Radi se o preko 58 milijuna kuna
Zar ne bi bilo bolje sredstva za obnovu m/b Galeb usmjeriti stradalima u potresu? Radi se o iznosu od 46.858.218,91 kuna bez PDV-a odnosno 58.572.773,64 kuna s PDV-om koji se financiraju sredstvima EU-a. Naime, m/b Galeb je, uz Palaču šećerane, dio projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“ za koji je Grad Rijeka dobio 68,9 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskoga fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”.
M/b Galeb simbol je Jugoslavije i Titovih putovanja putovima nesvrstanih. Mlađoj generaciji vjerojatno nije poznata priča o školskom brodu Galeb, na kojem je bilo za ono vrijeme ponos i čast služiti i raditi. S Galebom je predsjednik bivše, propale države Jugoslavije J. B. Tito oplovio svjetska mora u funkciji pokreta nesvrstanih, koji se po njegovoj smrti ugasio. Brod je najviše vremena bio usidren u splitskoj vojnoj luci Lora i u Puli zbog blizine Brijuna, gdje je Tito često boravio.
Od raspada Jugoslavije taj brod Galeb trunuo je i hrđao u moru i na vezu u riječkoj luci. Međutim riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, zalagao se za obnovu broda, što se moglo zaključiti iz pobjedničkog govora nakon lokalnih izbora 4. lipnja 2017. godine: „…kad govorim o svjetonazoru ne mislim pri tom samo na ustaše i partizane, iako je i tu važno reći kakav nam je svjetonazor, ali svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima i koliko nam je širok socijalni program. Hvala vam još jednom i svima na angažmanu i naravno medijima koji su nas pratili kroz ovo razdoblje i što da kažem uz prigodnu pjesmu Bandiera Rossa poseban pozdrav za HRT iz Lenjingrada s krstarice Aurora.“
Obersnel je tako Galeb pretvorio u riječku krstaricu Auroru. Obnova Galeba, zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske, dio je projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“, infrastrukturnog dijela projekta Europske prijestolnice kulture koji uključuje i uređenje Palače šećerane u bivšem industrijskom kompleksu Rikard Benčić. Za ovaj je projekt Grad Rijeka dobio 68.9 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”, a po njegovom završetku Palača šećerane postat će sjedišta Muzeja grada Rijeke, dok će Galeb služiti kao brod muzej s pratećim komercijalnim sadržajima.
„Za mene je ovo vrlo emotivan dan… nije mi žao jer odluka o kupnji Galeba bila je dobra odluka, a dokaz tome je i činjenica da smo kroz projekt obnove dobili oko 69 milijuna kuna bespovratnih europskih sredstava. Siguran sam da će brod Galeb biti ponajveća turistička atrakcija u Rijeci, jer on već u sadašnjem stanju čini atrakciju koja u zadnjih dvadeset godina privlači interes bilo domaćih ili stranih novinara kao niti jedan drugi objekt, a interes se u posljednjih 10 godina i povećao“, rekao je Obersnel i zahvalio prof. Tvrtku Jakovini, suradniku Muzeja za dio povijesti koji se bavi pokretom Nesvrstanih, kao i Dalmontu na njihovoj ponudi na natječaju za javnu nabavu radova obnove. „Temeljem njihovog iskustva i reputacije vjerujem da ćemo u ugovorenom roku završiti obnovu i da će se brod u svom punom sjaju vratiti na Riječki lukobran i biti jedna od važnih turističkih atrakcija Grada Rijeke, a svi koji budu dolazili u Rijeku imat će priliku naučiti nešto o našoj povijesti, važnosti broda, Josipa Broza Tita i pokreta Nesvrstanih“, zaključio je Obersnel.
“Obnova m/b Galeb ne će biti zamrznuta, kao ni ostali projekti financirani iz EU fondova, budući da se radi o namjenskim sredstvima koja se mogu iskoristiti isključivo za projekt za koji su dodijeljena. Sva financijska sredstva za provođenje EU projekata su osigurana, a Vlada RH je osigurala i povećano povlačenje sredstava i fleksibilniju dodjelu svim EU projektima radi likvidnosti.” izjavio je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel uslijed zastoja u obnovi zbog korona epidemije!
Po pisanju udruge Primorski Hrvat M/b Galeb zasigurno nije “spomenik riječke industrijske baštine” jer je poznata povijest broda Galeb koji osim što je bio potopljen u riječkoj luci i nema druge poveznice sa Rijekom trebao ići u rezalište, ali on budi uspomene SDP-ovom gradonačelniku Rijeke, na njegovu “milu i dragu” Jugoslaviju. Novac uložen u njega umanjit će ulaganja u stvarnu riječku kulturnu baštinu.
M/b Galeb kojeg je Ministarstvo kulture proglasilo kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Iz Rijeke je dotegljen u brodogradilišta Dalmont d.d. u Kraljevici, a zatim na dokovanje u brodogradilište Viktor Lenac d.d. u Martinšćici gdje se izvodi čitav niz radova, kako bi se brod obnovio i naposljetku pretvorio u brod muzej. Galeb više ne će imati svoj pogon, već će po završetku obnove biti vraćen u Rijeku prvenstveno u funkciji kulture, a uz stalni muzejski postav, na brodu će biti i prostori za izložbe, kino te razne kreativne radionice. Manji dio broda bit će stavljen u komercijalnu funkciju pa će tako na brodu biti hostel, restoran/bar i suvenirnica.”
Priča o Galebu je za Guinnessovu knjigu rekorda. Brod je izgrađen i porinut 1938. u brodogradilištu Ansaldo, u Genovi u Italiji, pod imenom “Ramb III.” i bio u funkciji transportnog broda. Početkom Drugog svjetskog rata pretvoren je u ratni brod kao prateća krstarica.
Britanska podmornica »Triumph« torpedirala je brod kod Bengazija 30. svibnja 1941. godine i uništila mu pramac, no kako je talijanska flota tijekom rata ostala bez stotina brodova, trebalo ga je spasiti.
Stoga je posada golim rukama s broda demontirala sve što je bilo moguće – od topova do jarbola, a uz pomoć malih količina dinamita i kontroliranih eksplozija uspjela je odvojiti razoreni pramac i pustiti ga da potone. Da bi krnji brod mogao ploviti, kormilo su postavili na sredinu, a teret rasporedili tako da ga osposobe za vožnju unatrag, odnosno krmom naprijed. Na taj način je »Ramb III.« plovio od Bengazija do Trsta, gdje je snagom vlastitih motora stigao 23. kolovoza 1941. godine, nakon tri mjeseca plovidbe.
Kako bi brod održao rutu, posada je posegla za rješenjem kakvo koriste ribari kad s broda izbace veslo da bi se brod sam okrenuo. U tu svrhu koristili su metalne šipke koje su podizali i spuštali u more, a upravljati tako brodom dugačkim 115 metara na udaljenosti od 925 milja je poseban pothvat, koji bi vrijedio biti upisan i u Guinnessovu knjigu rekorda. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, brod su preuzeli Nijemci, dali mu ime »Kiebizt« i ugradili mu šine za izbacivanje mina. »Kiebitz« je potopljen 5. studenoga 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1947. godine izvukla ekipa splitskog »Brodospasa«. Nakon rekonstrukcije u puljskom brodogradilištu »Uljanik«, uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod »Galeb«, koji je od 1953. postao Titina ploveća rezidencija.
Popravak broda bio je dugotrajan i mukotrpan, uz puni angažman radnika brodogradilišta i pripadnika ratne mornarice. S broda su izneseni svi glavni i pomoćni strojevi, a rastavljeni su i svi ostali uređaji. Svaki njihov dio se prokuhavao u slatkoj vodi kako bi se odstranili tragovi soli i ostali talozi. Nastojalo se iskoristiti baš svaki upotrebljiv dio kako bi se uštedjelo i izbjeglo nabavku novoga. Brod je kršten imenom »Mornar«, no Tito se na prvi pogled zaljubio u njega i nazvao ga »Galebom«.
Radovi su vrijedni 46.858.218,91 bez PDV-a odnosno 58.572.773,64 kuna s PDV-om i financiraju se i EU sredstvima. Naime, Galeb je, uz Palaču šećerane, dio projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“ za koji je Grad Rijeka dobio 68.9 milijuna kn bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”.
Radove na obnovi i prenamjeni broda Galeb u brod muzej s pratećim komercijalnim sadržajima, obavlja tvrtka Dalmont d.d. iz Kraljevice u vrijednosti 46.858.218,91 kn. Zahtjevi za nadoknadom sredstava se dostavljaju Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU) češće, zbog osiguranja likvidnosti samog projekta.
Član udruge Primorski Hrvat Robert Orlović je uz suradnju nekolicine stručnjaka izradio tablicu koja pokazuje projekciju rashoda i prihoda vezanih uz održavanje Galeba kada bude u funkciji muzeja. Primorski Hrvat kao demokratska udruga kojoj su prihvatljive sve nacionalne, vjerske, političke, svjetonazorske skupine podržava obnovu m/b GALEB, ali samo od strane privatnih investitora koji će investirati vlastiti novac u projekt.
U najboljem slučaju, uzevši u obzir da će dio ulaganja pokriti EU fondovi i da će brod imati prihodovne djelatnosti, grad Rijeka bi trebao idućih 10 godina (vrijeme vraćanja kredita) svake godine uložiti cca 15 milijuna kuna u brod. To je 15 milijuna kuna godišnje manje za stvarnu riječku baštinu!
Svi ti silni novci za promociju propale države i propale ideologije koju je i sam EU Parlament proglasio zločinačkom? Svi ti silni novci da bi se SDP-ova klika ili manjina koja upravlja Rijekom 30 godina pakosno iživljavala nad osjećajima državljana Republike Hrvatske, a naročito hrvatskih branitelja, invalida, roditelja i udovica poginulih hrvatskih branitelja? Svi ti silni novci da ta SDP-ova bolesna klika prikaže svijetu himnu propale države “Hej Slaveni” koju je u vici i buci izvodio finski zbor muškaraca u Operi industrijale? I kao desert pjesmu talijanskih partizana Bella ciao?
Obnova m/b Galeb još nije završena, radovi bi se mogli konzervirati, a preostala sredstva usmjeriti prema potresom pogođenim krajevima. U ovom momentu, kada su velike potrebe ljudi za kućicama kontejnerima, da se obitelji sklone od zime i hladnoće, bilo bi bolje nabaviti kontejnere nego završiti brod koji će služiti kao muzej!
