Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Prostačko provociranje i diskreditacija

Moje knjige su jezikom mržnje izvrgnute ruglu

 
 
„SRIJEMSKI  HRVAT“ – Zavodu za kulturu vojvođnskih Hrvata, Subotica, Laze Mamužića 22, dostavljene su 6. srpnja 2020. godine dvije moje knjige (po jedan primjerak) Otvorena pisma I. i Otvorena pisma II. u izdanju HKUPD-a „Stanislav Prteprek“ iz Novog Sada, sa kratkim prikazom, da bi ih Zavod stavio na svoj portal ovogodišnjih izdanja knjiga Hrvata u Vojvodini.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/09/Zemun_View_3-scaled.jpg
Zemun
 
Umjesto toga 26. kolovoza 2020. godine (skoro mjesec i pol dana kasnije!) na moju e-mail adresu dobivam obavještenje od anonimne osobe da je otvoren blog https://blog.dnevnik.hr/srijemskihrvat u namjeri da prikaz ove dvije knjige na društvenoj mreži bude dostupan komentarima javnosti! Odmah je uočljiva namjera prostačkog provociranja i diskreditacije autora kao osobe, prikazanog kao „hrtkovački Gollum iz “Gospodara prstenova” sa prebivalištem/boravištem u velikosrpskoj Ateni” (!?!). Knjige su jezikom mržnje izvrgnute ruglu, a moja pjesma „Zrno pijeska“, koja je u uvodniku obije knjige, predstavljena je na bolesno monstruozan način. Pjesma nije objavljena, a iz nje su izvučene gole riječi te im je dato bizarno značenje u odnosu na smisao u njoj. Kako to izgleda najbolje se vidi ako se objavi pjesma i „književna kritika“ tajanstvenog eksperta za poeziju „Srijemskog Hrvata“. Odmah se uočava iz koje kuhinje sve dolazi, jer za sada primjerke obje knjige ima samo Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.
 
ZRNO PIJESKA
 
Samo sam zrno pijeska, nisam baš važan,
ali dokle god sam oštar i nisam još prašina,
ostavit ću, gdje god me bace, trag snažan,
jer mislim da je to ovoga života suština.
 
Šiljat, uletjet ću svakom neprijatelju u oko,
u grlu zastat ću da se nova laž ne dogodi,
cijev puške ubojica zaparat ću tako duboko,
da nijedno tane nikad više cilj ne pogodi.
 
Lopovima ću ulaziti pod nokte do krvi,
da im se za sva vremena zagnoje prsti,
u kožu svim nasilnicima, da umru prvi,
i zauvjek nestane svaki trag takvoj vrsti.                                             
 
U nos pokvarenim, ljigavim poltronima,
da im uništim mozak i to što je u njemu,
davit ću sve nitkove i probadati uši onima,
što ne čuju jauk i vapaj, tu nemam dilemu.
 
Još kada bi oštro bilo zrno pjeska svako,
sav smrad ovoga svijeta zatrpale bi dine,
ostale bi, kad đubre i blato nestane tako,
samo kristalnog pijeska beskrajne širine.
 
Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama „Pjesme koje treba spaliti“)
 
A kako izgleda bolesna mržnja prema onima koji govore istinu o donjotavankutskim uzurpatorima svega što je hrvatsko najbolje pokazuje tekst u blogu „SRIJEMSKI HRVAT“: Hrtkovački Gollum sa prebivalištem/boravištem u velikosrpskoj Ateni.
 
Nedavno su, kao što smo već napisali u prethodnom postu, svjetlost dana ugledale dvije knjižice „Otvorena pisma I. – II.“ Branimira Miroslava Tomlekina. O Tomlekinu, književnom mediokritetu, gotovo nepoznatom hrvatskoj književnoj pozornici, već je bilo riječi, možda i previše, imajući u vidu da je on doista nebitan i kao književnik i kao hrvatski javni djelatnik u Vojvodini. Zato ćemo se u ovom postu osvrnuti na njegove knjižice. Da ne bismo opteretili čitatelje, analizirat ćemo jedno po jedno poglavlje ovih na vrat nanos napisanih knjižica. Ovo je potrebno uraditi utoliko više što su Tomlekinove knjižice puna banalnih zapažanja koja ne samo što ne pristoje jednom fakultetski obrazovanom građaninu, nego i odbijaju svakog razumnog čitatelja od daljeg čitanja.
Koliko gnijeva, perfidnosti i narcisoidnosti ima u ovim knjižicama, to se može vidjeti već poslije prve strane knjige (unutarnji naslov), na drugoj strani, koja donosi autorovu pjesmu „Zrno pijeska“ (iz zbirke pjesama „Pjesme koje treba spaliti“). Osvrnut ćemo se za početak na nju.
Puna profanih, malicioznih misli, gore spomenuta pjesma upravo najbolje odslikava trajno autorovo duševno stanje. Kakvu uostalom sliku o sebi može dati netko tko u pjesmi, dakle na malo prostora, rabi zvučne pojmove iz oblasti anatomije (grlo, nokti, uši, krv, mozak), govor mržnje (puške, nasilnici, neprijatelj, ubojice, poltroni, nitkovi), imenice onomatopejskog podrijetla (jauk, vapaj), pojmove za oznaku materija organskog podrijetla krutog i plinovitog stanja: smrad, đubre (hrvatski je pravilnije reći smeće), kao i još zvučnije pridjeve (oštar, šiljat, pokvareni, ljigavi) i glagole: (uletjeti, baciti, zaparati, zagnojiti, probadati, umrijeti, nestati, uništiti, daviti i zatrpati). Čak i neutralne riječi (snažan, vrsta, suština, pijesak, trag, prašina), koje ne moraju nužno imati loše značenje i koje bi u nekom drugom kontekstu imale pozitivno značenje, u ovom kontekstu, dobijaju isključivo negativno značenje. Kako i ne bi, kada pjesma vrvi od konstrukcija koje odišu malicioznošću i perfidnošću: „uletjet ću … u oko“, „u grlu zastat ću“, „ću ulaziti pod nokte do krvi“, „da im se … zagnoje prsti“, „u kožu“, „da umru“, „da … nestane svaki trag“, „u nos“, „da im uništim mozak“, „davit ću …“. Dodatnu anksioznost kod čitanja ove pjesme izaziva autorovo poistovjećivanje sa zrnom pijeska, koje čini uzrok svih gore spomenutih tjelesnih tegoba.
 
U zaključku vrijedi napomenuti da je gore izanalizirana pjesma, unatoč svojoj banalnosti, perfidnosti, morbidnosti, korisna. Naime, ona pomaže čitatelju da upozna autora još prije nego mu se ovaj kroz predgovor predstavi tko je i što je. Ne bi nas nimalo čudilo da netko neupućen u književne prilike vojvođanskih Hrvata pomisli da iza pjesme „Zrno pijeska“, koja jasno odiše mržnjom, zlobom i pakošću, ne stoji ljudsko biće, jer je čovjek, suprotno mišljenju mizantropa, kojima očito i Tomlekin pripada, ipak, kako mislitelji iz vremena prosvjetiteljstva pokazuju i dokazuju, u svojoj biti dobar, samo iskvaren vanjskim okolnostima, nego neko stvorenje iz dubine Tartara, ili pak neki lik iz Tolkinovog romana „Gospodara prstenova“ kao hobit Gollum ili pak neka druga još strašnija avetinja iz horor filmova. 27.08.2020. u 15:54 • 0 KomentaraPrint#
 
Još bolesniji su mailovi u istom danu upućeni meni od HRabrog anonimusa “Srijemskog Hrvata” od kojih citiram nekoliko poslijednjih:
 
“Srijemski Hrvat” (27. kolovoza 2020.  8.49 AM):
– A Vi biste kao bili kao bolji da ste netko i nešto, umjesto nitko i ništa?
 
Moj odgovor:
– Kada se predstavite možemo argumentirano razmotriti tko je od nas dvoje nitko i ništa, a tko bi “kao bio kao bolji da je netko i nešto”.
 
“Srijemski Hrvat” (27. kolovoza 2020. 9.24 AM):
– Ja iz ovih par redaka što ste ih razmijenili sa mnom mogu zaključiti da ste Vi izuzetno tužna osoba, koja je željna pažnje. Ali Vi je tražite na pogrešan način. A u Vašim otvorenim pismima ste više rekli o sebi, nego o drugima. Tako to ide. Tko ste Vi i što ste iza sebe ostavili, o tome književna kritika ima samo loše mišljenje.  (koja književna kritika!?) 
 
Moj odgovor:
– Eto, do sada sam živio u zabludi i ništa od ovoga ne bih znao da nisam izmijenio par riječi s psihologom koji je izgleda također završio srednju elektrotehničku.
 
“Srijemski Hrvat” (27. kolovoza 2020. 10.23 AM):
– Ne treba Vas mnogo čitati da čovijek vidi da Vi niste nikakav hrtkovački ili novosadsko-hrvatski Rabelais. Toliko ste zatrovali ozračje u Vašem domu da su Vas i najbliži napustili.
To se priča po Hrtkovcima.
 
Moj odgovor:
– To sam očekivao, sa stručne psihoanalize i književne kritike idemo na trač.
 
Srijemski Hrvat” (27. kolovoza 2020. 15.44 AM):
– To je možda podrijetlom priča, ali istinita priča.
Vas ne ferma nitko. Eto ja sam se kao Vaš sunarodnjak i zavičajac smilovao na Vas i poklanjam Vam pažnju. Sa mnom možete pričati do mile volje. (slijedi gornji tekst o “hrtkovačkom Gollumu”)
 
Moj odgovor:
– Stvarno monstruozno, prepoznajem bolesnog “književnog kritičara” koji spaljuje knjige autora koji mu se ne uvalče u dupe.
Molim nastavak da ustanovimo koliko si bolestan.
 
Srijemski Hrvat” (27. kolovoza 2020. 16.02 AM):
Bolestan?! Ma tko mi reče. Vi u svakoj osobi vidite Tomislava Žigmanova.
Bolje se zapitajte jeste li Vi normalni. Opsjednuti ste tim čovjekom. 
 
Moj odgovor:
– Kako znaš tko je “bolesni književni kritičar iz Hada koji spaljuje knjige autora
koji mu se ne uvlače u dupe”?!
Ti si očigledno dvojno opsednut, Žigmanovim i mnom.
Mogao bi se predstaviti da ne mlatimo dalje praznu slamu.
 
Srijemski Hrvat” (27. kolovoza 2020. 16.17 AM):
– Vidim iz Vaših Otvorenih pisama da Vam je Žigmanov miliji od mame koje su Vam četnici zastrašivali.
 
Bezrazložno povezivanje Žigmanova, moje pokojne majke i četnika (!?!) je dokaz da onom koji “mrtvozorničkim pogledima gleda kako sa slijepog kolosjeka hrvatstva tutnju lokomotive u strašnim mržnjama” nema leka, kao i njegovim poltronima, mediokritetima, ljigavcima i podguznim muvama (kako on sam kaže) te nemam namjeru dalje kontaktirati s ovim HRabrim anonimnim bolesnikom.
Takvi vode hrvatsku zajednicu u Srbiji koja broji 57.900 duša!
Ima li nam spasa?!
 

Miroslav Cakić

Povezane objave

HDF jedini branitelj Hrvata u Srbiji

HF

Ilma de Murska (Ema Pukšec; 1834. – 1889.) operna pjevačica

hrvatski-fokus

Počela 24. nacionalna konvencija Hrvatske bratske zajednice Amerike

HF

Joseph D. Petrovich 1972. dobio Oscara u kategoriji kratkog animiranog film

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više