Današnji "antifašisti" zagovornici su koljačkoga boljševičkog komunizma
• Protekli tjedan protekao je u jugonostalgičarenju, od Brezovice i Zadra, pa sve do Tuhobića i Pule. U šumi Brezovici, dakako u šumi, okupio se najcrveniji talog vladajuće političke elite predvođen s "izaslanicima" predsjednika Države, Vlade i Sabora. Ovdje se ne moramo osvrtati na dobro nam znanu skojevku Kristinu Ikić Baniček, čijeg govora ne bi se posramili ni oni koji su poslije Drugoga svjetskog rata klali i ubijali hrvatske civile. Ne moramo se osvrtati niti na koljačke pokliče Franje Habulina iz JNA, koji su na tragu tajnog Proglasa Borisa Kidriča iz 1941. kako treba klati, ubijati, paliti, progoniti… sve one koji su protiv Partije. Budući je "borac" Habuljin bio izaslanik predsjednika Zorana Milanovića, a s pantovčačke farme već dva desetljeća dolaze nam uglavnom samo crvene poruke, dovoljno je pogledati i poruke koje su iz brezovičke šume poslali drugi vrli "izaslanici" Dražen Bošnjaković i Željka Josić. "Sluga pokorni" Bošnjaković je izrekao bezbrojne laži i optužbe protiv hrvatskoga naroda. Primjerice, da "nikad ne možemo dovoditi u pitanje antifašizam, jer je to dio hrvatske povijesti na koji možemo i moramo biti ponosni", čime se svrstao, kao i onaj koji ga je poslao u šumu 2020., na stranu koljača antifašista nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Posebno je zazvonila vrlo opasna Bošnjakovićeva laž da su "partizani postavili temelje na kojima je izgrađena današnja Hrvatska", zbog čega bi ga trebalo tužiti. Ne i progoniti. Izaslanici Gordana Jandrokovića, Željki Josić, netko je vrlo lukavo napisao govor u kojem je pokušala na vrlo suptilan način izjednačiti crvene koljače i hrvatske domoljube od 1941. do 1945. godine izjavom da se "antifašizmu ne smije staviti znak jednakosti s boljševičkim komunizmom". A upravo je suprotno od onoga kako naša Željka govori, jer su današnji "antifašisti" zagovornici koljačkoga boljševičkog komunizma.
U Tuhobiću ponad Rijeke laži i govor mržnje protiv Hrvata suverenista širili su potomci jugopartizana i jugokomunista, predvođeni riječkim gradonačelnikom Vojko Obersnelom iz SDP-a i bakarskim gradonačelnikom Tomislavom Klarićem iz Plenkovićeva HDZ-a. Nakon zlokobnih govora u kojima se također veličao koljački antifašizam zaorila se pjesma Lepe Brene i Miroslava Ilića iz 1985. godine koja veliča Jugoslaviju – "Živela Jugoslavija". Kao što je u šumi Brezovici svoj govor završio koljačkim pokličem Franjo Habulin »Smrt fašizmu, sloboda narodu«, i u tuhobićkoj šumi ovaj poziv na klanje Hrvata ponovio je Obersnel. U isto vrijeme u Puli sljedbenici Partije i koljačkih "antifašista" progone Hrvata taksistu koji je stigao iz Slavonije. Nazivaju ga "ustašom" i tjeraju iz Pule.
• Dakako, cijeli tjedan slavilo se i u Zadru. Tamo se okupila športska jugoslavija. Mediji su iz dana u dan bombardirali Hrvate s teniskim turnirom na kojem se najmanje igralo, a puno više grlilo i ljubilo. Jedan od onih koji su grlili Srbe iz Beograda bio je predsjednik HDZ-a i dosadašnji predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković. Njemu se jako dopao "srpski teniser" Novak Đoković, pa ga je samo tri minute tapšao po ramenu i prodavao mu jugonostalgičarsku maglu. Mediji su to zabilježili i sve bi bilo u redu da Veli Brat i izaslanik Billa Gatesa i Gyule Sorosa nije poručio da su u Zadru neki od "tenisera" pozitivni na jedan od 19 virusa pod imenom Corona. I tada se Plenković našao u "neobranom grožđu". No, budući da je on proizvod Partije, a crveni – ne samo da dobro kolju, nego i jako dobro lažu – najprije je lagao da se nije mazio i po Đokoviću plazio. A nakon što su mu pokazali slike na kojima se vidi njegovo probuđeno jugomaženje sa sinom kosovskom Crnogorca Srđana Đokovića i vinkovačke Hrvatice Dijane Đoković rođ. Žagar morao je priznati da se je s Novakom mazio samo tri minute, ali da to nije problem jer maženje nije bilo "intenzivno". A i branili su ga Davor Božinović iz JNA, Krunoslav Capak iz HZJZ-a i mnogi drugi paževi i "sluge pokorne". Paž Capak je otvoreno lagao: "Nije bilo fizičkog kontakta. Dodir šakama se ne smatra bliskim kontaktom. Dakle, naš premijer nije ostvario bliski kontakt s Novakom Đokovićem, i ako on i jest pozitivan, premijer ne mora u samoizolaciju". I ne samo da Capak laže, on i presuđuje da njegov vođa "ne mora u samoizolaciju". A u tzv. samoizolaciju morao bi i sâm Božinović, jer je u Sisku 8. lipnja grlio potencijalne birače na izborima u VI. Izbornoj jedinici gdje je on nositelj. I on je najprije lagao da nije dirao okupljene ljude, a kasnije, kada su snimke potvrdile da laže, prvi pandur u Hrvata je priznao da je lagao izjavom da je "pokazao jednu vrstu slabosti", da je "vidio prvi put puno novih ljudi", te da je "neke samo odbio laktom" a kod nekih da je "popustio". A za razliku od Plenkovića koji veli da ne će u samoizolaciju, a morao bi, fotoreporter Hrvatskoga teniskog saveza Mario Ćuzić mora u samoizolaciju iako nije milovao i dragao Đokovića i druge srpske tenisere. Ćuzića su na silu otjerali u tzv. samoizolaciju samo zato što se vozio se u kombiju s trenerom bugarskog tenisača Grigora Dimitrova iako nije bilo nikakvoga fizičkog kontakta, jer je Mario sjedio red iza njega.
• U Brezovici, šumi kod Žabna, održan je novi "bal vampira" na kojem se, kao i Kumrovcu mjesec dana prije, slavi nešto što nema veze s razumom i istinom. Obilježava se tzv. dan antifašizma, a svaki oblik "antifašizma" u Hrvatskoj nije ništa nego slavljenje boljševičkih koljača prije 75 godina. Prije kratke analize najbolje je podsjetiti se tko je od sljedbenika antifašističkih koljača nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kada su utihnuli topovi, sudjelovao na ovome zlokobnom skupu. Bili su tu dvojica bivših hrvatskih predsjednika, Stipe Mesić i Ivo Josipović, crveno-crni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, izaslanica Andreja Plenkovića Ivanka Roksandić, prvi čovjek Partije Davor Bernardić, čelnik HNS-ova otpadničkog Glasa nedefinirana podrijetla Goran Beus Richtenbergh, te kosovski Rom Veljko Kajtazi, hrvatski Srbi iz stranke Jovana Raškovića i Gorana Hadžića, Milorad Pupovac i Boris Milošević, SDP-ovci Rajko Ostojić, Orsat Miljenić i Gordan Maras, te puno bivših HNS-ovaca i SDP-ovaca: Anka Mrak Taritaš, Radimir Čačić, Mirando Mrsić, Bojan Glavašević, Silvano Hrelja, Drago Matanović…, te predstavnici JAZU-HAZU-a, veleposlanici i izaslanici stranih veleposlanstava… Svi su oni došli "slaviti" raskid sporazuma između Josifa Staljina i Adolfa Hitlera od 23. kolovoza 1939. i početak nacističke njemačke agresije na boljševički Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. Ustvari, radi se o najobičnijim lažima koje nemaju nikakvo povijesno utemeljenje. Sve je lažno kao i kod COVID-a broj 19. Jedino je istina da su tamo neki sisački teroristi, u čast i slavu ubojice desetina milijuna sovjetskih jadnih ljudi, vršili diverzije na željezničkoj pruzi Zagreb – Sisak u srcu Hrvatske nakon tisuće godina uspostavljene i obnovljene hrvatske države. Ta činjenica, da i danas, 79 godina kasnije od tih terorističkih akcija, hrvatska država prešutno dozvoljava da se ti čini javno podržavaju.
I ove godine najglasnija i najkrvoločnija "antifašistica" bila je SDP-ova sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček. Ova potomkinja Hrvata iz Bosne ponovno je slavila teroriste i one koji su pobjegli s "oružjem u šumu" u cilju rušenja tadašnje hrvatske države. Napadala je Hrvate, a stavila se na stranu nacionalnih manjina čiji predvodnici ruše temelje današnje hrvatske države, napadala je Katoličku Crkvu, a zalagala se za globalizaciju i bezbožništvo, napadala Miroslava Škoru, a zagovarala partizanske koljače… U nastavku je Ikić Baniček izrekla nekoliko vrlo opasnih rečenica i iznijela pregršt jako opasnih prijetnji. Posebno je opasno njezino izjednačavanje partizanskih terorista i rušitelja hrvatske država s hrvatskim braniteljima koji su se 45 godina kasnije borili protiv nasljednika tih i takvih krvoločnih terorista. Ponovila je jugonostalgičarsku glupost i laž da su se partizanski koljači borili za hrvatsku državu. A da su se borili za hrvatsku državu ne bi od 1941. ubijali i progonili Hrvate iz Gudura kod Lovinca, Boričevca kod Donjeg Lapca, Zrina kod Dvora, Španovice kod Pakraca, Brotnja kod Martin Broda, Krnjeuše kod Bosanskog Petrovca, iz Donjih Mosti kod Bjelovara…
"Antifašističke" laži u ovoj šumi širio je i Plenkovićev izaslanik ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. I on je izrekao ono što nema nikakve veze sa zdravim razumom, a kamoli s istinom. Naime, "sluga pokorni" Bošnjaković, koji će svakoga novog gazdu na čelu HDZ-a ponizno služiti jer nema ni stav, ni ideologiju, ni poštenje, ponovio je gluposti sisačke gradonačelnice da su partizani koljači "postavili temelje na kojima je izgrađena današnja Hrvatska". Još je Plenkovićev izaslanik dodao: "Nikad ne možemo dovoditi u pitanje antifašizam, to je dio hrvatske povijesti na koji možemo i moramo biti ponosni", nakon čega s Bošnjakovićem nemamo što raspravljati. Ovom izjavom on se je zauvijek udaljio od hrvatskoga naroda. O Franji Habulinu i njegovoj partizanštini nema se što govoriti. Ono što on govori, a valjda i vjeruje, ne može se nikako drukčije okarakterizirati, nego da je ovaj čovjek – inače rođen 12 godina poslije Drugoga svjetskog rata – zreo za pregled. I nakon ovoliko izrečenih laži i obmana, uz prešućivanje partizanskih zločina nad Hrvatima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Boki Kotorskoj, Crnoj Gori, Bačkoj, Banatu i okupiranome istočnome Srijemu, sve ono što govori etnobiznismen i Srbin po zanatu Milorad Pupovac najobičnija je mlaka kamilica. Ustvari, Milorad nije trebao niti govoriti, sve ono što on radi, govori i misli, i od čega je stvorio svoju manjinsku etnobiznismensku politiku, umjesto njega – ili za njega – izrekli su Ikić Baniček i Bošnjaković. Posebno je opasan bio Mile Bandić. S obzirom da je između ostaloga rekao da su »Sloboda, jednakost i pravda jednako antifašizam« iz ovoga je vidljivo da su ga uzalud njegovi drugovi izbacili iz Partije, jer Partija i koljačka partizanština još uvijek su duboko u njemu.
• Skori izbori pali su u drugi plan. Zasjenile su ih mainsteram vijesti: dolazak srpskih tenisača u Zadar, proslave koljačkoga antifašizma i ponovno zatvaranje Hrvata u Corona torove. Usput, anketari raznih vrsta uvjeravaju potencijalne birače da im je bolje ne izlaziti na izbore, jer pobjeđuju SDP i HDZ Andreja Plenkovića. Miroslavu Škori daju mrvice, dok drugima proriču da ne će uspjeti prijeći izborni prag od visokih i previsokih pet posto. Za nadati se je da ih Hrvati ne će poslušati i da će nakon izbora oneraspoložiti sve one medije koji su se stavili u službu buduće velike koalicije između uništenoga Plenkovićeva HDZ-a i Partije Davora Bernardića.
• Tvrtko Jakovina skoknuo je u "Biograd" i u srbijanskom glavnom gradu pokušao "popraviti" propali neojugoslavenski (čitaj: velikosrpski) projekt tzv. Deklaracije o zajedničkom jeziku, koji je prije podosta godina svim srcem zagovarala jugonostalgičarka Snežana Kordić, a "popravio" ga je, kako se u Večernjem listu ovaj trans ljubimac lijevih mainstream medija hvali, tako što je svoj novi jugo-projekt nazvao Deklaracijom "Obranimo povijest"- (https://www.vecernji.hr/kultura/tvrtko-jakovina-arhive-moramo-otvoriti-vise-puta-trazio-sam-uvid-u-tudmanove-razgovore-no-bez-uspjeha-1410833 – www.vecernji.hr). Iza ovoga novog projekta, koji ima simboličan naziv »Tko je prvi počeo? Povjesničari protiv revizionizma«, stoje liberalni Nijemci. Iako se radi o najobičnijem primitivnom pokušaju negiranja postojanja hrvatskoga jezika, a time posljedično i hrvatskoga naroda, tj. hrvatske državnosti, ovaj mlađahni profesor s crvenoga zagrebačkog Filozofskog fakulteta laže da je taj projekt pod demagoškim nazivom "Obranimo povijest" najobičniji "apel koji će upozoriti na probleme jedne znanstvene discipline". Problem je on, Jakovina, i njemu slični, a ne hrvatski jezik.
U razgovoru s malim Tvrtkom novinar Denis Derk postavio mu je logično pitanje od koga to ponajprije treba obraniti povijest, a on mu nije odgovorio. Nemušto je govorio o "povjesničarima koji služe u dnevnom manipuliranju prošlosti kako bi lakše vladali ili potvrdili današnje biografije i identitete", što znači da je govorio upravo o sebi i takvima kakav je on sam bez identiteta i bez osjećaja pripadnosti hrvatskome kulturnom krugu. Spomenuo je i "revizionistička društva", a upravo je najveći revizionist i zagovaratelj propale jugo-zajednice. I sada dolazimo do bitnoga, do srži njegove nakane i onih koji ga iz Njemačke i drugdje plaćaju i usmjeravaju. Osnovni cilj ovoga drugog jugo-projekta i pokreta je negacija triju deklaracija Europskoga parlamenta koje su pravilno i nedvosmisleno izjednačile tri totalitarizma: fašizam, nacizam i komunizam, a posebice ovaj zadnji koji je najviše zla i najviše milijuna ljudi ubio po svijetu od 1917. do danas. I tu je Jakovina otvoren pa kaže: "Politički forumi ne trebaju donositi mišljenja o nečemu što se dogodilo. Istraživanju prošlosti ne pomaže ako se određujete prema zbivanjima otprije stotinu ili više godina", što nikako ne stoji. A "meritum" stvari je Deklaracija o Domovinskom ratu, koja je trn u oku Jakovini i njemu sličnim revizionistima i zagovornicima koljačkoga fašizma poslije završetka Drugoga svjetskog rata. Za njega je ova Deklaracija "širenje prostora neslobode", a samo zato što je u njoj izrijekom iznesena povijesna istina da je na Hrvatsku Srbija izvršila vojnu i svaku drugu agresiju i da je pritom izvršila brojne zločine nad civilnim stanovništvom, pa i genocid kako je utvrđeno i zapisano u nekoliko presuda Hrvatskoj nimalo nenaklonjenoga Haaškoga suda. Ponovno je Derk postavio logično pitanje zašto Jakovina i njegovi nalogodavci nastoje da se uči "zajednička povijest" u svim državama bivše jugotvorevine. I za to pitanje pripremljen je Jakovina pa laže da u vrijeme druge jugokomunističke države nije bilo "zajedničke povijesti".
• Propast na srbijanskim izborima Tomislava Žigmanova i njegova DSHV-a nije niti novost niti razlog za plakanje. Problem je to za tamošnje Hrvate za koje se u političkom životu ne čuje, a glavni razlog tomu upravo je etnobiznismen Žigmanov. Nije uspjela njegova zbunjujuća politika dodvoravanja i Beogradu i Zagrebu. A samo do prije neki Žigmanov je bio "hrabar". Vrijeđao je i omalovažavao svakoga od onih koji mu nisu povlađivali. A primitivno na twitteru napao je i Hrvatski fokus ovim riječima: »Jedini medij koji u HR učestalije piše i promovira Zvonimira Perušića i tzv. HDF pred ove izbore je marginalni, no ekstremno desničarski i posve srbofobni portal Hrvatski fokus. Je li tako što treba Hrvatima uz SRB? Što kažu na to njegovi mentori? A Cakić?« Inače, Hrvatski demokratski forum išao je samostalno na izbore kao jedina hrvatska politička opcija u Srbiji. I nakon teškoga poraza Žigmanovljeve bunjevačke politike – Miroslav Cakić iz Hrtkovaca bi rekao "zbunjevačke politike" – Hrvatski fokus nije više jedini medij koji piše protiv politike etnobiznismena Žigmanova. Ići na izbore sa četnicima i radikalima, kako je u Srijemskoj Mitrovici išao čelnik DSHV-a Krunoslav Đaković, a ne s Hrvatima, onda nije ni čudno što su Hrvati ostali bez zastupničkog mjesta u srbijanskoj i pokrajinskoj skupštini.
IZBORI U SRBIJI 2020. – Aleksandar Vučić u redu za glasovanje
• Bošnjački mediji očito ne da ne vole kršćane, ne vole oni niti Židove. To smo ovih dana vidjeli na primjeru napisa na portalu Thebosniatimes.ba o ministrici Biseri Turković (https://thebosniatimes.ba/47104/leti-paloma-blanka-zasto-bisera-turkovic-krije-da-joj-je-majka-jevrejka-i-da-se-razvela-od-muza-saliha/). U članku pod naslovom »LETI PALOMA BLANKA. Zašto Bisera Turković krije da joj je majka Jevrejka i da se razvela od muža Saliha?!« iznijeti su brojni detalji iz obitelji ove bošnjačke političarke, ministrice i diplomatkinje, a sve samo iz razloga da ju se na kraju ocrni da taji svoje židovsko podrijetlo. A u zadnjem pasusu članka doslovno je napisano: "Prema tvrdnjama nekih starijih Sarajlija ona također krije da joj je majka Katarina Židovka, iz plemena Aškenazi. Navodno je bila ukopana u samostanu u Fojnici i da je šejh Halil Brzina, svojom intervencijom uspio ekshumirati njezine mošti iz grobnice i prenijeti ih na sarajevsko groblje Grličića Brdo".
• Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost BiH napao je Šefika Džaferovića da je potpisivao dokumente pomoću kojih je davao državljanstva mudžahedinskim borcima iz Egipta, Pakistana, Tunisa, Saudijske Arabije, Jemena i Jordana. „Džaferović je u ratu davao državljanstva mudžahedinima“, ističe Radončić i nastavlja: „Neka nervozni Šefik pogleda dokumente iz rata, s njegovim potpisom, kada je davao državljanstva mudžahedinskim borcima iz Egipta, Pakistana, Tunisa, Saudijske Arabije, Jemena i Jordana (koje smo, kao država, pod pritiskom Zapada, kasnije poništavali). Za ovu mu priliku objavljujem SAMO dva takva dokumenta. Ako koza laže, rog ne laže!“
• Siniša Labrović je "performer". Poznat je po jugonostalgičarskim "umjetničkim" projektima. Još je prije dva desetljeća, u rodnom Sinju na dan tzv. antifašističke borbe, 22. lipnja 2000., na skulpturi, zavijao rane partizanke i ranjenika. Nakon tog otisnuo se po svijetu. U Hrvatskoj sve ga manje prihvaćaju pa je prije neki dan stigao u puljski "Muzej suvremene umjetnosti Istre" (dakako, u jugo genitivu), u vrijeme beroš-capakove sezone Corone naveo tamošnje posjetitelje da ližu slinu s jedne norveške drvene žlice. Prema Labroviću i onima koji su lizali slinu s drvene žlice to je trebao biti – umjetnički čin, odnosno idejni performans. Zasigurno Labrovića i druge lizače sline sa žlice nitko od policije Davora Božinovića ne će pozvati na odgovornost.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više