Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba Maje Gjajić

Postav izložbe “Arhiv sjećanja” sastoji se od uokvirenih grafika razvrstanih u dvije skupine

 

Izložba “Arhiv sjećanja” Maje Gjajić otvorena je u utorak, 12. siječnja 2021. u splitskoj Galeriji umjetnina. Kustosica izložbe je Maja Flajsig. Riječ je o nagrađenom projektu 3. izdanja natječaja A4 iz 2020. godine, koji spaja studente diplomskih studija umjetničkih akademija i studija povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, nastalom pod mentorstvom Marija Čaušića i Vjerana Hrpke s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i Jasne Galjer s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U svome diplomskome radu Maja Gjajić teorijski i praktično problematizira temu putovanja; sagledava je interdisciplinarno (analizirajući njezine sociološke, filozofske, antropološke i povijesne elemente) te u dijakronijskom pregledu sažima umjetnička iskustva spomenutog tematskog korpusa. U praktičnom, pak, dijelu osmišljava umjetnički projekt koji sažima iskustvo njezinih privatnih putovanja (posjetila je petnaestak država i pedesetak gradova), radove koji zrcale sjećanja, utiske, doživljaje, priče, ali i promjene izazvane njima. Ono što nakon iščitavanja uvezanog, papirnatog rada te posjeta izložbi uistinu fascinira jest studioznost i ozbiljnost kojom autorica ‘obrađuje’, točnije produbljuje temu koja se tako lako hvata o granje turističke, konzumerističke i trivijalne interpretacije.

Postav izložbe „Arhiv sjećanja“ sastoji se od uokvirenih grafika razvrstanih u dvije skupine, a koje su izdvojene iz pripadajućih knjiga umjetnika (artist books), prostorne instalacije sabranih putnih memorabilija (kamenja, komada drveta i bočica sa zemljom) te iscrtanog zemljovida Europe i sjeverne Afrike s metalnim matricama raspoređenim po točnim geografskim lokacijama, odnosno posjećenim gradovima. Trodijelna struktura postava dobro ocrtava heterogenost putničkih iskustava jer, bez obzira kojim pravcem krenuli u razgledavanje izložbe, posjetitelji prolaze kroz različite vizualne i taktilne senzacije čime ih autorica podsjeća kako su dojmovi koje nosimo s putovanja i emotivno i osjetilno isprepleteni, pomiješani u osjećaj koji je teško verbalizirati, a još teže materijalizirati ukoliko ne želimo pribjeći jeftinom ‘suveniriziranju’ iskustava. Istovremeno, struktura postava sugerira i onu poznatu maksimu, istaknutu i na otvorenju same izložbe, o putovanju kao procesu čiji konačni cilj nije dolazak do određene točke, već se cilj nalazi u kretanju, putu sam

„Putovati znači vratiti se“, zaključio je nekoć Gabriel Garcia Márquez posljednjim stihovima svoje poetične meditacije o putovanju. Tek po povratku s putovanja doista uviđamo na koji način su se naši sustavi razmišljanja izmijenili i na koji je način naš perceptivni aparat postao izoštreniji. Osjećajući promjenu koja nadolazi, pokušavajući sačuvati trenutke koji su ponekad od formativnog značenja, otjelovljujemo svoje uspomene. Tako nova iskustva različitih vremena i prostora prožimaju umjetničke vrste poput putopisa, dokumentarnih filmova i fotografskih serija. Taj kreativni impuls kojeg iskustva putovanja potiču, Maja Gjajić je istraživala u svom radu „Arhiv sjećanja“ ponukana svojim brojnim putovanjima koja su se odvila u zadnje dvije godine, a koja su prethodila pandemiji koja je zaustavila njihov daljnji slijed. Promišljajući putovanje kao način učenja koji u teorijskom kontekstu implicira sociološka, antropološka, povijesna i umjetnička razmatranja kretanja ljudi kroz vrijeme i prostor, umjetnica je svoje radove izvodila in situ, tijekom samih putovanja. Rezultate njenog umjetničkog istraživanja predstavljaju dvije knjige umjetnika, svojevrsni putopisi, koji objedinjuju grafičke otiske i fotografije izvedene u alternativnim fotografskim tehnikama cijanotipije i Van Dyke Brown-a. Narativna struktura knjiga kronološki prati posjećena odredišta, odnosno vizualne dnevničke zabilješke i interpretacije različitih karakteristika mjesta, vremena ili osoba koje je autorica upoznala i spoznala na tim putovanjima, ali i promjene koje su se događale unutar nje same. One su otjelovljene i u prostornoj instalaciji koja obuhvaća memorabilije prikupljene na putovanjima te metalne matrice čija je izvedba vezana za pojedini posjećeni grad i podneblje. U vremenu ograničenih kretanja, kad je svako putovanje onemogućeno ili neizvjesno, rad Maje Gjajić postaje još aktualniji. On predstavlja osobni spomen na pojedina putovanja, ali i uopće na vrijeme kad je putovanje bilo moguće, koje iz novodobivene perspektive promatramo s odmakom i kritički. Ideja pjesnika Velemira Hlebnikova koji je htio sve stanovnike Rusije smjestiti u svojevrsne staklene kuće s kotačima kako bi tako putujući mogli vidjeti čitav svijet (a istovremeno biti viđeni), danas se više i ne čini toliko neobičnom. Naposljetku, i dalje ipak putujemo, ali u vlastite nutrine, gdje se kriju brojna sjećanja na različita mjesta, a koja postaju time stvarnija što se češće za njima poseže. Tako radovi Maje Gjajić upućuju na takva prisjećanja, prepričavanje doživljaja i promatranja fotografija s putovanja. Oni su poticaj za osvrt na sva mjesta koja su nas izmijenila, no možda i bitnije, radovi Maje Gjajić poticaj su za iznalaženje strategija nekih drugačijih putovanja.“ (Maja Flajsig)

Maja Gjajić (1996.) u srpnju 2020. završila je modul grafike na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Sudjelovala je na brojnim izložbama i projekatima te je dobitnica mnogih nagrada, među kojima se mogu izdvojiti; Dekaničina nagrada za uspjeh (2015.) i nagrada za najbolji studentski rad (2017.). Izlagala je na nizu skupnih izložbi poput „Izložba umjetničke grafike studenata UAOS“ u Galeriji Vasko Lipovac Split (2017.); izložba nagrađenih studenata AUKOS „STARTER 3“ u Galeriji Kazamat i Muzeju grada Đakova (2017., 2018.); „Na rubu fotografije“ u Galeriji Kazamat Osijek, 2018.; međunarodna izložba „Minijature“ u Vršilnici Zaprešić (2018.); sudjelovanje na međunarodnoj radionici umjetničke grafike „IWAGO 7“ (AUKOS, 2018.) te grupna izložba povodom iste u Galeriji Kazamat (2018., 2019.); „Plati i nosi“ u Galeriji Bačva te nagrada za najbolji rad na izložbi (2018.); zložba „Nesvrstani“ u Laubi (2019.); trienale grafike u Gradskom muzeju Skopja.

Maja Flajsig (1994.) je magistra povijesti umjetnosti te etnologije i kulturne antropologije. Djeluje kao nezavisna kustosica u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se pisanjem likovne kritike, osvrta i intervjua za portale Vizkultura, Kulturpunkt i Suvremena hrvatska fotografija, časopis Narodna umjetnist i radijsku emisiju HR3 Triptih. Surađuje s udrugom Ured za fotografiju i udrugom 90-60-90 te galerijom Crta pri razvijanju diskurzivnih sadržaja i izložbenih projekata. Aktivna je članica udruge 4 grada Dragodid koja se bavi očuvanjem suhozidne baštine. Istraživačka nastojanja koja čine polje njenih interesa su interdisciplinarni pristupi suvremenim umjetničkim fenomenima kroz vizualnu antropologiju koji se ponajviše tiču participativnog djelovanja u zajednici i umjetnosti u javnom prostoru i prirodnom okolišu, posebice u kontekstu manjih lokalnih sredina.

Nives Matijević

Povezani članci

Što godine znače

HF

Slikarstvo je život

HF

Poslije virusa korona

HF

Adriatic news na ruskom jeziku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...