Ralph Peters: Koncepcija stalnog sukoba

Cilj globalizacije je polarizacija svijeta, jačanje njegove podjele na dobitničku manjinu i poraženu većinu

Našoj javnosti poznati William Engdahl rano je uočio i opisao ideje sjajnog analitičara američke vojske Ralpha Petersa u knjizi "Uništite Kinu". U toj knjizi se opisuje specijalni rat preko nevladinih i neprofitnih udruga, industrije  GMO-a, nacionalnih manjina, nekvalitetne industrijske hrane i što je najneočekivanije i najpodmuklije pomoću izvoza američke kulture za koju Peters ističe da je dekadentna, nasilna i da potiče od ljudi egoizam i nerealna očekivanja (usporedi klasika Sun Tzua "Umijeće ratovanja", što se tiče Engdahlova stava o cjepivima mislim da pretjeruje). Čudnovato je u ime narodnosnoga načela razrušiti Austrijsko, Rusko i Tursko carstvo 1918. godine, narušavati EU, a istodobno živjeti u multietničkom i multikulturalnom SAD-u.

Čudnovato je ulagati kapital u Kinu i trgovati s njome, a željeti kontrolirati njezine naftovode, plinovode i pomorske komunikacije. Naravno da je u trgovini i međusobnom odmjeravanju snaga sastoji povijest čovječanstva i da Kina nije ništa manje podmukla nego SAD ili ikoja druga sila na grješnoj Kugli zemaljskoj. Također mi nije jasno kako elita misli da se njihova djeca i oni sami ne će zaraziti dekadencijom i da holivudski duh parazitstva, šarlatanstva i prijevare ne će izgristi korijene cijelog državnog organizma. Ovdje je nužno reći da SAD kao i svaka država na svijetu nema jedno lice i jednu politiku, te da Peters samo predstavlja dio elite, ali značajan. Komično je kada se taj dio elite zalaže za globalizaciju i multikulturalizam u Europi a istodobno želi da Bliski istok bude krojen po etničkom i sektaškom načelu. Hvale dolazak izbjeglica u Europu i otvoreno kritiziraju predsjednika Donalda Trumpa, pa i zbog gradnje zida prema Meksiku. Mi kao Hrvatska jesmo i bit ćemo lojalan dio Zapadnoga svijeta, dijelimo njegove vrijednosti i njegovi smo vojni saveznici i prijatelji, ali nitko razuman ne bi smio prihvatiti Pettersove koncepcije svijeta.

Aleksandar Bovdunov, sociolog s moskovskoga državnog sveučilišta:

"Umirovljeni potpukovnik (obično čin u američkoj mornarici i zračnim snagama) Ralph Peters, tijekom svoje vojne karijeru, bio je  visoko rangirani obavještajac zadužen za razvoj metoda budućih ratova (Deputy Chief of Staff Intelligence). Prije negoli je postao šef odjela za Euroaziju, radio je isključivo na nalaženju rješenja problema iz područja taktike. Završivši College of Command and General Staff američke vojske taj vojni stručnjak postaje magistar za međunarodne odnose.Tijekom službe Peters je posjetio zvanično ili kao "putnik" više od 50 država (Rusija, Ukrajina, Gruzija, Osetija, Abhazija, Armenija, Azerbejdžan, Uzbekistan, Kazahstan, Litva, Letonija, Estonija, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Poljska, Mađarska, Češka (bivše komunističke države uglavnom bile pod dominacijom Rusije!),  Pakistan, Myanmar, Laos, Tajland (bitne za kineske komunikacije!), Meksiko, i južnoameričke na Andama. Tijekom Hladnoga rata radio je za američku obavještajnu službu 10 godina u Njemačkoj, poslije specijaliziran za Sovjetski Savez. U mirovini (1998.) poznat je kao stručnjak na području državne i globalne sigurnosti, obavještajne analize, vojne taktike i strategije, ali i kao pisac vojne znanstvene fantastike, novela iz pretpostavljene budućnosti, promišljanja, te kao istraživač bliske budućnosti. 

Najzanimljivija stvar o gledištu ovog vojnog stručnjaka je direktni prijepor sa gledištima Aleksandra Dugina koji razumijeva suvremenu američku velevlast  kao “Chaord” (kaos + red; eng. order, zbrkored) prevlast. Štoviše trenutna zbivanja u arapskom svijetu (članak pisan 16. 4. 2016., op., T.T.) direktno se tiču rečenoga koncepta, i Peters je točno na liniji svojih ideja o američkoj politici u regiji (arapskoj) i svijetu uopće. Članak "Stalni sukob" najjasnije odražava Petersov koncept analize suvremene geopolitike, objavljen 1997. u vojnom časopisu "Options". Peters opisuje stanje nakon kraja Hladnoga rata kao rastuću nestabilnost. Svijet postaje uvučen u sve brojnije sukobe, ne očekuje se kraj povijesti (ironija na istoimeno djelo F. Fukuyame, op., T.T.). Štoviše uz proces globalizacije i razvoja izranja i proces tribalizacije (jačanje nacionalizma ovdje se ironično naziva jačanjem plemenske svijesti, op., T.T.). U članku "Povratak plemena" tiskanom u "Weekly Standard magazine" on dokazuje da dok je globalizacija stvorila novu globalnu (svjetsku) aristokraciju bilijuni(?) ljudi nemaju mjesta u sustavu i ne mogu se pronaći (poistovjetiti) sa njom, ali mogu sa novim trendom koji je antiteza globalizaciji – tribalizacijom (po-plemenjavanjem, op., T.T.) koje se iskazuje kroz narodnosno i vjersko. Tu je i višemilijunska klasa vojnika, terorista, gerilaca, dragovoljaca, ilegalaca, najamnika koji rade van organiziranih armija koji osporavaju američku svjetsku dominaciju.

Ishod procesa globalizacije će biti polarizacija svijeta, jačajući njegovu podjelu na dobitničku manjinu i poraženu većinu. Ovi zadnji uključuju ne samo zemlje siromašnoga juga nego i značajan dio stanovništva bogatoga sjevera, gdje će razlike dohotka i blagostanja između bogatih i siromaha samo povećati. U članku "Kultura i budući sukob" Peters objašnjava da će budući ratovi i sukobi biti određeni nemoći državnih vlada da ostvare učinkovit sustav razdiobe i kontrole resursa. Cijela kultura će igrati ulogu nadmetanja. Ishod toga će biti klasna borba o kojoj ni Marx (Karl, socijalist utopist, osnivač bolesne ideje o svjetskoj revoluciji i diktaturi radnika, op., T.T.) nije mogao sanjati, i to će biti kombinirano sa međukulturalnim sukobima. To će biti značajne crte ovoga 21. stoljeća koje će definirati stil i smjer sukoba, upravo nasuprot ideologiji 20. stoljeća.

Daljnja kompjutorizacija društva nema samo pozitivne već i negativne učinke. Prvi puta se ideje mogu širiti brže nego najopasnije smrtonosne epidemije, ovaj puta preo zagađivanja i trovanja uma. U svjetlu stalnog pojačavanja protijeka informacija, prihvata i brzine komunikacijskih procesa, neka društva kao što su Rusija, Srbija, crna Afrika i Bliski Istok nisu pokazala dovoljno gipkosti u njihovom "prežvakavanju" i sposobnosti da podijele kvalitetne informacije; oni su nedvojbeno gubitnici. Kako je Peters naznačio u djelu "Stalni sukob", mjesto država u svjetskom poretku današnjice određeno je time kako kultura obrađuje informacije, ili preciznije kazano kako ih prilagođava suvremenoj (postmodernoj) zbilji informacijskoga društva, "glavni zadatak je upravljati informacijom”. Društva koja su u strahu i zato ne mogu kontrolirati protok informacija ne će biti sposobna za nadmetanje. Oni mogu posjedovati zapadnu tehnologiju za gledanje video uradaka, ali Zapad piše scenarij, proizvodi ga i skuplja prihod o autorskoga prava (eng. royalties je izraz koji svjedoči o tome da je kralj nekada imao tu funkciju; mladi A. Zanini me upozorio da riječ realizam ima isti korijen). To je tekući proces globalizacije, suprotno liberalnoj ideologiji on promovira dominaciju nekih kultura i kaos i degradaciju drugih kultura. Peters naprosto zove demokraciju "prefrigano liberalnim oblikom imperijalizma".

Otpor SAD-u postajat će sve žešći

"Oni ljudi, u svakoj državi i regiji, koji ne mogu razumjeti Novi svijet, ili koji ne mogu zaraditi na njegovoj nesigurnosti, ili koji se ne mogu pomiriti sa njegovom dinamikom, oni će postati nasilni neprijatelji nepriličnih Vlada, ili svojih sretnijih susjeda, i na kraju i SAD-a. Mi ulazimo u nov stoljeće Amerike, u kojem ćemo postati još zdraviji, kulturno smrtonosniji, frcajući od snage. Mi ćemo pobuditi mržnju bez presedana." U skladu sa američkim stratezima, jedan od definiranih sukoba u budućnosti bit će između vlasnika informacija i žrtava istih. Glavno oružje SAD-a je američka masovna kultura i brendovi, popraćeni, treba li to uopće kazati, vojnom silom. 

“Suvremena američka kultura je najjača sila u povijesti, i ujedno najrazarajućija od kultura u nadmetanju. Dok su neke druge kulture, poput onih Istočne Azije dovoljno jake da prežive napad pomoću prilagodljivog vladanja, nekima to nije. Genij srži tajnoga oružja američke kulture je u onome što elite preziru; naša kultura je samorodna narodna kultura (nijedna kultura nije proizvod naroda, i nije izvorna. Kmetska kultura postoji samo uvjetno, op., T.T.). Ona potiče ugodu i prikladna je za lako izazivanje zadovoljstva za masa. Mi smo san Karla Marxa i njegova noćna mora.” (Riječ je o parafrazi K. Marxa da je religija opij za narod, ovdje se asocira popularna kultura kao opij, op., T.T.)

Zabavni showi, serije, filmovi najprezreniji od intelektualne elite, iskazuju krajnju brutalnost i najotvoreniji seks; to je (popularna kultura) najmoćnije američko oružje, i čak i kad se kroz ilegalne presnimke prikazuje svugdje most. Time se uspostavlja američka nadmoć na svjetskom kulturnom horizontu i njena ideologija trijumfira. U Petersovom svijetu stalnoga sukoba i informacijske dominacije SAD-a, najvažnija stvar nije u održavanju reda, već u nesmiljenom gaženju takmaca; namjesto dugoročne i globalne strategije nameće se lokalna i taktička kalkulacija. Sa Petersove točke gledišta mi nemamo posla sa konvencionalnim (realpolitičkim) ratovima već sa sukobima koji nastupaju kao kolektivne emocije, lokalni interesi, sustavni kolaps. (zvuči ženskasto, op., T.T.)

„Ne će biti mira (!!!!!!!!). U svakom mogućem trenutku našega života bit ćemo izloženi višestrukim raznorodnim sukobima širom svijeta. Nasilni sukobi bit će na naslovnicama, ali kulturni i ekonomski sukobi bit će čvršći i puno odlučniji. De facto uloga američke vojne sile bit će u čuvanju sigurnosti svijeta za našu ekonomiju i kulturni uskok. Da to postignemo pošteno je napasti ili ubiti.” U radu iz  2008. godine “Ne prekidaj borbu”, Ralph Peters zapisao je da će novi ratovi voditi SAD u rat mrvljenja, što znači stalni rat do potpunog uništenja neprijatelja. U uputu za dobivanje općeg postmodernog rata, on vjeruje da je neophodno napustiti geslo "ako slomiš nešto, to ti pripada", napustiti odgovornost za ono što se dogodi u području gdje se rat odvija. (vidjeti film "Wag the dog", op., T.T.)

Kakogod bilo u općem kaosu, Peters inzistira da se Amerika ne bi trebala ograničiti na lokalne akcije da utvrdi svoju prevlast. Amerika ima misiju, i ta misija demokratizacije ne treba biti sporedna, čak i kada neki očito autoritarni režimi iskazuju posvećenu lojalnost SAD-u. SAD mora skrbiti o demokraciji, ali povezivati sve globalne mrežne informacije nije naročito demokratski način promišljanja o dubljim posljedicama po druge zemlje. Druga ideja je ponovno iscrtavanje svjetskih granica. Peters je tvorac čuvene fraze "Veći Bliski Istok", koja je objavljena u članku "Krvave granice: Kako bi izgledao bolji Bliski Istok" u ‘US Armed Forces Journal’, sa komentarima Ralpha Petersa.

Od svih svjetskih državnika koji bi bio glavni neprijatelj SAD-a po  Ralphu Petersu koji je dugo vremena proučavao Rusiju i Putina? U članku "Zašto nas Putin straši?" on ga naziva najučinkovitijim svjetskim vođom koji pripada tradiciji agresivnog ruskog nacionalizma. Putin je obnovio imperijalnu moć Rusije i zato mora biti eliminiran! Sumirajući teorijske odrednice Petersove o budućem stanju svjetskih sukoba, njegovi stavovi o demokratizaciji, potreba da se eliminira imperijalno orijentirane vođe koji su za ponovno crtanje međunarodnih granica, nasilnost nacionalnog suvereniteta(?!), suverenitet (riječ koju on često citira) – kod njega zvuči vrlo zloslutno. U načelu možemo stavove Petersa prihvatiti više kao ekstravagantnu  misaonu teoretsku konstrukciju stvorenu od američkog vojnog mislioca i pisca, ali analiza onoga što je radio predsjednik Barack Obama i njegov prethodnik George ml. Bush mlađi pokazuje sličan pogled na svijet. Petersovi izražajni tekstovi su ključ odluka suvremenoga američkoga vodstva (2016., op., T.T.) pisanih diplomatskim jezikom. Ralph Peters je ispravno predvidio model ponašanja u postmodernom kaosu. Čudno je da danas kritizira Obamu za realizaciju njegovih (R.P.) ideja.

Aleksandr Bovdunov, https://www.geopolitica.ru/en/article/ralph-peters-concept-constant-conflict

Priredio i preveo: Teo Trostmann