Hrvatski Fokus

Hrvatska kinematografija, kao i do 1990., ruši i razara Hrvatsku

 
 
Ovih dana, govor mržnje je glavna tema u Hrvatskoj. Pa slušamo prožvakane teorije o tome. U koje se ne uklapaju mišljenja Tihomira Dujmovića i Matije Štahana, nasljednika Petra Tomeva Mitrikevskog u HRT-ovoj emisiji Peti dan. Tihomir Dujmović kaže kako je govor mržnje širok pojam. Pa nabraja sve ono verbalno što bi se moglo zvati govorom mržnje. A nasljednik Mitrikevskog Štahan govori o crvenoj buržoaziji koja tu ima važnu ulogu što se nekima iz te emisije ne sviđa. Pa bih ja, ne samo o govoru mržnje, nego i o indukciji mržnje. Pa i o samoj realizaciji verbalnog. Jer neke poruke izazivaju strah, prijetnju, te opravdavaju egzekuciju i pozivaju nove.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/10/red-bourgeoisie-2.jpg
Kao: „Tito je bio najveći sin Hrvata“, „Jasenovac logor smrti“, „Na Bleiburgu nije bilo nevinih“, „1945. je traljavo obavljena“, „UDBA je malo ubila Hrvata“ i „Ivica Račan – otac demokracije“. Osim poruka, tu je i promidžba mržnje putem igranog i montiranog dokumentarnog filma. Koliko je mržnje izliveno na Hrvate u kinematografiji bivše države? Pa i u današnjoj hrvatskoj kinematografiji? U filmovima koji dobivaju i međunarodne nagrade? Moramo priznati, da je igrani film, puno više od govora mržnje. Još kad je u kombinaciji s montiranim dokumentarnim, to je za posebnu analizu. To je za analizu Max Planck instituta za međunarodno komparativno pravo.
 
Oni koji govore da treba zaustaviti Drugi svjetski rat (rat ustaša i partizana) u Hrvatskoj, snimili su film Dnevnik Diane Budisavljević u kojem su ustaše glavni negativci. Pa taj film nameću kao obvezno školsko gradivo u Hrvatskoj. Osim navedenog, i šutnja može biti govor mržnje. Kao šutnja o živoj zapaljenoj Hrvatici Verici Nikšić koju su Srbi živu zapalili u Hrvatskoj. Kad sve skupa zbrojimo, što se Hrvatima radi, kako se to tretira i interpretira, te tko to tretira i interpretira; to se ne može objasniti ni shvatiti bez prihvaćanja postojanja neke četvrte dimenzije, nečeg onostranog.
 
Svaki dan na TV Kalendaru gledamo masovna srpska zvjerstava nad Hrvatima, a u Hrvatskoj, glavni problem „ugroženost manjina (Srba)“. Stoga, sva ta ta tretiranja i interpretiranja hrvatske stvarnosti, ja bih sažeo u sljedeće… Već sam na ovom portalu pisao da ja ne vjerujem da se Vukašin Šoškoćanin utopio. Kažu, pao iz čamca u Dunav kada je Dunavom prolazio neki bugarski brod koji je pravio valove zbog kojih je Šoškoćanin pao iz čamca vodu. Valjda je znao plivati, pa nije odmah potonuo kao kamen. I na tom čamcu je još netko bio. Dakle, stotine srpskih krvoloka Hrvatskom slobodno šeće, dolaze na Brijune i elitne klubove u Hrvatskoj, druže se s „hrvatskom elitom“ i primaju mirovine iz hrvatskog proračuna. A o pokojnoj maloljetnoj Hrvatici Verici Nikšić, koju su Srbi živu zapalili – muk i zaborav.
 
Na kraju, nešto i o sukobu Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Baš kako je rekao Isus: „Ako je kraljevstvo nesložno, ono ne može opstati“. Svima nam je jasno da su Zoran Milanović i Andrej Plenković marionete istog kraljevstva. Ni jedan od njih dvojice, nema niti 25 posto birača Hrvata na izborima za njihove položaje.
 

Jure Vukić, Tribanj

Povezane objave

Ivo Goldstein – lijenčina ili neznalica!?

HF

Veliki reset ili veliki reket

hrvatski-fokus

IDS slavi i glorificira komunističke zločince

hrvatski-fokus

Izdaje naše predizborne

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više