Učeći djecu tome stvaramo samosvjesnog mladog čovjeka
Odluka je ishod odlučivanja kao procesa pronalaženja većeg broja mogućih rješenja za donošenje konačnog rješenja u svezi s određenom situacijom ili problemom. Kako naučiti dijete da pravilno donese odluku i da tu odluku zaista sprovede u djelo. Tko ga mora naučiti tome? Tko utječe na djetetovo donošenje odluka? Znaju li odrasli donositi odluke na ispravan načina? Znaju li koji je i kakav ispravan način i koje vrste odluka imamo? Ova i još mnoga pitanja, na ovu tematiku, a temeljem iskustva u radu s učenicima i roditeljima, kroz dugi niz godina, nameću se sama po sebi, a u cilju osviještenja navedenih.
U životu svakog pojedinca permanentno je donošenje odluka, od svakodnevnih-jednostavnih, do životno važnih odluka. Tu je i najveći izazov naše spoznaje…i česta pogreška. Naime, jednostavne i složene odluke ne mogu se donositi na isti način, jer posljedice mogu biti dalekosežne po pojedinca i društvo. Odluke se ne donose „u trenu“, na brzinu, bez razmišljanja, osobito važne odluke. Odluke se ne donose u „eksplozivnom“ stanju- tu vrijedi ona stara poslovica/izreka :“Prespavaj, razmisli, pa odluči“.
Djeca najčešće ne znaju što je odluka, kako se odluka donosi. Kroz dugogodišnju pedagošku praksu u radu s učenicima sedmih i osmih razreda, upravo na ovu tematiku, a po završetku radionice o donošenju odluka, vidim na dječjim licima iznenađenje, kako mogu jednostavno i isprano donijeti pravu odluku. Najčešći upiti učenika mogu li na način na koji smo mi učili i oni naučiti svoje roditelje jer će se tada „događati ljepše stvari i bit će im puno, puno lakše“. Ova rečenica, upitana na drugačije načine, učestala je uvijek nakon navedenog rada. Kako onda naučiti djecu, što je to čemu ih učimo? Kakve odluke donose djeca?
Djeca donose jednostavne, svakodnevne odluke. Da bi dijete donijelo ispranu odluku potrebno je najprije vidjeti tko i što utječe na tu odluku (prijatelji, roditelji, razni mediji, vršnjaci, rodbina, braća, sestre,…) Kada dobijemo odgovor na to pitanje (kroz skale procjene) imamo u vidu čimbenike koji onemogućuju samostalno donošenje odluke. Obzirom da kod djece, učenika govorimo o jednostavnim i svakodnevnim odlukama, eliminiramo čimbenike koji mogu utjecati s ciljem samostalnog donošenja odluke.
Tri koraka uvježbavamo ispravno donošenje odluke:
- Utvrdi (identificiraj) problem-osvijesti i razjasni koju odluku moraš donijeti
- Dosjeti se svih mogućih rješenja, razmili o svim mogućim rješenjima i posljedicama izbora
- Odaberi najbolje rješenje, poduzmi potrebne radnje i sprovedi odluku u djelo
Djeca često u sprovođenju ispravno donijete odluke popuštaju u sprovođenju iste radi vršnjačkog pritiska i kako bi bila prihvaćena od vršnjaka. Stoga moramo naučiti djecu, kad ih netko nagovara na nešto, da li je to ono što oni zaista žele i kako se oduprijeti tom pritisku.
Praksa pokazuje da djeca nemaju dovoljno snage i samopouzdanja da se odupru takvom pritisku (to ističu i sami u individualnom razgovoru, da se boje odbacivanja i ruganja). Stoga je na roditeljima i nama odraslima izričita i velika važnost i uloga da im objasnimo zašto nije dobro potpadati pod utjecaj vršnjaka, kako s oduprijeti tom pritisku zbog kojeg svoje ispravno donesene odluke ne sprovode u djelo. Učeći djecu tome stvaramo samosvjesnog mladog čovjeka. Ulog u dijete najveći je ulog u budućnost. To je ulog u čvrstu i stabilnu individuu.
(Izvor: ZJZZ, TŽV, Partnerstvo za zdravlje, Zadar, 2016.)