Vasko Lipovac u Galeriji umjetnina Split

Zavičaj Boke Kotorske sa čarobnim planinsko-morskim krajolikom bogate baštine i živopisne svakodnevice

U Galeriji umjetnina Split u četvrtak, 2. srpnja 2020. otvorena je izložba radova Vaska Lipovca čime je započela splitska dionica ovogodišnjeg Katamaran Art projekta, koji se po treći put održava na relaciji Jelsa – Split.

Dvadeset osam nagrada i priznanja za skulpture, grafike, javne spomenike, slike, crteže, ilustraciju, scenografiju i životno djelo, gotovo stotinu samostalnih te više od dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu postignuće su Vaska Lipovca u polustoljetnom javnom djelovanju započetom 1956. godine. Najomiljeniji splitski i jedan od najpopularnijih hrvatskih suvremenih umjetnika zauvijek nas je napustio prije četrnaest godina. Za sobom je ostavio obilan i inspirativan opus pa svako novo predstavljanje Lipovčevih radova publika dočekuje s posebnim zanimanjem.

Solidno i raznovrsno obrazovanje stečeno na zagrebačkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti u kombinaciji sa stvaralačkom znatiželjom bili su humus na kojemu je rasla strast za eksperimentiranjem s različitim tehnikama i materijalima, koji su se kreativno nadopunjavali s motivskom i tematskom raznolikošću. Lipovca je zaokupljao ambijent i život vezan uz more, vjerski i erotski motivi, sport… Prilagođavajući ih u potrebnoj mjeri sadržaju, no uvijek u korelaciji s vlastitim habitusom, u svoje dvodimenzionalne ili trodimenzionalne forme uspijevao je utisnuti prepoznatljiv izraz koji u promatrača potiče emotivnu reakciju. Neki protagonisti Lipovčevog artificijelnog svijeta djeluju aristokratski dostojanstveno, drugi izazivaju sjetu, neki imaju ludički karakter dok neki erotično i lascivno provociraju.

Zavičaj Boke Kotorske sa čarobnim planinsko-morskim krajolikom bogate baštine i živopisne svakodnevice bio je ključno polazište u oblikovanju lirskog i nostalgičnog pola karakterističnog likovnog izričaja. Riječ je o najeksponiranijem i najprepoznatljivijem dijelu opusa sačinjenog od prikaza mora i brodova na pučini, mornara i kapetana, zaljubljenih parova… Od zaborava čuvane u mladosti viđene prizore umjetnik je transponirao u očaravajuću vizualnu poetiku. Nema sumnje da taj ishodišni genius loci svoju trajnu prisutnost u opusu barem djelomično duguje splitskom ambijentu. Međutim, isto djelo istodobno pripada i ne pripada prostorima Lipovčevog življenja jer je svojim specifičnim univerzalizmom više-manje blisko i razumljivo svim Mediterancima.

Unatoč svojevremenom favoriziranju apstraktnog likovnog idioma, u kojemu se na početku karijere i sam iskušao, Lipovac je ostao vezan za figuru i predmetni svijet, smjelo posežući za tradicionalnim i anakronim sadržajem otežalim od ustaljenih predodžbi. Na tom putu je lucidno uspostavio vlastitu likovnu ikonografiju i, premda je pojedine motive nebrojeno puta interpretirao, u pravilu nije posustajao u stvaralačkoj iskrenosti izvedbe. To vrijedi i za jedanaest dosad neizlaganih radova u laviranom tušu i/ili temperi na papiru iz obiteljske zbirke, među kojima su četiri predloška za već izlagane grafike. Pojedinačni prikazi brodova u tipu jedrenjaka i parobroda na uzburkanom ili mirnom moru i jedna silueta mornara njihov je motivski repertoar. Svi su naslikani u tonovima crne boje, koja je tek u tri rada oživljena nijansama plave, iznimno i crvene boje. Ako nas motiv ne zavede, odnosno ako oku damo vremena i pažnju usmjerimo na likovnu komponentu, uvidjet ćemo da je onaj bitni sadržaj napeta ravnoteža sažetih i stiliziranih monokromnih oblika koji dominiraju kadrom ili, s druge strane, oslobođeni potez koji uživa u svojoj autonomnoj transparentnosti, svodeći deskriptivne obaveze na nužni minimum. Umjesto s hipnotizirajućom kontemplativnom bezvremenosti Lipovčevih prizora na koju smo navikli, ovdje smo suočeni s konkretnim vremenom upisanim u razigrani trag kista. Iskričava nesputanost u izvedbi kao i prikazivačka sabranost u radovima zamišljenim za grafičke predloške, kojima nesavršenost umjetnikove ruke daje dodatnu vrijednost, dio su jedinstvenog umjetničkog koda.

Vasko Lipovac rođen je 14. lipnja 1931. godine u Kotoru. Akademiju primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu 1955. godine. Od 1955. do 1959. godine bio je polaznik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Izlagao je na oko stotinu samostalnih i preko dvjesto skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Autor je javnih skulptura: spomenik Draženu Petroviću, park Olimpijskoga muzeja u Lausanni (1995.), spomenik Marku Maruliću u Vukovaru (2006.) i u Parku skulptura u Santiagu de Chile (2007.), Crveni cvijet ispred Ekonomskoga fakulteta u Splitu. Za crkvu sv. Marije u Kotoru izradio je brončane vratnice (1989.). Likovno je opremio interijere brojnih hotela („Argentina“ i „Babin kuk“ u Dubrovniku, „Berulia“ u Brelima i „Marco Polo“ u Korčuli, Marjan u Splitu), javnih zgrada (Centar za kulturu i Pomorski muzej u Kotoru). Bavio se ilustracijom knjiga, scenografijom i kostimografijom. Za svoj rad dobio je niz nagrada i priznanja. Vasko Lipovac umro je 2006. godine u Splitu gdje je živio i radio od 1967. godine.

Izložba ostaje otvorena do 21. 7. 2020.

Nives Matijević