Vladajući svjesno krivotvore srpske zločine i izmišljaju hrvatske zločine
Otvoreno pismo Ognjenu Krausu
Poštovani, kada predsjednik židovske općine u Zagrebu Ognjen Kraus, po tko zna koji put od Hrvatske vlade traži da ona zabrani ustaške simbole, te da Vlada konačno prijeđe s riječi na djelo; ja od Hrvatske vlade (Andreja Plenkovića) i od Ognjena Krausa tražim, da oni konačno pokažu zapaljene svijeće ispod one ploče u Jasenovcu. Baš ovih dana. Bez mnogo zapaljenih svijeća na Dušni dan ispod one ploče u Jasenovcu, za mene je najdrskija politička manipulacija. Isto kao i komemoracija u Gruborima. Kada politički analitičar Žarko Puhovski kritizira Karolinu Vidović Krišto, što ona kritizira Hrvatsku vladu, koja je organizator te komemoracije, za zločin, za koji se ne zna tko je izvršitelj ni naručitelj, kaže Karolina Vidović Krišto, na što joj Puhovski kaže da ona (Karolina Vidović Krišto) nije u pravu. Jer, kaže politički analitičar Puhovski, u Gruborima su tada bili pripadnici UN-a. Koji su zabilježili registraciju svakog automobila koji je taj dan ušao u Grubore.
Na rubu pameti, znanosti i svakog zakona; Hrvatsku optužuju da Hrvatska ne će da procesuira „hrvatske ratne zločine, oni koji znaju tko su ubojice, a Hrvatska ne zna. Jer joj UN, sigurno nije dostavio zapisane registarske tablice automobila koji su taj dan bili u Gruborima. U Jasenovcu postavili su ploču na kojoj piše Za dom, kao ustaški nadgrobni spomenik, kažu oni, a ispod te ploče niti jedna zapaljena svijeća. Jasno, u pitanju je manipulacija, kao hipoteka nacizma (lažne NDH). Hipoteka, stigma i etiketa! Uz svijeće ispod one ploče u Jasenovcu, ja tražim da HRT iz snimke one nogometne utakmice između Hrvatske i Italije na Poljudu, javnosti pokaže onu svastiku, zbog koje je Hrvatska kažnjena, ne samo financijski i oduzimanjem jednog boda. Također, ja kažem da nam je potrebna znanstvena obrada pojma „Jasenovac logor smrti“. I bez istrage Jasenovca; sociolozi, psihijatri i psiholozi bi morali reći kakve su posljedice tog pojma.
Oblikuje li svijest mlađih i kako? U Hrvatskoj, i izvan nje. Što je pojam „Jasenovac logor smrti“ značio nekomu prije Domovinskog rata, i što nekomu danas znači? I na koncu, je li pojam „Jasenovac logor smrti“ suprotstavljanje onoj „gledajmo u budućnost bez povijesti (Drugog svjetskog rata)“? Kao i film Dnevnik Diane Budisavljević? Pa slučajevi Verica Nikšić i Aleksandra Zec? Svakako da bi i tu sociolozi, psihijatri i psiholozi imali puno posla. Maloljetnu Hrvaticu Vericu Nikšić su Srbi živu zapalili u Hrvatskoj, pa nitko ništa. A o polu Hrvatici, odnosno polu Srpkinji Aleksandri Zec imamo igranu dramu koju se gleda po kazalištima, i izvan Hrvatske.
Jure Vukić, Tribanj