Dopustiti da tržišni mehanizam bude jedini upravljač sudbine ljudi i njihovog prirodnog okoliša rezultiralo bi rušenjem društva
Vrlo originalne poglede na ekonomiju i društvo imao je sveučilišni profesor i sjajni intelektualac Karl Polanyi (Beč, 25. X. 1886. – 23. IV. 1964.), pravim prezimenom Polaček, nazovimo ga austrougarskim Židovom rođenim u Beču, iako je djelovanjem više Mađar. Na kraju je iz Engleske prešao u SAD i tamo predavao M. I. Finleyu! Karl Polanyi austrougarski je ekonomski povjesničar, ekonomski antropolog, ekonomski sociolog, politički ekonomist, povijesni sociolog i socijalni filozof. Neke njegove misli iz knjige »Velika transformacija: političko i ekonomsko podrijetlo našega doba« podijelit ćemo sa čitateljstvom, te se suzdržati od komentara.
„…Dopustiti da tržišni mehanizam bude jedini upravljač sudbine ljudi i njihovog prirodnog okoliša, čak i kada je riječ o količini i upotrebi kupovne moći, rezultiralo bi rušenjem društva. Navodnu robu, tzv. radnu snagu se ne može izgurati, upotrebljavati neselektivno ili čak ne koristiti, bez utjecaja na ljudsku jedinku koja je” slučajno” nositelj te posebne robe. Raspolažući čovjekovom radnom snagom, sustav bi, usput rečeno, raspolagao fizičkim, psihološkim i moralnim entitetom “čovjeka” koji je pričvršćen na etiketi. Lišena zaštitnog pokroviteljstva kulturnih institucija, ljudska bi bića propala od posljedica društvene razgolićenja (kao puževi bez kućice, op., T.T.); umrli bi kao žrtve akutne socijalne dislokacije putem poroka, izopačenosti, zločina i gladi. Priroda bi bila razbijena na osnovne elemente, susjedstvo i krajolici oskrnavljeni, rijeke zagađene, vojna sigurnost ugrožena, moć proizvodnje hrane i sirovina uništena…”
“Naša je teza da je ideja samoprilagodljivog tržišta podrazumijevala snažnu utopiju. Takva institucija ne bi mogla postojati niti jedno dulje vrijeme bez uništavanja ljudske i prirodne supstance društva; to bi fizički uništilo čovjeka i pretvorilo njegovu okolinu u divljinu.”
„Krajnja frustracija slobode u fašizmu zaista je neizbježni rezultat liberalne filozofije, koja tvrdi da su moć i prisila zlo, da sloboda zahtijeva njihovo odsuće iz ljudske zajednice. Takvo što nije moguće; u složenom društvu to postaje očito. To ne ostavlja alternativu, već ili ostati vjerni iluzornoj ideji slobode i negirati stvarnost društva, ili prihvatiti tu stvarnost i odbiti ideju slobode. Prvi je liberalov zaključak; ovo drugo fašistov.”
“Ipak, pobjedu fašizma učinili su praktički neizbježnom liberali opstruiranjem bilo koje reforme koja uključuje planiranje, regulaciju ili kontrolu.”
“MMF, ta institucionalna utvrda vjerovanja u sustav slobodnog tržišta, vjeruje da vlade ne bi trebale intervenirati u tečaju”.
„Uloga upravljanja fiktivnim robama smješta državu unutar tri najvažnija tržišta; postaje krajnje nemoguće održati stajalište tržišnog liberalizma da je država “izvan” gospodarstva.”
“Radnici, poljoprivrednici i ljudi iz malog gospodarstva neće dulje vrijeme tolerirati obrazac ekonomske organizacije u kojoj su izloženi povremenim dramatičnim oscilacijama u svojim svakodnevnim ekonomskim prilikama.”
„Neoliberalna utopija bezgraničnog i mirnog svijeta zahtijeva da milijuni običnih ljudi širom svijeta imaju fleksibilnost da toleriraju – možda često svakih pet ili deset godina – produljenu čaroliju u kojoj moraju preživjeti na polovici ili još manje od onoga što su prije zarađivali. (Polanyi vjeruje da je očekivati takvu fleksibilnost i moralno pogrješno i duboko nerealno. Za njega je neizbježno da se ljudi mobiliziraju kako bi se zaštitili od ovih ekonomskih šokova.)
„Kako se takva nezadovoljstva pojačavaju, društveni poredak postaje sve problematičniji i raste opasnost da će politički čelnici pokušati skrenuti nezadovoljstvo na žrtvene jarce,tj. unutarnje ili vanjske neprijatelje. Tako utopijska vizija neoliberala ne vodi miru, već pojačanom sukobu.”
“Najnovija globalna financijska kriza podsjetila je sadašnju generaciju na lekcije koje su njihovi bake i djedovi naučili u Velikoj depresiji: samoregulirajuća ekonomija ne funkcionira uvijek onako kako bi njezini zagovornici željeli da vjerujemo.”
Neka od brojnih djela Karla Polanyija:
“Socialist Accounting” (1922.)
The Essence of Fascism (1933.–1934.; article
The Great Transformation (1944.)
“Universal Capitalism or Regional Planning?”, The London Quarterly of World Affairs, vol. 10 (3) (1945.)
Trade and Markets in the Early Empires (1957., edited and with contributions by others)
Dahomey and the Slave Trade (1966.)
George Dalton (ed), Primitive, Archaic, and Modern Economics: Essays of Karl Polanyi (New York: Doubleday & Company, 1968.); collected essays and selections from his work.
Harry W. Pearson (ed.), The Livelihood of Man (Academic Press, 1977.)
Karl Polanyi, For a New West: Essays, 1919.–1958. (Polity Press, 2014.)
