Hrvatski Fokus
Hrvatska

Crtica koja život znači

Krenimo od promjene nas samih, pa će i naša domovina Hrvatska biti ljepša i bolja

 
 
Teško ranjavanje policajca ispred zgrade Hrvatske vlade te samoubojstvo izmanipuliranog mladića uzburkalo je hrvatsku javnost. Očigledno je dosegnuta kritična točka, ponajprije ideološke konfrontacije, koja je kulminirala u suludom aktu napada na najznačajniju instituciju hrvatske države. Je li u Hrvatskoj stanje uistinu tako loše da potiče neke ljude na očajničke poteze ili je sve to plod ciljane manipulacije kojom se želi uvjeriti javnost da je stanje u Hrvatskoj nepodnošljivo do razine da treba rušiti hrvatske institucije, a time i samu hrvatsku državu?
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/11/gettyimages-515124511-1566485687-scaled.jpg
Koliko god izgledali uvjerljivi razlozi tih nezadovoljnika, oni ponajprije govore o njihovoj nesposobnosti da sagledaju cjelinu i dubinu povijesnih, pa i duhovnih gibanja, kako na lokalnoj, tako i globalnoj razini. Upuštati se u polemiku s njihovih argumentima uzaludan je posao i neizbježno navlači na tanki led površnih zapažanja i i površnih zaključaka. Čitava povijest ljudskog roda jedna je teška borba čija je pozadina duhovne naravi. Ona je započeta onoga trenutka kada su naši praroditelji ubrali plod s drveta spoznaje dobra i zla. Od tada na ovamo, gomila se dobro do konačne žetve, ali i zlo čiji će plod biti bačen u oganj vječni.
 
Povijest hrvatskoga naroda i hrvatske države nije nikakav izuzetak, Štoviše, ogledni je primjer zla i mržnje kojima smo kao narod bili izloženi, ali i neizmjerne žrtve i ljubavi po kojima je mnoštvo mučenika posvjedočilo svoju odanost istini i ljubavi i po kojoj se suobličilo sa žrtvom svojega Spasitelja.
Možemo još jednom potvrditi da nas je Bog svojoj moćnom mišicom izveo iz tame ropstva i, u osvit novog poglavlja ljudske povijesti, uveo na pozornicu suverenih naroda i država čime smo postali subjekt i sudionik lokalnih i globalnih povijesno-političkih događanja. Sve to nije se dogodilo i ne događa se u čistim neokaljenim oblicima, nego se tu i dalje miješaju ostaci staroga duha i staroga mentaliteta koji nas vuku na dno i koji tako vješto zameću tragove. To i jest uzrok tolikih zbunjujućih poruka kojima nas zavodnici žele ponovno vratiti u kaljužu međusobnih zavada i sukoba. Unatoč tomu, činjenica je da smo odabrani naraštaj koji živi u samostalnoj hrvatskoj državi koja je bila san, ali tek san brojnih naraštaja tijekom devet stoljeća nepostojanja samostalne države.
 
Suvremeni svijet ulazi u nova poglavlja i nove, dramatične izazove s kojima se do sada nije susretao. To neke navodi na pomisao da se kršćanin treba povući iz ovoga svijeta u kojemu sve više dominira radikalni i sve agresivniji antikršćanski duh. Kao da je Zli ovladao svijetom i da sami Bog pred njim uzmiče. Neki se stoga pozivaju na bijeg iz ovoga svijeta, i čeznu „za starim dobrim vremenima”. Koliko god se taj sindrom činio originalnim i neponovljivim, on je zapravo star koliko i ljudska povijest. Na to nas upućuju i riječi iz Svetog Pisma: „Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.” (Propovjednik 7,10).
Prošla vremena nisu bila bolja. Sve ono što nam se u povijesti događalo, kao i sve ono što se upravo događa, Bog nikada ne bi dopustio kada iz toga ne bi izvukao veće dobro. Ta Bog je jedini gospodar povijesti i poštujući slobodu svake osobe savršeno upravlja poviješću spasenja. Svako drugo vjerovanje uvodi nas u gnosticizam po kojemu bi Zli bio ravnopravni suparnik Bogu.
Istina,  Isus nas upozorava da je „sotona dobio dopuštenje rešetati nas kao pšenicu”, stoga nije slučajno da u Očenašu molimo „ne uvedi nas u napast” jer po svojoj paloj naravi uronjenismo u napast iz koje nas samo milost Božja može izbaviti.
 
Kao što rekosmo, možemo sabirati fragmente za gotovo svaki zaključak, pa i takav da je stanje nepodnošljivo do razine u kojoj se pojedinci odlučuju na radikalne, pa i sulude čine. Možemo stvari promatrati i na posve drugi, a zapravo posve kršćanski način. Taj način je sljedeći: Bog je odredio trenutak našega nastanka i vrijeme našega rođenja. Svi dani su nam izbrojeni i Bog oduvijek znade trenutak našega odlaska s ovoga svijeta. Život je crtica između godine rođenja i smrti, kako kaže jedna zgodna dosjetka. Ta crtica je vrijeme našega života na zemlji. Jedinstven i neponovljiv dar po kojemu ostavljamo neizbrisivi trag u ljudskoj povijesti i po čemu određujemo svoju vječnu sudbinu. Svaki od nas je kap u slapu i svaki od nas oblikuje taj slap.
Netko je pitao sv. Majku Tereziju što bi trebalo promijeniti u Crkvi, a ona je odgovorila: Tebe i mene! Svi oni koji su mijenjali svijet mijenjajući druge doveli su do krvavih revolucija koje su svijet zavele u crno, ili crveno. Krenimo od promjene nas samih, pa će i naša domovina Hrvatska biti ljepša i bolja.

Marijan Križić, Veritas

Povezane objave

Prešućena povijest – strašni ‘marševi smrti’ Hrvata zarobljenih u Srbiji završili smrću na Sardiniji

hrvatski-fokus

Poruka u boci

HF

Hrvati pod KOS-ovim krilom

HF

AFORIZMI – Lako je starima biti pošten

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više