Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Vjerski zid u Bosni i Hercegovini

Hercegbosanski muslimani su na strani muslimanskog Azerbajdžana

 
 
Svaki rat, a smjenjuju se na veliku ljudsku žalost svakog dana, bio on građanski, državni, agresorski, obrambeni, ili bilo kojeg drugog predznaka i bilo kojeg povoda – na bilo kojem dijelu ovog nemirnog svijeta, kojeg dodatno svom silinom i žestinom tresu i razbijaju, krv nedužnih stanovnika kršćanske Europe ulicama gradova prolijevaju, islamski teroristi ne štedeći ni žene, ni djecu, ni stare ni nemoćne, za beha Bošnjake je samo i jedino vjerski sukob. To i jest razlog da se uvijek zna, u svakom sukobu, na čiju stranu će stati, koji sukobljeni narod poduprijeti i pružiti mu svekoliku potporu i pomoć, bez obzira na pravednost i razlog ratovanja. Nikada kod Bošnjaka ne postoji obrambeni rat napadnutih kršćana, i jednako tako za njih nema muslimanskog agresorsko-okupatorskog rata. Za muslimane u svijetu, a tako i one u Bosni i Hercegovini,  je svaka muslimanska agresija, svaka okupacija, svaki muslimanski udar bilo kojim sredstvom i načinom, na kršćane uvijek opravdan i obramben.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/10/image.jpg
Sve onako kako su se ponašali u vjerskom beha ratu, u kojem su svoje agresorsko-okupatorske, terorističko genocidne zločine samonazivali i opravdavali obrambenim činima. Svi drugi sukobljeni narodi, Hrvati i Srbi, pa čak i neki narodi izvan beha zajednice koji su na bilo koji način stali na hrvatsku ili srpsku stranu, bili su agresori. Naprosto sve što je bilo izvan zacrtanih islamističkih okvira, etiketirano je antimuslimanskim, antibosanskim, antidemokratskim, antilegalnim, i sve je bilo, a i danas je, na muslimansko bošnjačkom udaru. Takvom isključivo vjerskom politikom Muslimani, a kasnije Bošnjaci, dobivali su sve obilniju i u svakom obliku snažniju potporu od radikalnih islamskih zemalja, kojima su bila, i jesu otvorena sva vrata za nekontroliran ulazak i utjecaj na političku svakodnevnicu u zemlji. Bošnjaci uspijevaju kao nitko i nikad do tada Bosnu i Hercegovinu podijeliti po vjerskim granicama, i vjerskim zidovima, na islam i kršćanstvo. Sve islamske zemlje i muslimani diljem svijeta uključili su se u izgradnju prve, i po mnogim dimenzijama najradikalnije islamske republike u Europi.
 
Davno zacrtani cilj Alije Izetbegovića, uz svestranu pomoć visokih predstavnika i Haaškog tribunala, neočekivano je brzo realiziran, za početak na 51 % Bosne i Hercegovine, a kasnije kada se taj dio naseli stotinama tisuća islamista i džihadista koji već dolaze u migrantskoj bujici, juriša se na ostatak zemlje. Tu se ne staje, cilj je osvajanje Europe, ili u najlošijoj izvedbi dolazak pod Beč. U cilju daljnjeg osvajanja ne samo Bosne i Hercegovine već i Europe, ratni zločinac Alija Izetbegović zemlju predaje u amanet svom političkom i vjerskom istomišljeniku turskom predsjedniku  Erdoğanu. A koliko se bošnjačko čelništvo, svih predznaka, zaglibilo u vjerskom islamskom radikalizmu, u nizu pokazatelja je i njihova ropska, ili djetinjasta, poslušnost vođi svih muslimana Erdoğanu. Dojam je kako Bošnjaci i ne vode svoju politiku nego slušaju zapovijedi iz okupiranog i prisilno islamiziranog Konstantinopola. Oni taj dojam stalno potvrđuju, što donekle i ne čudi budući da im je "Turska mati tako je bilo i tako će ostati".
 
I ne samo da ostaje, već pokazuje se da ih ta mati drži u ropstvu, poslušnosti bez pogovora. Prevelika dječja poslušnost materi postaje kočnica njihova nacionalnog odrastanja i sazrijevanja. Vjerojatno je to i razlog da već sedmi put u nacionalnom traženju mijenjaju nacionalni identitet, i po onome kako se danas izjašnjavaju u nekim pisanjima ne će dugo biti ni Bošnjaci, jer ima veliki naznaka da su to budući Bosanci. I opet pitanje koliko dugo, valjda sve dotle dok iz Konstantinopola ne stigne neka nova zapovijed od babe Erdoğana. I baš zbog tolikog majčinog tutorstva nad djecom Bošnjaci sve od turske okupacije Bosne i Hercegovine i prihvaćanja islama, bilo prisilno ili kao jedinog načina kakva takva preživljavanja, danas su jedini narod u svijetu kojim vlada stari okupator, Turska.
 
A da bošnjačka strana u Bosni i Hercegovini svaki svjetski, lokalni, građanski, agresorski, okupatorski ili bilo koji drugi rat gleda isključivo kroz vjerske okvire potvrdili su to i u slučaju armensko azerbajdžanskog sukoba, kada su, svejedno, svojim odabirom ili naredbom iz Konstantinopola, stali na muslimansku, azerbajdžansku stranu. Ne poznajući, i ne tražeći razloge sukoba, svrstaše se na stranu muslimanskog Azerbajdžana, vjerojatno zbog naredbe Erdoğana kako on ne bi bio sâm na azerbajdžanskoj strani.
 
Ono zbog čega su Bošnjaci na muslimansko-azerbajdžanskoj a ne na kršćansko armenskoj strani je i pokušaj spašavanja Turske od svjetske osude genocida kojeg je počinila u dvomilijunskom ubojstvu Armenaca od 1915. do 1924. Kada Bošnjaci tako brzo daju predznake ratovima koji se vode u svijetu, jer dovoljno je znati samo vjersku odrednicu zaraćenih strana i odmah se zna na čijoj strani će biti i koga će podržati, kako onda da niti četvrt stoljeća poslije rata u Bosni i Hercegovini ne priznaju pred svijetom kako je bosansko hercegovački sukob bio vjerski rat za teritorij. A sve dok beha sukob ne priznaju kao vjerskim ratom za teritorij i dominaciju muslimana nad kršćanima, a druge sukobe već u početku tretirati isključivo vjerskim, u Bosni i Hercegovini će trajati vjerski rat u miru. Napose će bošnjačka agresija biti, i jest, brutalna prema katolicima i katoličanstvu koje je Dayton ugurao u daytonsku arenu, bez prava na obranu, prava na teritorij, na slobodu, kao temeljno ljudsko pravo bez obzira na njegovu vjersku orijentaciju.
 
Baš taj vjerski zid u Bosni i Hercegovini kojim su Muslimani vođeni sadržajem Islamske deklaracije u agresorskom ratu na hrvatski nacionalni i katolički vjerski identitet, trajno je podijelio zemlju, i razlog je što se Bošnjaci svrstavaju uvijek na muslimansku stranu koja je u sukobu, i što Bosna i Hercegovina nestaje u toj opasnoj vjerskoj diobi. Bošnjačka potpora muslimanskom Azerbejdžanu i njihovo protivljenje kršćanskoj, od Osmanlija genocidno stradaloj Armeniji, je zapravo dio globalne kršćanofobije, koja se širi sa Bliskog istoka, preko Turske i Bosne i Hercegovine prema Europi i kršćanskom svijetu u cjelini.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Waldemar – Mučenik ljubavi

HF

Sandru Benčić pod hitno u Bihać

HF

Komšić ima potporu međunarodne zajednice

HF

Amerikanci moraju što prije uvesti reda

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...