Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Bošnjački dan (ne)ovisnosti ovisne Bosne i Hercegovine

Katolici su najveće žrtve muslimanskih šehida

 

U bosanskohercegovačkoj zajednici sve je više nepomirljivih nacionalnih i vjerskih, kulturnih i civilizacijskih razlika, sve je u znaku diobe, sve je manje zajedništva i sve više prkosa jednih prema drugima. Sve je više znakova rata negoli mira. Sve to pokazuje da nacionalno vjerski rat u beha zajednici traje i danas, četvrt stoljeća poslije neuspješnog pokušaja svjetskog policajca da ga uistinu i zaustavi. Svjetskom policajcu i nije bila namjera da vjerski beha rat za teritorij i dominaciju brojnijeg naroda nad malobrojnijim okonča, što je vidljivo iz giga nepravde koja je iz te policijske postaje izašla i ugrađena u sve puknutije temelje neke i nekakve buduće beha zajednice. A koliko je ta njegova iz Daytona izbačena beha zajednica uistinu neka i nekakva, zapravo nikakva, vidljivo je, u nizu drugih zakrpa od kojih je iskrpljena, i u proslavi dana (ne)ovisnosti, kojeg slavi samo jedan beha narod, i koji se obilježava samo na jednom njenom dijelu. Čak i ta bošnjačka izmišljenost u koju sami ne vjeruju, pokazuje bosansko i hercegovačku duboku podijeljenost, i šarolikost na taj dan kada i susjedni gradovi jedan slavi drugi radi. I to je veliki dio razbijenosti i pokazatelj neodrživosti zajednice kakva je.

Kako onda u nekom zajedništvu, u nekoj nacionalnoj i vjerskoj snošljivosti memorirati bilo koji dan iz vremena vjersko nacionalnog beha sukoba, kojeg su oni koji danas navodno slave dan beha (ne)ovisnosti, pretvorili i u agresorski rat protiv Hrvata, nakon što su doveli desetine tisuća mudžahedina i vehabija, kad su uvidjeli da gube teritorij koji su bili dogovorili u Beogradu o diobi Bosne i Hercegovine. Poslije tako strašnog i krvavog, razarajućeg i genocidnog rata, koji još uvijek traje samo drugim sredstvima ali sa istim onim bošnjačkim politikama i političarima, brojnim nekažnjenim ratnim zločincima, što onda ima za nemuslimane i nebošnjake, u tom bošnjačkom danu da bi ga prihvatili kao domovinski.

Zapravo, današnja Bosna i Hercegovina nije niti jednom njenom narodu istinska domovina. Svaki od njih ima svoju maticu, jedni u susjedstvu drugi daleko u tuđini. Čak i datum kojeg su Bošnjaci izabrali sebi za dan beha (ne)ovisnosti nije onaj na koji je hrvatski narod svojim glasom ZA prisilio svjetsku zajednicu da bosanskohercegovačku zajednicu prizna neovisnom. Bio je to 29. veljače, početak referenduma o neovisnosti, a 1. ožujak kraj. I umjesto da tadašnji Muslimani, današnji Bošnjaci, sutrašnji Bosanci bez Hercegovaca, uzmu 29. veljače, oni uzimaju 1. ožujak kao kraj referenduma čime sami priznaju i kraj Bosne i Hercegovine.

Kasnijim pogrješnim i pristranim tumačenjem, zapravo krivotvorenjem referendumskog pitanja, a sve s ciljem marginaliziranja Hrvata kao glavne referendumske snage glede priznanja Bosne i Hercegovine, Muslimani su uistinu postali prvi razbijači beha zajednice, a Bošnjaci grobari u njenom pokapanju.

Ne može biti zajednički dan beha (ne)ovisnosti ako se on obilježava isključivo vjerskim, muslimanskim, manifestacijama, obilazeći isključivo, samo mezarja, a ne i groblja. Mnogi kršćani u Bosni i Hercegovini, ili gotovo svi i ne znaju što je mezarje, što je šehid iz tog novog tursko-bošnjačkog jezika koji se nameće. Time Bošnjaci ne priznaju i kršćanske žrtve za neovisnost Bosne i Hercegovine, koju ta zemlja zapravo i nema. Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u svijetu koja je ovisna o hirovima Visokih predstavnika.  Ako je ovisna o Visokim predstavnicima, a jest, onda nije neovisna, i kao takva i nema dana neovisnosti. Time su daleko više u pravu oni za koje je 1. ožujak obični radni dan, negoli oni koji ga bez razloga obilježavaju. Na taj dan, daleko više negoli na druge u godini, potvrđuje se, za nebošnjake poznata činjenica, bošnjačke podijeljenosti Bosne i Hercegovine u najvećoj mjeri po vjerskim zidovima.

Naime, bošnjački lideri hodajući zemljom 1. ožujka po mezarjima, posjećuju isključivo grobove šehida. Šehid, kako tumači vikipedija, znači “titula koja se daje muslimanima nakon smrti, ako umru ispunjavajući religijske zapovijedi, ili tijekom rata za religiju”. Bošnjačko samopriznanje da je beha rat bio isključivo vjerski sukob, da se vodio u ime Velikog Alaha, i zbog toga kršćani ne mogu nikako sudjelovati u bilo kojem obliku u obilježavanju 1. ožujka. Jer kršćani, poglavito katolici, su najveće žrtve šehida. Broj katolika u Bosni i Hercegovini šehidi su najstrašnijim zločinima prepolovili, i stoga dan (ne)ovisnosti ovisne Bosne i Hercegovine ne može nikako, i nikada, biti zajednički dan katoličkih žrtava i muslimanskih šehida.

Za 1. ožujak po bošnjačkim manifestacijama i slikama koje se vide taj dan je zapravo dan šehida, i stoga ga i obilježavaju, a nikako kao dan (ne)ovisne Bosne i Hercegovine. I što više takvih dana Bošnjaci obilježavaju tim više, što potvrđuje i proslava ovog 29. Bosnu i Hercegovinu uvlače u nastavak, nikad zaustavljenog rata. Umjesto da se na taj dan čuju poruke mira, iz bošnjačkih slavljeničkih centara odjekuju prijetnje ratom. I to iz najvišeg političkog vrha, od njihova prvo-drugog ili drugo-prvog člana beha Predsjedništva, pripadnika muslimanske armije, od strane vrhovnog zapovjednika te vjerske vojne asocijacije Alije Izetbegovića okićenog zlatnim ljiljanom, Željka Komšića.

Ciljano izabravši Stolac da ga posjeti na dan ovisne Bosne i Hercegovine, da nastavi ono što mu radi politički istomišljenik Salmir Kaplan, posjećujući mezarje i grobove svojih suboraca šehida, zaprijeti katolicima da rat nije prestao. Muslimanski cilj, islamska Bosna i Hercegovina, još nije u potpunosti realiziran, prostori nisu etnički očiščeni od katolika, i zato Komšić kaže “AKO TREBA DA SE TUČEMO, TUĆI ĆEMO SE”. Dan (ne)ovisnosti, bošnjačkog dijela Bosne i Hercegovine prava je prilika najaviti rat onima koji su žrtve šehida i muslimanske armije, Hrvatima katolicima. Za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini 1. ožujak je dan kada su po drugi put u svojoj tragičnoj povijesti otišli na referendum „k’o guske u maglu“, što je vidljivo i u tragičnosti načina na koji im se to vraća.

Vinko Đotlo

Povezani članci

Vrijeme je za resetiranje Bosne i Hercegovine

hrvatski-fokus

Kakav Mostar Hrvati žele?

HF

Bošnjaci su protiv »male muslimanije«

HF

Bošnjački rušitelji katoličkih spomenika

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...