Kada kokoš jaje snese – kokodače Tko po blatu grijeha gazi, da je grješan i ne opazi. Ruke se ne peru samo zato da viruse speru i odvajaju, već da i čist obraz ne okaljaju. Da i odveć dugo živi u tuđini, Hrvat se na jeziku hrvatskom obraća svojoj Domovini. Iz tuđega đubrišta kadgod nikne i cvijet ubav, ali samo iz vrta cvjetna za Domovinu ljubav. Na naš Zagreb se ruši drvlje i kamenje, ali Hrvat ne stenje. A kada u Beogradu vrabac padne s grane, jauci Srba se čuju na sve četiri svijeta strane. Da dan i noć jauk pravednika traje, zaustavio ne bi svih ljudi uzdisaje. Kolo sreće i u nesreći se vrti da ga ona na se ne uprti. Htjelo nam se il ne htjelo, svaka tajna izbije na vidjelo. Sve što je dolje – gore ustaje, a što bje gore, tamo i ostaje. Ne nadaj se zaradi ni kune, sve dok i tvoje ruke nisu znoja pune. Prije nego svoj auto budeš hvalio, provjeri jesi li u njega dosta benzina nalio! Tko sebe pred drugima samo hvali, izgledi su mu za napredak vrlo mali. Kada kokoš jaje snese – kokodače. A kada radnika dobra djela rese, dobije otkaz – i plače. Ni u demokraciji nije živjeti lako, ako naciji sve ide naopako. Možda će naša djeca kada-tada živjeti bolje, bude li rada i mjesto zavada u boljitak nade. Bez straha i bez maske sada đaci mogu slati svojim učiteljima o školi opaske. Možda je Korona i djeci pobrkala račune, pa sad od roditelja svake ure, mjesto kune traže EURE. Na daljinu (preko interneta) nije učiti lako, jer i računalo se kvari pa ispravne stvari vidi – naopako. Nije sladak u Stuttgartu niti kolač kao što je u Zagreba kvartu. Svi građani ne vjeruju vladi, koja gorke zalogaje lažima zasladi. Malkica Dugeč, 12. 9. 2020.