Plagiranje u našem poslu vrhunac je beščašća i intelektualne prostitucije
Na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (ZKVH) postavljeno je 12. veljače 2021. priopćenje o usvajanju Izvješća o poslovanju i Završnom računu ove „jedine profesionalne ustanove u području kulture u hrvatskoj zajednici u Vojvodini“. Radi se o „ključnim dokumentima“, kako i stoji na portalu, uz mogućnost opširnijeg prikaza ovog događaja. Međutim, kada kliknete na označeno mjesto „opširnije“ pojavi se samo jedna nova rečenica iz koje se jedino vidi da 14. veljače 2021. ističe mandat Upravnom odboru i Nadzornom odboru ove ustanove, a čiji članovi su dva dana prije isteka mandata jednoglasno usvojili Izvješće o poslovanju i Završnom računu ZKVH-a za 2020. godinu. I to je sve!
Pokušavam na drugim pozicijama portala ZKVH-a pronaći odgovore na mnoga pitanja vezana za ovaj događaj ali ne nalazim baš ništa! Prvo treba znati tko su članovi Upravnog odbora i tko su članovi Nadzornog odbora ove ustanove, no na portalu je samo grupna slika osoba koje „žare i pale“ u kulturi 57.900 Hrvata u Republici Srbiji!
Bezimeni usvojitelji Izvješća o poslovanju i Završnom računu ZKVH-a u 2020.
Nesporan je veliki urađeni posao iza njih ali isto tako iza njih stoje i velike i nedopustive nepravilnosti. A sve proizilazi iz koncentracije ovdašnjih hrvatskih krovnih institucija u Subotici u kojima su uposleni plaćeni djelatnici po sistemu poslušnosi, prijateljstva, rodbinskih veza i sl., dok je sav novac i moć u rukama sve manje grupe takvih, konačno u rukama jednog čovjeka, Tomislava Žigmanova. I na ovoj slici je grupa njegovih najodanijih poltrona, koji sigurno nisu najkvalificiraniji djelatnici u kulturi 57.900 Hrvata u Republici Srbiji. Tako takvi svojim radom vrše negativnu selekciju u kulturi među ovdašnjim Hrvatima (a sve je isto i na političkom planu jer se Tomislav Žigmanov predstavlja i kao prvi čovjek na polju politike kada su u pitanju ovdašnji Hrvati).
Uz to ide netransparentnost rada, što se vidi i iz ovog priloga, a u pitanju su ogromna sredstva, prije svega poreznih obveznika Republike Srbije i Republike Hrvatske te su tako moguće bezbrojne manipulacije i mahinacije.
Poseban problem je što ZKVH desetljećima dijeli ovdašnje Hrvate na Bunjevce, Šokce, srijemske Hrvate i „druge Hrvate“, pri čemu se forsira bunjevština, a Zavod formalno pravno čak ne pokriva ogroman broj Hrvata u Beogradu i u užoj Srbiji!
O svemu tomu detaljno sam više puta pisao, navodio mnoge primjerene, i ovdje ništa ne treba dodavati, ali se na nekoliko stvari mora stalno ukazivati, jer su nedopustive i bez presedana u kulturi bilo kojeg naroda u svijetu, a sve potiču od tog istog čovjeka, koji je između ostalog i ravnatelj ZKVH-a!
Jedna od takvih stvari je uzdizanje plagijatorice mnogih velikih pjesnika, izneđu ostalih i našeg nobelovca Ive Andrića, u najbolju pjesnikinju Srijema od strane Tomislava Žigmanova („Nova riječ“, br. 1., proljeće-ljeto 2014.). Na osnovu toga je NIU „Hrvatska riječ“ tiskala čitavu zbirku plagijata („Nosim sebe sa sobom u sebi“) među kojima i najpoznatije pjesme hrvatske pjesnikinje Ljubice Kolarić Dumić (rođene u Srijemu u Kukujevcima), kao što je „Vratit ću se, Zemljo“!!!
Sve ove godine nitko od „kulturnjaka“ u ZKVH-u nije osudio ovo po Zakonu o zaštiti autorskih prava kažnjivo djelo koje ne zastarjeva, pa ni likovi na gornjoj slici, a ravnatelj jedne takve ustanove (ako je kulturna) bi morao podnijeti neopozivu ostavku. Ali na slici je i bliski rođak ove „najbolje pjesnikinje Srijema“ i sve se zataškava godinama.
Međutim, afera dostiže kulminaciju i van granica ove države i posjedujem komentar u pisanoj formi jednog od vrlo poznatih hrvatskih akademika povodom ovoga slučaja: Moram reći da sam zgrožen: plagiranje je u našem poslu vrhunac beščašća i intelektualne prostitucije. Treba li komentar?
