Hrvatski Fokus
Gledišta

Večernji list mu otvorio oči

U Beogradu ima najmanje osam tisuća Hrvata

Donedavni zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, predsjednik DSHV-a, “jedine relevantne hrvatske parlamentarne” političke stranke (kojem je davno istekao mandat), član Međuvladinog mješovitog odbora Republike Srbije i Republike Hrvatske za zaštitu hrvatske manjine u Srbiji i zaštitu srpske manjine u Hrvatskoj, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, glavni i odgovorni urednik svog časopisa za književnost i umjetnost „Nova riječ“, predsjednik Nakladničkog vijeća tjednika „Hrvatska riječ“ i sve drugo kada je u pitanju politika, kultura i nogomet ovdašnjih Hrvata, te jedini živi velikan književnosti ispod đerma u Đurđinu, pjesnik (čak i haiku poezije na bunjevačkoj ikavici), publicist, urednik, filozof, književni kritičar (koji glorificira plagijatorku Ive Andrića!), profesor, spalitelj knjiga, politički analitičar, vizionar, vivisekcionar vojvođanske i ine književnosti, prvi elektor, posljednji selektor i još svašta toga, Tomislav Žigmanov, danas je na čekanju da ga udomi Gordana Čomić (čitaj Aleksandar Vučić) u novoformiranom Ministarstvu Republike Srbije za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Obzirom na pravi debakl DSHV-a na izborima predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović (čitaj: Aleksandar Vučić) do sada je gratis uposlio u pokrajinske organe vlasti jednog Hrvata iz Banata kao zamjenika tajnika za kulturu i jednog “bunjevačkog Hrvata” iz Donjeg Tavnkuta kao pomoćnika tajnika za poljoprivredu, a predviđa se da bi još jedan “bunjevački Hrvat” iz Donjeg Tavankuta, Tomislav Žigmanov, mogao biti djelatnik u Republičkoj vlasti. Opet nitko od Hrvata iz Srijema, Beograda, Novog Sada, uže Srbije… Za to vrijeme Žigmanov kao prosjak na svom twitteru pruža ruke molbe na sve strane i zahvaljuje se svima i svakome tko god ga spomene, a ne mora čak ni to. Navezao se i na članak Suzane Lepan Štefančić u “Večernjem listu” od 5. prosinca 2020. godine pod naslovom: Beogradski Hrvati: Ima nas osam tisuća, okupljamo se u prostorima Đinđićeve fondacije. (https://www.vecernji.hr/vijesti/beogradski-hrvati-ima-nas-osam-tisuca-okupljamo-se-u-prostorima-dindiceve-fondacije-1451583)

Hrvati u cijelom svijetu s velikim zanimanjem prate gdje će završiti ovaj bunjevački velikan, pa je on ponosan što se na velika vrata u sve to uključuju i drugi. Tako samo na ovom twitteru ima čak dva retwets-a, od kojih je jedan njegov! No, najsmješnije, ustvari najžalosnije, u ovom slučaju je to da je Tomislav tek poslije desetak godina svoje “HRabre, uporne i beskompromisne borbe za boljitak svih Hrvata u Republici Srbiji” otkrio da Hrvata ima i u Beogradu! Čak osam tisuća! Ne bi ni sada znao da mu to sinoć “Večernji” nije dojavio! To što smo tek za nekoliko Hrvata iz Beograda saznali iz Tomislavovih bezbrojnih priopćenja i obimnih pisanija o svemu i svačemu, a najviše o “buevačkim Hrvatima” iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica) je slika dokle je ovaj etnobiznismen doveo našu ovdašnju zajednicu.  Tu se uklapa i izjava u svom prvom intervjuu predsjednice HNV-a Jasne Vojnić (koju je upravo Tomislav ustoličio) da “hvatski intelektualci u Srbiji ne rade u interesu hrvatske zajednice”!

Jer što su (samo oni koje navodi Ljiljana Crnić u navedenom članku) Milica Kralj, kći rođenog Zagrepčanina i glumca Petra Kralja, pa glumica Anja Alač, njezin otac Aleksandar Alač, zatim mladi glumac i redatelj Anđelko Beroš…, spram najnovijeg “ministra” za kulturu u HNV-u svih 57.900 Hrvata u Srbiji, slobodnog umjetnika i instrumentaliste na tamburi “bunjevačkog Hrvata” iz Subotice.

– Da imamo vlastiti prostor, kaže Ljiljana, koji ne moramo plaćati, mogli bismo svaku večer organizirati ili književnu večer ili izložbu… Primjerice, u našoj su likovnoj sekciji čuveni Stjepan Albot i Josipa Križanović…

I dok rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu i ovaj prostor u Beogradu još uvijek zvrje prazni, Hrvatska od silnog novca svojih poreskih obveznika zida “hrvatsku” kuću za pedesetak plaćenih “bunjevačkih Hrvata” u Subotici, koji su za petnaestak godina, prije svega negativnom selekcijom Tomislava Žigmanova i u kulturi i u politici, doveli našu ovdašnju zajednicu na ivicu ambisa. Krajnje je vrijeme da se to promjeni, počev od ostavke Tomislava Žigmanova na sve svoje brojne funkcije vezane za našu zajednicu!

Branimir Miroslav Tomlekin

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

BU-ART – CRO-ART

hrvatski-fokus

Nužna demokratizacija stranaka

HF

Laži i šiške našega Ostapa Bendera

hrvatski-fokus

Podjela Hrvatske na tri ili pet izbornih jedinica

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više