Nastavak turskog konfesiocida

Nema mira i održivosti nikakve beha zajednice bez istine

Nigdje na svom dugom dvadeset četverosatnom hodu sunce nije toliko nemoćno u razbijanju mraka kao na onom dijelu prelaska preko uvijek ratnim mrakom pokrivene Bosne i Hercegovine. Zapravo na tom kratkom putiću posve je nemoćno, ili gotovo nemoćno, te nikako da taj dio svjetskog sela obasja. Čini se kao da i ono priznaje poraz, te ponekad u velikom luku zaobilazi, ili velikom brzinom preleti, tu mrakom prokletu, i Turčinom opljačkanu, osiromašenu, stoljeća unazad vraćenu, i prisilno islamiziranu zemlju. I kad ponekad malo zastane, i kršćanima se u nekom povijesnom trenutku ukaže sunce slobode, svjetlosti, nade i sigurnosti, potomci Osmanlija, kojima je Turska mati i kažu tako je bilo i tako će ostati, zločinima svojih predaka, što je jedina neprekinuta nit u Bosni i Hercegovini od pojave islama na tom europskom teritoriju, zakriju ga i mrak učine crnjim, život nesigurnijim, zločine brojnijim, budućnost upitnijom, zemlju raskomadanijom.

Stoga, gotovo svaki dan kada se sunce približava Bosni i odozgor je pokuša malo, turskom mržnjom, zločinima, progonima, konfesiocidom i genocidom smrznutu, ugrijati i obasjati ugleda nove zločine, nova stradanja i otkrije dobro skrivane masovne grobnice kršćanskih žrtava islamističkih zločina. Uz otkrivene masovne grobnice otkrije i stare turske zločine srušenih crkava, i onih crkava koje su prisilno prenamijenjene u džamije. Pod tim malim sunčevim zrakama ugledaju se ogromni turski zločini nad katolicima tih graničnih europskih prostora. Zemljica se, napose ona mučenička bosanska, zaklinjala raju da se tajne sve saznati moraju.

Uzalud vam trud zlikovci, ubojice, teroristi, konfesiocidisti, genocidisti i kršćanofobisti, u skrivanju tako strašni zločina. Sunce će ih razotkriti i osvijetlili, bez obzira na crnilo i težinu mraka s kojim ih nastojite sakriti. Ne će se umoriti pa makar nekad Bosnu i zaobilazilo, da ih otkriva, da im grobove obasja ma gdje bili sakriveni i zatrpani u bosanskohercegovačkoj pustoši. Obasjava to Božje svjetlo i onu silom turskog okupatora otetu crkvu Svete Marije u Jajcu pretvorenu u džamiju, i onu Svetog Ante u Bihaću iste tragične sudbine, i onu katoličku zemlju u Travniku na kojoj su potomci Osmanlija džamiju sagradili, i one masovne grobnice Hrvata katolika diljem muslimanskim zločinima preoranom hrvatsko bosanskom kraljevstvu. Obasja i svijetu pokaže one turskom zločinačkom rukom zakopane katoličke crkve, za koje suvremeni kršćanofobisti kažu, kako bi barem malo ublažili neublažive zločine svojih predaka, da su otkopane piramide. Laž kao vrsta zločina nema granica, nema srama ni stida. Ta bošnjačka laž o navodno otkopanim piramidama na temeljima zatrpani katoličkih crkava, zapravo je nastavak turskog konfesiocida, crkvocida, i genocida nad hrvatskim katolicima i njihovim najvećim svetinjama, crkvama.

Skrivali su ti muslimanski genocidisti, konfesiocidisti, crkvocidisti i grobnice zločinačko masakriranih bugojanskih Hrvata katolika. Zapovjednik beha džihadista, ratni zločinac kojeg su zločini nad hrvatskim narodom uzdigli u vrh fundamentalističke muslimanske politike, nagradivši ga počasnim građaninom Bugojna, suvremenim bosanskohercegovačkim Kabulom, Dževad Mlaćo, 27 godina skriva masovne grobnice na isilovski brutalni način poubijanih Hrvata. Sa suzločincem Selmom Cikotićem izmiještali su tijela hrvatskih žrtava i prenosili ih kilometrima daleko kako bi sakrili svaki trag, a što je, zapravo, zločin čak i teži i kažnjiviji i od počinjenog. No, naišlo sunce slobode, pravde, i istine, prelazeći u srpanjskim vrućinama 2020. iznad Rostova zaustavilo se i obasjalo grobove hrvatskih žrtava muslimanskih zločina. Od Bugojna kroz šume i klisure do Rostova muslimanski su džihadisti, pod nadzorom ratni zločinaca i ubojica Mlaće i Cikotića prenosili i skrivali mrtva tijela masakriranih hrvatskih civila i branitelja.

Neki su, kao i u Buhinim Kućama, Maljinama, Križančevu Selu, Miletićima, na tom rostovskom platou likvidirani iz neposredne blizine metkom u potiljak ili direktno u lice, kako su u hvalisanju i u svojim krvavim zapisima govorili i bilježili muslimanski isilovci, Mlaćo i Cikotić. Dugi 27 godina isilovci su skrivali tijela svojih žrtava, i svijetu lagali, onako kako to jedna izreka u Bosni i Hercegovini kaže, "laže k'o Turčin", da ne znaju za njihove grobnice, kao što lažu i skrivaju masovnu grobnicu Hrvata iz Maljina, Miletića, Buhinih kuća, Pojska, Grahovčića, Radonjića… Otvorila se u srpnju 2020. godine  hrvatska zemlja na Rostovu i pokazala svoje poubijane sinove, šaljući poruku i pristranoj za šakicu naftnih islamskih dolara prodanoj Svjetskoj zajednici i haaškim nepravednim sudcima, koji sude po "koliko novca toliko pravde", i muslimanskim nekažnjenim zločincima, da nema mira, i održivosti nikakve beha zajednice bez istine.

Otkopani ostatci ljudskih tijela, dijelovi lubanja, tenisice bosih branitelja, vunenih čarapa, džempera i košulja, plitko zakopani vjerujući da će tijela pojesti gladni vukovi, lisice i medvjedi, i da nikad na taj teritorij ne će stići hrvatska noga, istina i sloboda, dokaz je strahota kroz kakve su prošli, i kako su završili hrvatski civili i branitelji. Zakopavanjem hrvatskih žrtava u hrvatsku zemlju muslimanski zločinci nastojali su, kao i za sve druge svoje zločine, prikazati svijetu da su Hrvati sami sebe poubijali, sami se prognali i svoje svetinje porušili. Odvoziti tako daleko poubijane hrvatske žrtve, i razbacivati im grobove po šumama i pašnjacima, znak je brutalnosti muslimanskih zlikovaca, koji ni mrtvima nisu dali da im budu u blizini, i da svojim posljednjim počivalištem Bosnu i Hercegovinu čine multinacionalnom i multireligijskom zajednicon. To je znak cilja čistog muslimanskog Bugojna, i čiste islamske Bosne i Hercegovine, čak i bez kršćanskih grobalja.

Bugojno je pod ratnom strahovladavinom ratnih zločinaca Mlaće i Cikotića preteča etničke i vjerske muslimanske čistoće Sarajeva iz kojeg su i mrtve Srbe prognali. Selmo Cikotić i Dževad Mlaćo bugojanski kasapini zarobljeni i likvidiranih Hrvata samo je mali broj dva u tisućitom nizu muslimanskih ratnih zločinaca koji, i danas četvrt stoljeće poslije počinjeni ratnih zločina, kriju hrvatske masovne grobnice. I ako možda i ne znaju za sve njih jer se više ne sjećaju kamo su ih odvezli i zakopali, pa i zbog činjenice da su im tijela pojele životinje planski plitko zakopane da ih više nikad nitko ne otkrije, zasigurno da znaju za neke i, ako im je do bilo kakve osim muslimanske Bosne i Hercegovine stalo, dužni su ih otkriti i preživjelim članovima obitelji kazati gdje su. Bez muslimanski otkrivanja masovni hrvatskih grobnica ne može se, i ne smije, govoriti ni o pomirenju, ni o bilo kakvom suživotu, niti o zajedničkoj, a još najmanje o cjelovitoj Bosni i Hercegovini. Jer tko god zagovara cjelovitu, jer  to znači čistu muslimansku Bosnu i Hercegovinu, bilo gdje i bilo tko, svrstava se u red muslimanskih nekažnjenih ratnih zločinaca u vrijeme vjerskog beha rata, vođenog za teritorij. Dio je to muslimanskih  poratnih zločinaca koji i dalje skrivaju masovne grobnice hrvatskih žrtava.

Vinko Đotlo