Još jedan “izvrsni uspjeh” Jasne i Tomislava

I bunjevačka djeca su povlaštena

Dana 2. rujna 2020. na Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 sva djeca Hrvata u Republici Srbiji su mogla vidjeti kako je dan prije u dvorištu Hrvatskog nacionalnog vijeća u Subotici, uz prigodan program, proslavljen upis ukupno 27  malih „bunjevačkih Hrvata“ u prve razrede osnovnih škola u Subotici (21), Maloj Bosni (1, slovima: jedan!) i Đurđinu (5). Donji Tavankut i Monoštor su ove godine ostali bez nastave na hrvatskom jeziku!

Na portalu HNV-a piše da je to postignuto „sinergijskim djelovanjem Hrvatskog nacionalmog vijeća, Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata, crkve i udruge “Naša dijeca” iz Subotice te 11 općina Vukovarsko-srijemske županije iz Republike Hrvatske, koji su, posredstvom predsjednika Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, pružili financijsku potporu” i da 27 malih “bunjevačkih Hrvata” dobilo je komplet udžbenika za prvi razred na hrvatskom jezilu, osiguran im je besplatan prijevoz na tri relacije: Klisa – Prozivka – OŠ „Ivan Milutinović” – OŠ „Matko Vuković”, Mali Bajmok – OŠ „Matko Vuković” i Radanovac – OŠ „Matko Vuković”, a roditelji su dobili i poklon bon u nepoznatom novčanom iznosu. Stotine ostalih hrvatskih prvašića i njihovih roditelja u Republici Srbiji mogli su danas samo plakati gledajući Dnevnik na hrvatskom jeziku!

Ovih 27 malih “bunjevačkih Hrvata” su deveta generacija djece iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) koji slušaju nastavu na hrvatskom jeziku i ona im je dalje obezbjeđena kroz sve razrede u tri osnovne škole i kroz sva četiri razreda u tri srednje škole u Subotici, a jedan od prioritetnih planova HNV-a (i ostalih gore nabrojanih) je da se u Subotici formira i Hrvatski školski centar.

Tako cijela hrvatska nacionalna zajednica u Republici Srbiji koja broji 57.900 duša o trošku poreskih obveznika Republike Hrvatske i Republike Srbije svake godine školuje jedan razred “bunjevačkih Hrvata”, koji uglavnom nastavljaju studije u Hrvatskoj, postaju “hrvatski velikani” u Vojvodini (Srbiji) i govore i pišu kako u Srijemu nema Hrvata pošto ne znaju svoj jezik, odnosno govore srpski!!!

O ovom, još jednom u nizu sličnih “izvrsnih uspjeha” para Vojnić-Žigmanov govorila je i predsjednica HNV-a. Između ostalog je rekla:

Pozitivno je da se mjenja stav Republike Srbije prema nastavi na hrvatskom jeziku počev od toga da se šalju afirmativne mjere, kao što je to ove godine bio slučaj. Primjerice, u Đurđinu je državna sekretarka poslala poruku da će se primjenjivati afirmativne mjere.

Što god to značilo, mi srijemski Hrvati ne dobivamo niti te poruke da će se primjenjivati afirmativne mjere. One dopiru samo do Đurđina.

Ovo je jedna od najperfidnijih i najpogubnijih stvari za našu ovdašnju zajednicu i također je poslijedica koncentracije svih ovdašnjih krovnih institucija u Subotici, a u rukama (plaćenih) Bunjevaca koji sebe nazivaju “bunjevački Hrvati” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju).

To se mora hitno promjeniti, ili Hrvata u Vojvodini uskoro ne će biti.

Miroslav Cakić