U SLUŽBI ISTINE – Popis ubijenih lepoglavskih robijaša i logoraša

Ova knjiga na najbolji način pokazuje kako se pisala partizanska povijest kada je u pitanju logor Jasenovac

Spadam u generaciju onih koji su se školovali i studirali u vrijeme bivše Jugoslavije. U tom dijelu svoga života bili smo izloženi komunističkoj indoktrinaciji u kojoj je važila u vrijedila samo „komunistička istina“, to jest ona istina koju su nam prezentirali komunisti. To je bilo prisutno u svim sferama društvenog, političkog i kulturnog života, a što je najgore, ta rigidna ideološka indoktrinacija bila je vrlo izražena u obrazovnom sustavu. Budući da povijest pišu pobjednici, imali smo u bivšoj Jugoslaviji, takozvanu partizansku povijest, koja onda, a nažalost i danas, želi ljudima nametnuti laž za istinu. Za to postoji na tisuće primjera, te bi se o tome mogla napisati čitava knjiga – možda i dvije – a ja ću ovom prilikom spomenuti samo jedan primjer, svima nama dobro poznati primjer logora Jasenovac.

Jasenovac sam posjetio dva puta. Prvi puta kao osnovnoškolac, kao polaznik osmog razreda i desetak godina kasnije kao sekretar SKH za Srednjake na općini Trešnjevka u Zagrebu. U oba slučaja, naslušao sam se toliko laži, kako od samih nastavnika, tako i od Srba desetak godina kasnije. I u osnovnoj školi, kao i u petoj gimnaziji koju sam pohađao, imao sam odlične ocijene iz povijesti, jer me je taj predmet zaista interesirao i davao sam sve od sebe u pokušaju povijesne spoznaje. Bila su to vremena u kojima je službena istina počela bivati sve više i više ugrožena od stvarnih povijesnih činjenica koje je komunistička vlast skrivala kao zmija noge. Imao sam tu sreću u životu, kao mlad čovjek upoznati se vrlo rano s istinskom povijesnom zbiljom, čitajući u Jugoslaviji „zabranjene knjige“ zbog kojih se moglo završiti u zatvoru. Budući da se i danas bavim – na svu sreću, ne više zabranjenim knjigama – spomenut ću vam jednu knjigu koja je nedavno dospjela u moje ruke. Naslov knjige je „Lepoglava 1921.-1945. – Prilozi za povijest kaznionice i logora Lepoglava“ koja je izdana 2010. godine, a čiji su autori Branko Dubravica i Marina Marković. Izdavač ove knjige je Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Grada Lepoglave.

Lažni popis lažnih izdavača

To je knjiga koja ne govori samo o povijesti kaznionice i logora Lepoglava, već je to ujedno i knjiga koja na najbolji način pokazuje kako se pisala partizanska povijest kada je u pitanju logor Jasenovac. Naime, autori u knjizi iznose: „Popis ubijenih lepoglavskih robijaša i logoraša“, i to njih 901. Međutim, na tom popisu stradalih to jest ubijenih nalaze se i imena koja se spominju i u logoru jasenovac, a s Jasenovcem nemaju nikakve veze. Autori su taj popis u svojoj knjizi iznijeli abecednim redom, a 142 imena masno otisnuta na tom popisu su imena onih koji uopće nisu stradali u jasenovcu. Popis počinje na str. 65., a završava na str. 101. taj popis 142 imena donosimo na kraju teksta. Tu moramo svakako spomenuti fus notu broj 18 na str. 65. koja glasi: „Masno otisnuta imena vode se kao žrtve Lepoglave i Jasenovca. Slovo J označava knjigu „Jasenovac žrtva je pojedinac“, jasenovac 2007., a broj iza slova J označava stranicu iz navedene knjige na kojoj se spominje određena osoba.“

Falsificiranje hrvatske povijesti

Prof. dr. sc. Branko Dubravica i Marina Marković kao autori knjige o tome pokušaju prijevare i falsificiranju hrvatske povijesti jasenovca na str. 103. pišu: „Dva konc-logora Jasenovac i Lepoglavu povezuju žrtve, odnosno isti ljudi koji su npr. u studenom 1944. iz Stare Gradiške prebačeni u Lepoglavu, kao i lepoglavski logoraši koji su u travnju 1945. željezničkim transportom evakuirani prema Jasenovcu. Iz tog razloga pojedinci su se našli na popisu žrtava i u jednom i u drugom logoru. Jasenovac i Lepoglava imaju 142 imena ili 15 % istih osoba upisanih na oba lokaliteta, od toga u lepoglavskom spomen groblju uklesano je 128 imena, a preostalih 14 nalazi se na papiru u objavljenim popisima. Ista imena nalaze se i na panou i knjizi memorijalnog centra Jasenovac. Istina je da je većina označenih žrtava vezana uz oba logora, ali je neprihvatljivo brojiti ih dva puta, odnosno kao ubijene u dva logora. Logorsko mučenje žrtve može se smatrati pripremom za ubijanje, ali ubojstvo se moglo dogoditi samo u jednom trenutku i na jednom mjestu.“

Eto, to je „samo“ jedan od primjera kako nas je partizanska povijest lažno učila o povijesnim činjenicama koje nemaju nikakve veze s istinom. U doba bivše Jugoslavije, istina je trpila više nego ikada u ljudskoj povijesti, ali drugovi i drugarice su zaboravili da: „Véritas labórat nimis, exstínguitur nunquam“ ili hrvatski rečeno: „istina suviše trpi, ali se nikad ne gasi“.

Popis ubijenih lepoglavskih robijaša i logoraša

1. ABRAMOVIĆ BIJELICA NIKOLA, , stolac, Lepoglava, 1941., J-81.
2. ANTONČIĆ STJEPAN, 24 g, muzičar u Gospiću, Lepoglava 1942., J-114
3. ANTONIĆ JOSIP, 1914, Bribir, Ubijen u transportu iz L. prema J., IV 1945., J-114
4. ANŽEL IVKA, 40 g, Tuzla, kućanica u Zagrebu, ubijena u transportu iz L. prema J., IV 1945., J-114
5. BAHUN STJEPAN (Stjepan), 9.VIII 1907., brijački obrtnik u Zagrebu, Lepoglava 1945. J-142
6. BALAŠ ROZA (Franjo), 39 g, Kućan Marof, (Varaždin), Lepoglava 1945.; J-150
7. BAN BOŽIDAR, 25g, Karlovac, Lepoglava 1945., J-159
8. BARTOLIĆ FRANJO (Jakob), 18, VIII 1910., D.Mihaljevec, Čakovec Lepoglava 1944., J-167
9. BEDNJANEC (Dragutin) IVANKA, u Kočerju kod Pregrade (ili Kočevje u Sloveniji), Lepoglava, IV 1945. J-181
10. BERNFEST ĐURO, 23 g, Petrinja, oficir u Zg. ubijen u transportu
11. BJELAVAC MUSTAFA, 1897, Mostar, Lepoglava 1941., J-204
12. Blašković Branko, 43 g, Samobor, Lepoglava 1945.

U privitku Vam šaljem dva teksta: “U službi istine” koji je objavljen u Hrvatskom tjedniku broj 887 od 23. rujna 2021. godine.

Autori knjige “Lepoglava 1921.-1945.- Prilozi za povijest kaznionice i logora Lepoglava”, Branko Dubravica i Marina Marković, u knjizi donose Popis ubijenih lepoglavskih robijaša i logoraša i to njih 901. Međutim, tu su i imena, njih 142, koja se spominju i u logoru Jasenovac, a s Jasenovcem nemaju nikakve veze.

Miljenko Jerneić