Amerikanci moraju što prije uvesti reda

Bosna i Hercegovina je danas veća opasnost Europi negoli sama sebi

Zbog neprovođenja Daytonskog sporazuma od zareza do točke u svim njegovim stavkama, s bilo koje zaraćene bosanskohercegovačke strane, nema mira na tom, sve od turske okupacije, nemirnom europskom teritoriju. Muslimansko zadržavanje, uz snažne beneficije i nagrade velikog broja islamskih džihadista u Bosni i Hercegovini, zapravo na njezinom federalnom teritoriju, koji su sudjelovali u strašnim zločinima, zajedno sa muslimanskom armijom, glavni je  faktor nestabilnosti, i ratnog zagrijavanja bosanskohercegovačke postdaytonske suvremenosti.

Islamistički fašisti u Francuskoj prijete smrću i predsjedniku Emmanuelu Macronu

Povijesno je poznato kako ni jedna zemlja u svijetu ne može biti stabilna i mirna sve dok u njoj žive strani sudionici završenog vjerskog rata. A baš to je slučaj s novom zajednicom na europskoj periferiji, nekadašnjoj Bosni i Hercegovini a danas, po broju vrlo privilegiranih stranih islamskih ratnika koji žive u svojim entitetima pod zaštitom bošnjačke vlasti, Vehabistanu i Džihadistanu. Ti njihovi hermetički zatvoreni entiteti na okupiranom federalnom teritoriju popunjavani sve veći brojem islamskih „migranata“, zapravo su vojarne ne samo pridošlih islamskih ratnika već i budući koji se u njima pripremaju i obučavaju, ne za nastavak zaustavljenog vjerskog beha rata, već za nastavak svjetskog vjerskog sukoba započetog 11. rujna 2001. islamskim terorističkim udarom na Ameriku. Čak ni pod američkim pritiskom, Alija Izetbegović kao ratni zločinac, u jednakim dimenzijama počinjenih zločina prema napadnutim katolicima autohtonom beha narodu, kao i turski Osvajač Silni, sultan Mehmed II., nije se htio odreći iranske vojne, političke i vjerske nazočnosti u Bosni i Hercegovini. Po vojnim zapovjednim uredima, dijelom i civilnim, vjerojatno i danas kao i u periodu vjerskog beha rata kada je, kako je rekao muslimanski general Jovan Divjak, "otišlo sve helač", visile su slike iranskog vođe Islamske revolucije Ajatolaha, pokazujući sliku buduće Bosne i Hercegovine i potvrđujući poznatu i demonstriranu činjenicu vjerskog beha rata za teritorij.

Sa tom činjenicom bile su upoznate mnoge zapadne zemlje, među njima i SAD, kao vodeća sila slobodnog svijeta, i više od godinu dana bila talačka žrtva iranske Islamske revolucije. Tek kada je vjerski beha rat zaustavljen, i u Americi došlo do smjene predsjednika Billa Clintona, velikog prijatelja islamskih zemalja, napose onih koje su tone i tone knjiga vjerskog islamskog sadržaja slale njegovoj kćerčici zainteresiranoj za islam, Amerika reagira na prisustvo iranske nazočnosti u Bosni i Hercegovini. Pokušan je snažan, no dugo vremena, neuspješan pritisak na islamizatora Bosne i Hercegovine, Aliju Izetbegovića da se riješi iranskih vojnih, političkih i vjerskih ekstremista, koji su obavili zločine genocida i konfesiocida nad kršćanima, napose nad Hrvatima katolicima. Niti ta nepobitna činjenica, kao ni američki pritisak da se Bosna i Hercegovina počne deterorizirati i oslobađati islamskog radikalizma, nije slomila Aliju da se odrekne onih islamskih zemalja koje su mu najviše pomogle u vjerskom beha ratu. Pokazuje se da Aliji nije bio interes mir u Bosni i Hercegovini, koji je moguće izgrađivati jedino bez prisustva vjerskih islamskih terorista, već isključivo islamizacija osvojenih hrvatskih teritorija s kojih su protjerali sve Hrvate, i ubrzano ih naseljavali upravo s tim ostatcima iranskih terorista. A oni su, kao i svi drugi džihadisti koji se zločinom genocida, konfesiocida, crkvocida, etničkog čišćenja i konclogorima za Hrvate katolike, pokazali i dokazali u borbi za Velikog Alaha, za nagradu  dobili svoje entitete, koji su zapravo države u državi.

U spretnosti zavaravanja svjetske zajednice kojom se koristio i tijekom agresije na hrvatski narod, Alija ispraća vrlo mali broj džihadista iz Bosne i Hercegovine, dok onaj veći ostavlja u zemlji, jamčeći im sve sigurnosti i beneficije. Danas raspoređeni u entitetima u Lašvanskoj dolini, okolici Tuzle i Bihaća, a sa ciljem održavanja ratne kondicije, zajedno sa domaćim džihadistima obučavaju bošnjačku djecu kroz vojne postrojbe Askera. U vojnim centrima te djece, a za koje nitko ne pita o dječjim pravima i slobodama odrastanja, testiraju i isprobavaju proizvedeno oružje u bošnjačkim tvornicama za potrebe "ne daj Bože". Obučena i zavedena djeca, pod nadzorom u Bosni i Hercegovini ostalih džihadista, te uz praktično iskustvo u zločinu što im ga prenose povratnički isilovci, ne samo da su prijetnja na tom europskom teritoriju, već i glavni faktor sprječavanja izgradnje mira, suživota, tolerancije i dijaloga.

U godini 25. obljetnice Daytonskih sporazuma koji su Muslimane obvezali da Bosnu i Hercegovinu očiste od mudžahedina, iranske nazočnosti, te svih drugih radikalnih islamističkih skupina iz svih islamskih zemalja, na Americi je zadatak da vojno uđe u Bosnu i Hercegovinu, „humano intervenira“ i sama je očisti od tog atomsko opasnog ljudskog otpada. Procjenjivalo se da je po daytoniziranju vjerskog beha rata u zemlji ostalo između 1500 i 2500 džihadista, koje muslimanska strana koristi za terorističke napade, ubijanje hrvatskih povratnika, hrvatskih policajaca, ministara i visokopozicioniranih dužnosnika iz reda hrvatskog naroda. Većinu tih vjerskih terorista bošnjačka strana je smjestila u Središnjoj Bosni, gdje se i dogodio i događa najveći broj vjerskog islamskog terorizma, ubojstava hrvatskih povratnika, rušenja grobalja, i svih vrsta zastrašivanja kao oružja za etničko čišćenje.

Danas je teško saznati koliki je stvarni broj bošnjačkih štićenika iz islamskih zemalja, budući da se njihov broj stalno povećava nekontroliranim ulaskom u zemlju, i uz svestranu pomoć prvog od dvojice bošnjačkih članova u beha Predsjedništvu. U dovođenju vjerskih ratnika s vrlo brutalnim iskustvima likvidiranja kršćana na Bliskom istoku i drugim islamskim zemljama, sa dobivenim zadatkom sudjeluje i onih tisuću džihadista integriranih u strukture muslimanske Armije. O njihovom pravom broju i zadaći koju obavljaju zasigurno dosta zna, ne baš sve jer se to i od njega krije, drugi bošnjački član beha Predsjedništva, pripadnik te vjerske armije Željko Komšić. Po američkim spoznajama koje su bile razlog upozorenja Aliji Izetbegoviću da bosanskohercegovačku zajednicu Bošnjaka, Hrvata i Srba deislamizira, u čemu Amerika nije uspjela, što je i dovelo do još većeg islamskog fundamentaliziranja, uz pomoć iranske obavještajne službe MOIS, koja tijesno surađuje s muslimanskim predstavnicima vlasti, Bosna i Hercegovina je danas veća opasnost Europi negoli sama sebi, budući da joj se kraj nazire. Bosnu i Hercegovinu je zauvijek raskomadao i podijelio islamski radikalizam, kojeg je Alija Izetbegović uveo u vjerski beha sukob.

Vinko Đotlo