak Billa Gatesa. Pogledala sam sve tri epizode Netflixova dokumentarca o jednom od najbogatijih, najintrigantnijih, najkontroverznijih i svakako najmoćnijih ljudi današnjice: “Unutar Billova mozga: Dekodiranje Billa Gatesa“.
Bill Gates je u filmu doslovce iskontrolirao sve. Odabrao je autora, Davisa Guggenheima, oskarovca poznatog po dokumentarcima o ključnim osobama globalističkog pokreta (Al Gore, Barack Obama, Malala…), kojem je omogućio ekskluzivni filmski pristup u svoj svijet.
Prethodno je, prijateljski, milijunima dolara financirao promidžbu njegovih ranijih dokumentaraca.
Stavio mu je za potrebe filma na raspolaganje sebe, suprugu i poslovnu partnericu Melindu, obje sestre, svoje izabrane i dakako podređene poslovne suradnike.
Opskrbio ga je bogatom video i foto dokumentacijom iz djetinjstva i mladosti, dopustio čak i uvid u život frustriranog, fizički neprivlačnog i socijalno nesnalažljivog pubertetlije koji kompenzaciju traži u kompjutorima, u kompleksan odnos s dominantnom majkom…
Učinio je to baš nekako uoči pandemije koronavirusa koja je njegovo globalno (navodno) dobročinstvo na području javnog zdravstva i očuvanja prirode ponovno dovela pod svjetla reflektora i učinila predmetom kontroverzi i svjetonazorskih sukobljavanja.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/200424195.2_xl.jpg
Zapravo je glavna vrijednost filma – pogledati što nam Bill Gates ima reći o sebi. I tako sam sa zanimanjem i nekim pitanjima odgledala sve tri epizode. Osobito su me se dojmile dvije priče. Prva, koje uopće nema u filmu. I druga, koja je vrlo detaljno obrađena. Prva je priča o Gatesovoj (ogromnoj) i globalno čuvenoj rezidenciji, na jezeru pokraj Seattlea – Xanadu 2.0. Nadala sam se da ću u tako ekstenzivnom dokumentarcu saznati barem nešto o onome što me baš intrigira u pokušaju dekodiranja Billa Gatesa: što je motiviralo mladog pokretača i vlasnika Microsofta da još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća nazove svoj dom Xanadu 2.0.?
Poznato je, naime, da je Xanadu bila rezidencija Charlesa Fostera Kanea, protagonista čuvenog filma Orsona Walesa “Građanin Kane“.
Nije nepoznato niti da su mnogi ljudi koji su osvajali vrhunce svjetske moći bili impresionirani “Građaninom Kaneom“ – od Billa Gatesa do Donalda Trumpa.
 
PROJEKT BUDUĆNOSTI
 
Međutim, nazvati svoj vlastiti dom Xanadu 2.0, što sugerira Xanadu novog doba, ili novog stoljeća? To već izaziva izvjesnu nelagodu, izvjesna pitanja, osobito ako znate da je filmski Ch. F. Kane bio zapravo kralj medijske manipulacije, ovladavanja mišljenjem i sudbinama ljudi te kralj uništavanja protivnika medijskim manipulacijama. U doba filmskog Ch. F. Kanea razina je bila lokalna, američka, a Kaneova rezidencija Xanadu bila je njezino sjedište. Na tom tragu Gatesov Xanadu 2.0 nosi u sebi poruku središta upravljanja ljudima novog doba, središte upravljanja svijetom. No ni pitanja niti odgovora na pitanje zašto je Billov mozak nazvao vlastitu rezidenciju Xanadu 2.0 nema u filmu, iako je film uglavnom i sniman u toj rezidenciji. To se i inače ne propituje, barem na razini zanimljivosti.
Zamislite da je Donald Trump nazvao svoj dom Xanadu 2.0. Koliko bi analiza i psihoanaliza bilo svakodnevno?! Koliko brige za njegove motive i psihičko zdravlje?!
Druga priča, koja dominira prvom epizodom jest priča o sanitarizaciji svijeta. To je zapravo priča o Billovoj opsjednutosti izmetom i njegovim recikliranjem.
Ponukan očajnim sanitarnim uvjetima u predgrađima senegalskog glavnog grada Dakra, koji su izvor opakih zaraznih bolesti, dobročinitelj Bill odlučuje pomoći svijetu konstrukcijom – super-zahoda budućnosti.
To je zahod bez ispiranja, koji će reciklirati izmet razdvajajući ga na pitku vodu za žedno afričko stanovništvo, hranjive tvari i čvrstu tvar koja će spaljivanjem postajati energent.
Nastojeći ostvariti taj svoj projekt, Bill obilazi svijet sa staklenkom izmeta, na konferencijama tumači menadžerima potencijal govana, tražeći izvođače za svoj super-zahod.
 
Našao ih je u Kini. Ali taj prvi super-zahod koštao je – pedesetak tisuća dolara po komadu. Malo preskupo za afričku sirotinju. Pa se Bill u spašavanju svijeta okrenuo konstrukciji gradskog super-kolektora za preradu govana, kao projektu budućnosti.
I ponosno je nazdravio s čašom vode iz njegova prototipa, ponavljajući kako je ukusna. Jedan takav već radi u Dakru. Gates je u projekt zahoda budućnosti zasad uložio nešto manje od pola milijarde dolara.
Financira ga njegova zaklada novcem na koji nije plaćen porez. Jer, to je dobročinstvo – pojiti Afrikance vlastitim izmetom. S perspektivom da se projekt proširi na cijeli svijet. Mene zapravo čudi da to praktički nikoga u svjetskim mainstream medijima nije začudilo.
Danas još nije kasno primijetiti da je Billov super-zahod eksperimentiranje s recikliranjem čovjeka. Meni gadljivo i monstruozno. Sutra možda više neće imati tko primijetiti. Pod okriljem korone Microsoftov portal MSN otpustio je nekoliko desetka novinara zamijenivši ih robotima, umjetnom inteligencijom.
Roboti će odsad izabirati priče za objavu, naslove, prateće slike… Zasad toliko. Dok Billov mozak ne zaključi da je svaki drugi mozak sasvim suvišan.
 

Višnja Starešina, Slobodna Dalmacija,

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/kako-mozak-billa-gatesa-nastoji-kontrolirati-sve-druge-mozgove-1026458

Povezane objave

Lutanja po bespućima hrvatske političke zbilje (4)

HF

Ivica Račan – Titin “omladinac”

HF

Razmišljanja Dinesha D’Souze

hrvatski-fokus

Hrvatski policajci su uvijek u pravu. Pa i sada!

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više