Utjeha prijatelju

      Ne zdvajaj, već Boga skrušeno zamoli

        Nemoj, nemoj zdvajati, prijatelju mio! Ako dosad jesi ti i sretan bio,

        sada za molitvu počinji odvajati vremena sve više.

        I poslušaj svoje srce kako diše i što sve ti kaže o danu što traje.

        Zar i za dan novi izazovi prošle noći važe?

        Okreni se malo pa vidjet ćeš cvijeće procvjetalo da je. I još ljudi ima

        što pod prozorima cvijeće sade novo. I njima je svima sveto Božje

        Slovo, od molitve tkano, za sav život dano da ih tješi, bodri pa i kada

        griješi  da se nebo nad njim i vedri, i modri.

        Nemoj prijatelju, zatomiti želju da u nevolji i put tražiš bolji za susjeda

        svoga, za djecu – sirote, što im sudba bolna majku, oca ote.

        Ne zdvajaj, već Boga skrušeno zamoli da sve ljude, u šakama kobi

        hude što bolove trpe, spasi, uputi ih  tamo, gdje su prokrčeni za živote

        puti i gdje mučenike čvrsta vjera krasi.

        A kad doba mine, vjerujem da hoće, nesretne sudbine, i muke, i zloće,

        prisjeti se makar i snom budnim: nisu uzaludnim molitve ti bile.

        A ni sanje prazno vjerovanje!

Malkica Dugeč, 5. 4. 2020.