Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Opasni rezultati izbora u Crnoj Gori

Uspije li oporba formirati vlast, na svoje će doći ne samo SPC i Srbija, nego i udaljena Rusija

 
 
Nakon izbora u Crnoj Demokratska partija socijalista (DPS) Mile Đukanovića ima 29 mandata, a njihovi tradicionalni partneri Socijaldemokrati i Bošnjačka stranka imat će po tri, a dvije albanske partije po jedan mandat- Albanska lista i AK Jednoglasno. Oporbene koalicije "Za budućnost Crne Gore" imat će 28 mandata, "Mir je naša nacija" 10, a "Crno na bijelo" 4 mandata.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/09/369528_dritan_f.jpg
Dritan Abazović – momak od kojega ovisi tko će vladati Crnom Gorom
 
Izuzetno lijepi uspjeh srpske stranke u Crnoj Gori (28 mandata od 81) mogla bi biti Pirova pobjeda; naime, ova Vlada će biti zapravo manjinska i liberalna pri čemu će manjine sjećajući se vremena Slobodana Miloševića ipak izbjegavati prosrpsku stranku "Za budućnost Crne Gore". Ako bi Đukanovićevih 29 manadata pridružili socijaldemokratima (3 + 2), Bošnjacima (+3), Albancima (1) i Crno na bijelo (4) imali bi većinu od 42 mandata. Sve zavisi od relativno slabo poznatoga mladoga čovjeka albanskoga podrijetla Dritana Abazovića koji se predstavio kao građanski liberal i koji traži vladu stručnjaka. Abazović je test za prosrpsku stranku; pristajanjem na tehničku (ekspertnu) Vladu dokazali bi proSrbi da imaju pozitivan odnos prema manjinama, da ih zanima uzorna administracija i ekonomski boljitak čime bi privukli javnost i eliminirali Đukanovićev DPS koji im smeta zbog projekta crnogorske državotvornosti.Hrvati su ostali bez mandata u crnogorskom parlamentu, nakon što su izašli sa dvije liste Hrvatske građanske inicijative, koju je podržao službeni Zagreb i Hrvatske reformske stranke. Zbog toga se može reći da je Andrej Plenković ustvari kriv što će možda Đukanović morati u oporbi, jer je trebao pregovarati i s drugom hrvatskom marginalnom strankom iz Boke Kotorske da zajedno izađu na izbore.
 
Ukoliko bi Abazović pristupio Đukanoviću njegovi bi uvjeti mogli razbiti ustaljenu shemu vlasti i natjerati državu na promjene i modernizaciju, što je u nepotističkom društvu obilježenom korupcijom (kakvo smo društvo i mi u Hrvatskoj, ali i mnoge tzv. velike i ugledne države), i kojemu je odrezan glavni izvor prihoda (turizam) teško zamislivo. Čak i uz veliku financijsku pomoć Zapada mala Crna Gora će zbog svoje geopolitičke važnosti biti predmet destabilizacije iz više razloga. Prvi razlog jest sukob Đukanovićev sa Srpskom pravoslavnom crkvom koju se nastoji izvlastiti za zgrade i zemljišta izgrađene ili kupljene prije 1919. godine, tj. vratiti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi ono što je bilo njezino.
 
S obzirom da se gotovo polovica pravoslavnih Crnogoraca osjeća Srbima, ne samo na sjeveru, već i u Herceg Novom, a i drugdje pravo je pitanje zašto se zaoštrilo vjersko pitanje upravo sada. Time SPC ne će biti lišena materijalne baze, ali će mjesta pravoslavne duhovnosti i ne baš mali prihodi od njih pripasti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i što je najvažnije mogućnost utjecaja na buduće naraštaje. Vladavina jednoga čovjeka i jedne stranke zamorna je na duge staze, dio mladih želi zapadni standard i norme ponašanja, dio starih žali za diktaturom maršala Tite u kojoj su radile tvornice i otvarane škole, ne pitajući se pritom odakle novac i kako je sve završilo?
 
Dritan Abazović je Albanac iz Ulcinja, završio je politologiju u Sarajevu kao najbolji student; vezan je uz zapadne nevladine udruge i euroatlantske integracije; on je novo lice Crne Gore koja je sada na historijskoj prekretnici. https://sr.wikipedia.org/wiki/Dritan_Abazovi%C4%87 Kao i svugdje na svijetu prljava kampanja puna obostranih manipulacija i pritisaka, izdvajam razgovor sa prosrpskim Božovićem u prostorijama Matice srpske u Podgorici (emisija Sputnjika, Srbija) gdje se vidi u pozadini knjiga Dinka Davidova "Totalni genocid – NDH". Subliminalnom porukom dan uoči izbora se komunist i ratni drug Momira Bulatovića Đukanović izjednačuje s ustašama i kod Srba stvara paranoja fizičke ugroženosti.
 
Srbima Crna Gora nije prirodni izlaz na more, zapravo je ne samo solunski pravac povoljniji za srbijansko gospodarstvo, već i crnomorski i panonsko-riječki(!). Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ne će moći otvoreno pomagati proSrbe u Crnoj Gori jer mu je ipak stalo do ulaska u EU, ali će zato Rusija i SPC imati odriješene ruke. Rusija vodi sa SAD-om međunarodnu partiju šaha u kojoj je svaka točka dobra za pritisak i destabilizaciju konkurenta i njegovih saveznika. Rusija je ostvarila svoje strateške interese energetske integracije Euroazije (od Kine do Njemačke), trajnu nazočnost na Sredozemlju (Sirija, Libija), uspostavu normalnih susjedskih i partnerskih odnosa sa Turskom, ali i dobre odnose sa većinom muslimanskih država.
 
Crna Gora, BiH i Makedonija su nažalost nestabilni, i iako Srbija nema više kapaciteta da bi vodila osvajačku politiku (nije imala ni 1912. do 1914., ali je ipak izazvala kaos uz pomoć Britanije, Rusije i Francuske!), opečeni i na hladno puše. Crna Gora je važan spoj Hrvatske i Albanije, te strateški značajna za Dubrovnik i dolinu Neretve, ali i mogući gospodarski partner Hrvatske na čemu nije dovoljno učinjeno. Jasno da bi i BiH Srbi postali još odvažniji u svojim zahtjevima da imaju za leđima i malenu Crnu Goru. Dakle, imamo situaciju sa puno igrača koja je vrlo nejasna i ne pruža ružičaste perspektive. Čini se da Đukanović nije pogriješio što je dopustio ulazak kineskome kapitalu!
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Erdoğan želi obnoviti kalifat

HF

Njegoš nije vjerovao Srbijancima

HF

Marionete Georgea Sorosa u EU-u

HF

Woke kultura: Skrivena opasnost koja potkopava temelje zapadne civilizacije

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više