Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba “Jerolim Miše: od buntovnika do barda”

Peti niz izdanja kojima se Moderna galerija na svojevrstan način odužuje istaknutim osobnostima

 

U godini u kojoj slavi svoju 90. obljetnicu Galerija umjetnina započinje svoj izložbeni program kritičkom retrospektivom velikana hrvatskog slikarstva Jerolima Miše. Izložba pod nazivom „Jerolim Miše: od buntovnika do barda“ po autorskom konceptu dr. sc. Ane Šeparović realizirana je u suradnji s Modernom galerijom – nacionalnim muzejom moderne umjetnosti u Zagrebu, u kojem je bila postavljena tijekom prosinca i siječnja, a organizirana je u povodu 130. obljetnice rođenja i 50 godina smrti ovog istaknutog hrvatskog slikara.

Postav izložbe objedinjuje preko 100 umjetnikovih slika i crteža, najvećim dijelom iz zbirki Moderne galerije i Galerije umjetnina Split, ali i iz brojnih hrvatskih muzejskih institucija te javnih i privatnih kolekcija. Izložba je popraćena opsežnim katalogom koji je objavljen u suizdavaštvu oba muzeja, a koji je uredila Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Moderne galerije.

Povjesničarka umjetnosti Ana Šeparović već godinama proučava opus ovog slikara, a rezultat je, uz ovu opsežnu izložbu i knjiga „Jerolim Miše. Dokumenti. Vrijeme. Kritike“ iz Biblioteke Povijest Moderne galerije. Riječ je o petom u nizu izdanja kojima se Moderna galerija na svojevrstan način odužuje istaknutim osobnostima koje su sudjelovale u njezinom profiliranju i ostvarivanju statusa koji joj danas s pravom pripada. Povjesničarka umjetnosti i leksikografkinja dr. sc. Ana Šeparović – čiji su znanstveni radovi počevši od disertacije iz 2014., sustavno rasvjetljavali Mišino dugo djelatno razdoblje – priredila je ovu knjigu u kojoj se donosi izbor njegovih likovnih kritika i presjek javnog djelovanja umjetnika, koji je unatoč kratkom formalnom ravnateljstvu u Modernoj galeriji (od 1. travnja do 1. srpnja 1955.), neposredno utjecao na njezin ustroj i izložbene djelatnosti tijekom dužega razdoblja. Urednica knjige je dr. sc. Libuše Jirsak, donedavna viša kustosica Moderne galerije, koja je priredila i uredila prethodna tri izdanja iz iste biblioteke.

U dugotrajnom djelatnom razdoblju između 1911. i 1970. godine, Miše se iskušao u raznovrsnim medijima i žanrovima – slikarstvu, grafičkom dizajnu, likovnoj kritici i književnosti (drame, pjesme, pripovijetke) – a kako se izražavao paralelno slikom i riječju, ova izložba njegove slike smješta unutar diskurzivnog okvira njegovih vlastitih riječi. Pritom dr. Šeparović nije slijedila logiku kronološke evolucije opusa, jer bi se time prezentacija zadržala samo na morfološko-deskriptivnoj razini i tako bila znatno reducirana, već se odlučila na fenomenološki i problemski, a time i kritički pristup. Sama specifičnost opusa naprosto je nametnula takav istraživački model, pa i izložbeni koncept, zbog čega je izložba neusporedivo sadržajnija, slojevitija i, što je najvažnije, komunikativnija. Unutar dvaju estetičkih koncepata „subjektivacije“ i „objektivacije“, koji odgovaraju dvjema glavnim fazama Mišina djela, njegov je opus podijeljen u cjeline oblikovane prema odabranim karakterističnim tematskim, odnosno idejnim preokupacijama unutar kojih se prate paralele i analogije u njihovom likovnom i literarnom uobličenju. Također, istaknute su sve one silnice – povijesni, politički i društveni kontekst, intelektualni i duhovni horizont te ideologemi i ukus vremena – koje su se prelamale u njegovim djelima i koje nam otkrivaju iznimnu slojevitost ovog vrlo kompleksnog opusa. Ovakav pristup rezultirao je propitivanjem i nadopunjavanjem uvriježenih sintagmi koje je povijest umjetnosti dosad vezala uz Mišin opus, osobito uz njegove pejzaže i portrete poput: „vrhunski pejzažist Dalmacije“, „slike kao autentični dokumenti o ljudima i krajevima našeg Juga“, „iznimna kvaliteta psihologizacije“ i „socijalna empatija“. Mišin je opus prošao transformaciju iz faze „subjektivacije“ (1911. – 1922.) unutar koje je umjetničko djelo shvaćeno kao rezultat intenzivnih psihičkih zbivanja u umjetniku, u fazu „objektivacije“ (1923. – 1970.), gdje je u stvaralačkom procesu najvažniji „direktan“ odnos s predmetom – objektom slikanja, što pak podrazumijeva mimetički odnos prema svijetu i realistički likovni idiom. Pritom obje faze odgovaraju Nietzscheovu razumijevanju kreativnog procesa kroz dva oprečna principa: dionizijski (stvaranje kroz zanos, stanje opijenosti) i apolonijski (smirenje u klasičnome stilu uz dominaciju uma). Razdoblja „subjektivacije“ i „objektivacije“, treba to naglasiti, prate i promjenu u Mišinu društvenom statusu. U prvome razdoblju on živi u provinciji i tek se bori za svoje mjesto u društvenom i likovnom životu. Odnosi moći tada mu, jasno, ne odgovaraju, a on se predstavlja kao buntovnik koji ruši stare naslijeđene vrijednosti. Prekretnicu donosi toliko željeni dolazak u Zagreb 1923., kada započinje razdoblje njegove afirmacije. Polako se penje na društvenoj ljestvici, sve do poslijeratnoga razdoblja kada kao uvaženi profesor na Akademiji likovne umjetnosti i član JAZU-a postaje dio likovnog establišmenta – bard, koji još za života stječe kanonsko mjesto unutar hrvatske likovne umjetnosti.

Izložba se može pogledati do 28. ožujka 2021.

Nives Matijević

Povezani članci

Dvije obljetnice Jakše Fiamenga

HF

Sebi za dušu

HF

Bit ću tvoj glas

HF

Moj dom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...