Razmak od dva metra ništa ne pomaže

U Dubrovniku razotkrivena prijevara definicije komunizma

Biti nekad  prije “lijevo“ i socijalno osjetljiv  nije nužno značilo biti i “komunjara“, niti je jugokomunistički okoliš uživanja privilegirane elite vrhunski prodanog utopizma nacionalan, ako pod tim ne podrazumijevamo njihov nadnacionalizam ili jasnije lijevo-desni globalizam, sve isto jednake, štoviše krajnje, blizu “vjerničke“, blago pokloničke službe Bogu od škuda, dukata, i s rukom u trezoru nam zajednički stečenog i obranjenog “porodičnog“ srebra.

Uvijek se razlikovalo, i potreba je distancirati pojam tzv. komunista od uvjetno rečeno komunjare, iako sa svakom ideologijom tvorci manipuliraju, i ovakve …izme jedan prijatelj s tog spektra naziva pravilno, samo dobro izmišljenim sredstvima podjela za uspješno sačekane, manipulirane nosače revolucije. Tako se i nacionalna svijest izvitoperila u izam, pače poistovjetila filozofski s profesorom Milanom Kangrgom (prethodno Pavelićevim častnikom), a kasnije uzorom “crvenih“ anacionalista zaglibljenih u šovinizmom, u čemu prednjači dio filozofske elite sa istoimenog fakulteta u Zagrebu. Raspravljajući, promišljajući, eto doveo sam u pitanje i komunizam, kao definiciju "suštine", napisanu od koga, i kome, i za koga… jer proizvoljnost je bila u điru do besvijesti u sustavu-sistemu (koji je politički sam sebe srušio), a danas su neki istinu o toj i takvoj podmetačini osvijestili…

Famozno tumačenje "Od svakoga prema mogućnostima a svakomu prema potrebama". Prevedeno u poznatoj poslovici u “Komu opanci a komu obojci“, ili “Komu cukar a komu pelin“… Nadobudan, pozitivan, objektivan, prepušten indoktrinaciji, kao i svi mladi puni nade, nikad nisam shvaćao, kolike su potrebe nekih, i kako one nemaju veze s mogućnostima nego s boljševizmom, menjševizmom, fašizmom i komunizmom. Sve u svemu s nezasitnim, bahatim interesentima, lupežima po zakonu i demokratizmu, izmanipuliranog im u korist, kao nositeljima prava.

Bez nacionalnih država i njihovog suvereniteta, s mogućnošću samostalnog odlučivanja, svu bi vlast preuzelo jedno oko gore visoko, i Amerika i Engleska bile bi samo dio proleterskoga svijeta globalizma neravnopravnosti, nesloboda, nejednakosti i nemogućnosti. Oni koji misle da im je ponuđena sloboda opredjeljenja, ovakvog i onakvog, i rodnog i porodnog, shvatit će koliki križ ih čeka ponijeti žigosane od strane tobožnjih pobjednika, koji im "daše" slobodu, za koju drže da su je sami sebi osigurali i u svoje ruke uzeli. Možda neki imaju bolju zamisao i rješenje za Svijet i Europu, što puzeći nas pravi doslovno ovisnim robovima. Bit će tome tako dok god Unija ne postane ono što treba i jedino može biti, a to je Zajednica. Jer kako je krenulo tako se i “razvija“, još malo, pa bi i u galop konjina EU-Ropska na našim leđima u sivilo mira ili crnilo i mrak rata.

Po prilici, otvara perspektiva s razvidno realistički već uočenom kartolinom… kaže mi prijatelj na treningu da je vidio uz četiri kontejnera tri osobe a jednu u njemu, i kako je htio stati i reći starijoj gospođi, kako će pričekati i pomoći joj izaći iz njega. Postoje oni prvi, navikli, u sve razvidnijem sustavu pogodnosti, hodati visoko u oblacima, s nogama punim gliba, čak i svjesni krvavoga sljedništva, a i drugi, koji gmižu pritisnuti na zemlju, "sve" sretni da prvima olakšaju zlo, zahvalni na privilegiji da dišu i vire im iz stražnjice, pokušavajući im se gotovo bezuspješno popeti uz leđa, i na drugoj (jedino pravoj strani), oni što uspravljeno hodaju po zemlji, plove morem i lete zrakom. Jest da je biti među ovima trećima najteže, ali Bog sve vidi, čuje i zna, a na volju svakomu je da ga samo definira (Boga)… I kad to napravi, ovakvog ili onakvog nosi ga u savjesti. E sad kad smo razotkrili ingeniozno sročeno određenje komunizma, na kojemu bi se i proročice iz Delfa zamislile, vjerujem da vam je jasno, kako nam je potreba za takvim lažima, i dopadnim definicijama u doba korone i lagano nametnute samokontrole milom, ili ustreba ili im silom. Što?

Pa dosta i preko grla!!! Barem onima, koji s Božjom pomoću, uz pružene mogućnosti, plivaju uzvodno, dok slušaju kmečanje onih dosad tihih, što se pustiše bez napora niz vodu, u trenutku odluke biti ili ne biti, primorani ne planirano, othrvati se korumpiranoj matici ili niz provaliju slapa završiti u virovima propuštenog vremena. Bori se za svih da se ne budeš morati boriti protiv onoga što si se borio samo za sebe, pomalo samoživo i sebično. Ustani i pogledaj oko sebe, ima nas, samo treba bolje pogledati. Razmak od dva metra tu ništa ne pomaže, ni ekskluzivno praćena, timarena i tretirana bolest pogodna za širenje straha i bešćutnosti spram onih, koji su stvarno bolesni teško, ostavljeni i od statistika. Simbolično, eto i puče puška pred Banskim dvorima, najvjerojatnije jer se među ljudima izgubio čovjek u tako maloj zemlji za velika odvraćanja pozornosti od visokog kriminala, koji se ustrtario i boji slobodnog prostora.

Pa gospodo visoka što još možete doći na “odmor“ u Dubrovnik, i na studijsko putovanje, ali bez dijela ekipe iz (H)EP-a, Hrvatskih cesta, onih iz čistilišta Remetinca, i njihovih nam prijateljica i prijatelja iz Vlade, pa čuvara klupskih boja, a i mame neka vam ostanu, dat ćemo vam gore, uz poznate odgovorne, koji o ničemu ne znaju, i za ništa ne odgovaraju, još ponekog kandidata, što bi našim gradom, koji je napokon opet Grad, spletkareći preuranjeno pred izbore, ponovno upravljao. Samo svirajte, skupo ćete plesače platiti, ali uzalud vam trud. Dubrovnik vam nije prćija. Dubrovnik je Grad u Srcu.    

Marko Mujan