Ne zdvajaj, već Boga skrušeno zamoli Nemoj, nemoj zdvajati, prijatelju mio! Ako dosad jesi ti i sretan bio, sada za molitvu počinji odvajati vremena sve više. I poslušaj svoje srce kako diše i što sve ti kaže o danu što traje. Zar i za dan novi izazovi prošle noći važe? Okreni se malo pa vidjet ćeš cvijeće procvjetalo da je. I još ljudi ima što pod prozorima cvijeće sade novo. I njima je svima sveto Božje Slovo, od molitve tkano, za sav život dano da ih tješi, bodri pa i kada griješi da se nebo nad njim i vedri, i modri. Nemoj prijatelju, zatomiti želju da u nevolji i put tražiš bolji za susjeda svoga, za djecu – sirote, što im sudba bolna majku, oca ote. Ne zdvajaj, već Boga skrušeno zamoli da sve ljude, u šakama kobi hude što bolove trpe, spasi, uputi ih tamo, gdje su prokrčeni za živote puti i gdje mučenike čvrsta vjera krasi. A kad doba mine, vjerujem da hoće, nesretne sudbine, i muke, i zloće, prisjeti se makar i snom budnim: nisu uzaludnim molitve ti bile. A ni sanje prazno vjerovanje! Malkica Dugeč, 5. 4. 2020.