Pero i Melko Čingrija u fokusu Prave Crvene Hrvatske
U Pravoj Crvenoj Hrvatskoj napisano je: Način kako nas vide neprijatelji je često karikaturalan, ali može biti takvo ogledalo i poučno razumnom čovjeku. Dugogodišnji dubrovački načelnik Pero Čingrija i njegova politika tema su za sebe koja bi tražila posebni članak; samo napominjem njegov postupak odvajanja od Narodne stranke (skupa sa Korčulanima) kada je u Splitu načelnik postao zaslužni Vicko Mihaljević koji je simpatizirao Austriju ali ne i Srbiju.
Čingrijina vila u kojoj su odsjedali mnogi (neka uđu i plate!) pa i debelokožac Hermann Göring toliko nalik maršalu J. B. Titu ima u sebi masonske znakove poput Sfinge, maurske pendžere, neukusnu i bludnu morsku sirenu (postoji i djelo Vojnovićevo Sirene) te vojnovićevski natpis "Hoće li vječni raj biti ljepši od ovoga moga? O Perovom sinčeku (sinčiću) Melku sam već pisao u Hrvatskom fokusu:
Prava Crvena Hrvatska (u daljem tekstu P.C.H. je izlazila 1905. do 1918., urednik je bio don Ivo Prodan, rođen u pelješkoj Janjini, ali po roditeljima iz Zagvozda. Bio je prvi autentični dalmatinski pravaš i iako ga krste radikalnim i nerealnim izgleda da su njegovi stavovi o srpskoj politici bili vjerodostojni. Dugo je djelovao u Zadru, gdje mu je podignut i spomenik. Napominjem da za razliku od SAD-a gdje je Joseph Pulitzer mogao u žutoj štampi (tisku) lagati, davati klevete i slično u Austriji su zakoni bilo strogi i ozbiljni.
P.C.H 25. 3. 1905. piše: "Općinsko je vijeće zaključilo da se gradnja dubrovačkoga električnoga tramvaja od Gruža do Dubrovnika preda jednom dioničarskom društvu,kojemu će općina ustupiti koncesiju… Vijećnik dr. Melko Čingrija je istaknuo da će ovo poduzeće biti unosno, ali da ga općina ne smije sama preuzeti… jer tobože municipalizacijom ovakovih pothvata u Engleskoj pokazalo da bolje uspijevaju u privatnim rukama…" P.C.H. zaključuje naprotiv "svi socijalno politički pisci baš najviše zagovaraju ovu vrstu municipilazacije i nazivlju bezumljem kad općina pušti takova poduzeća privatnim društvima, koja iz toga vuku 12 i više posto dobiti. Dr. Čingrija je spomenuo i to da ovakova poduzeća bolje uspijevaju kad su u privatnim rukama, jer im je dobit pobuda. Dopustit ćemo da je tako, ali ima li općini biti mjerilom to da nekolicina kapitalista dobro ulože svoj novac, kad je s druge strane štetno čitavo građanstvo?"
P.C.H. 3. 11. 1906. komentira poziv Pera Čingrije načelnicima da provedu mjesne organizacije. Ističu da "gospoda načelnicu su stafaža (fr. oživljavanje slike, osobito likovima pastira) hrvatske stranke, koja ih podupire i uzdrži s njima sveze. Po zanimanju su većinom uz gdjekoju iznimku kamatnici ili plitki imućnici. Stranka ih tako po svojoj narodnjačkoj metodi eksploatiše u svoje svrhe, te se tako drži".
U istom broju piše se o posljedicama odlaska vojske u Boku koji će puk (brijače, mesare, pralje, gostioničare, kafane, "stanare", obrtnike i dr.) ekonomski pogoditi. Tome uzrok P.C.H. vidi u načelniku Čingriji kojemu je samo da uzveliča sebe, a do puka mu nije stalo. Navode da dr. Melko i otac mu Pero rade iz zabave, obijesti i prkosa, a za razliku od naroda pun im je džep i trbuh od narodnog novca! List ističe da mu je sveta dužnost skinuti Čingrijama s lica maškar (masku) narodnih vogja i prijatelja".
10. 11. 1906. P.C.H. piše: "Prkosna ambicija. Ko god dogje u Dubrovnik čudom se čudi i pita zašto se je uništilo starinsko ime "Ulica Široka, a učinila se ona prava nakaza, metnuvši crnu mramornu ploču, ko da ondje u zidu čigove (čije) kosti počivaju, a na kojoj se peči (drzno oholi) čudnovato Dubrovčanima ime Čingrijina ulica"… jer što je Pero Čingrija zaslužan za Dubrovnik? Što je dobra gradu učinio? Zar je tada glasoviti pjesnik današnjega doba? Zar književnik? Zar dobrotvor? Da što? Na upit pak, ko je postavio ploču, odgovorismo: Prkos i ambicija."
U istom broju se navodi da je zastupnik Melko Čingrija upozorio "rezolucionaše (pristaše Riječke rezolucije 1905. o političkom približavanju Srbima) da treba glasovati protiv bilo kojeg prijedloga pravaša, i tako se postupilo kada se tražilo da se odstrani prodaja iz "Gospe" (katedrale, biskupa je smetala vika i psovke prodavača što se čulo jasno u crkvi, T.T.), ili izgradnja javnoga zahoda u Gružu (uz toliki promet luke i začetak turizma?!) itd.
List navodi da je stav P. Čingrije "Ne, neću za despet (inat), ja sam potestat. (gradonačelnik) Ja zapovjedam!
24. 11. 1906. list zlurado javlja da se Melku izjalovio natječaj za ravnatelja bankarskog društva "Dalmatia", premda se je nudio i ministru u Beču. "Hoće naš Melko za interes, ta on je Čingrija". Spominje se i mala afera Melka Čingrije sa društvom Gundulić kada je protustatutarno htio nametnuti zajednički nastup sa srpskom muzikom.
15. 12. 1906. P.C.H. se pita: "jesu li Čingrija i Božo Mičić (Miće, T.T.) pravi Hrvati, kad je Trgovačka Obrtnička Komora glasovala ono 2.000 Kr. jadnoj i nevoljnoj "Zadruzi", poslije onog poznatog požara… (spominje ulagivanje srpskim glasačima i nanošenje štete bijednom radništvu, T.T.)? Je li Melko Čingrija pravi Hrvat kad je ono za inat o Novoj godini "Hrvatskoj Pučkoj Štedionici" bacio na ulicu svu robu? Nije ga duša ni savjest pekla da to učini zavodu u kojem je uloženo i dobro administrirano ono štednje našeg siromašnog radništva… Jesu li Čingrija i Mičić pravi Hrvati kad prigodom sakupljanja za izgorjelu "Hrvatsku Radničku Zadrugu" niti prebijene pare nijesu htjeli dati?… kad iz "Hrvatskog Sokola" odbacuju ljude i neće da ih za članove prime, već škandale prouzročuju, ne htijući primiti u upravu od nas predložene ljude?… kad Banka na kojoj klika zapovijeda nikada niti novčića pomoći nije dala za "Zadrugu",to najzaslužnije hrvatsko društvo u Dubrovniku… kad Čingrija nazivlje Hrvate koji su ga na stolicu uspeli, sektom?
…Dubrovačka je klika (misli na Čingriju i drugove, T.T.) trulež, prava guba koju treba energično čistiti i daleko od naroda tjerati, da nam ne otruje i ne ogubavi još ovo zdravog hrvatstva. Dolje obrazine!"
U istom broju piše se o Kosti Vojnoviću kao idealnom pjesniku slobodne Hrvatske, čistoj duši, golubinjoj ćudi, čelik značaju, mučeniku hrvatskog patriotizma koji "dobio je vizit kartu od dr. Čingrije na kojoj je bilo napisano: "Kosto, zaludu se trudiš, jer ću ja kandidirati protu tebi za odvjetnika Blagog djela (Opera Pia, dubrovačka zaklada za potrebite)." Čingrija bude izabran, a Vojnovića u grob položiše. (je li pravdajući svoj izlaz iz politike i odstupanje Narodne stranke od kršćanstva u svom pismu Strossmayeru Kosta mislio i na Čingriju? T.T.)
Šibajući Supila, ali i Melka Čingriju list piše: "nije karakter onaj koji političko svoje djelovanje udešava ili prema vjetru koji puše… ili prema onomu koji vodi do popularnosti i do ovacija, nije karakter onaj koji upotrebljava politiku da se šarlatanski popne i glumeći dogje do položaja (ovo vrijedi i za dr. M. Čingriju), nije karakter onaj… koji jezikom radi za narod i slobodu, da okrene kabanicom tek što mu pogje za rukom dočepati se višega doticaja…", te jedno govori drugo misli treće radi. Prethodno napominje štetnost takvih ljudi Domovini i idealima, ali ih ne naziva izdajicama.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više