Mljet ili Melita sigurno ne dolazi od albanskoga (ilirskoga) mal (malj), ali možemo li Molunat izvoditi od toga ili od grč. Melanthos?
Sam Dubrovnik nazivao se Ragusa. Izvedba bizantskoga cara iz 10. stoljeća Konstantina VII. Porfirogeneta da Ragusa dolazi iz Lausa je jednostavno smiješna. Lausa je jedna strma stijena, vjerojatno od toga dolazi Lovćen. Napominjem da Konstantina VII., kao ni Tomu Arhiđakona Splićanina Romana iz 13. stoljeća ne smijemo uzimati kao Sveto pismo, već cum granum salis (sa rezervom, sa zrnom soli); osobito je smiješno kako tumači Toma izvor riječi Hrvat. Uopće bizantski pisci jako površno razlikuju slavenska plemena, ponekad njihovo “znanje” sliči znanju sadašnjih stanovnika Bronxa i Harlema o Indijancima.
Ragusa je vjerojatno neka ilirska riječ, teško će biti da naselje koje je u najboljem slučaju bilo ribarsko selo ili pomoćna luka Cavtata (Epidaur) ima ikakve veze sa riječi Argos ili Argus (stooki čuvar Herin ili Odisejev pas, ili grad u Heladi).
Aragosta – jastog je besmisleno, vjerojatno je ipak neka nama nepoznata riječ za močvaru ili trstik bila izvor, jer bočate vode bilo je na Stradunu (Placa) sve do 13. stoljeća (nešto kao Rogoznica). Složenost etimologije vidimo u španjolskoj Zaragozi koja je u starini bila Caesara Augusta. Ragusa na Siciliji je vjerojatno bila kolonija dubrovačkih trgovaca.
Pile je ilirska ili grčka riječ, dok je Kolorina sigurnije grčka nego da bi se odnosila na bojanje robe, kao npr. Tinturija u Rijeci Dubrovačkoj. Bilo bi prejednostavno da Gruž (Gravosa) dolazi od Crux (križ), dočim je Kantafig Smokopjev? Giman dolazi od sv Geminiusa. Ombla je vjerojatno također grčka riječ, kraj rijeke Bojane nalazi se selo Ambula.
Embolus je na latinskome klip na pumpi, od grčkoga embolos klin.
Simpatična slučajnost je i da se prva žena u germanskoj mitologiji zove Ombla.
Kalamota je grčka riječ koja vjerojatno znači lijepa lučica, dočim je hrvatski naziv Koločep možda nespretni prijevod riječi kalamoča (grč. kalamos), trstika kao ribolovni štap.
Lokrum je lingvist Petar Skok doveo u vezu s kiselim voćem ili agrumima (acrum), dočim je meni logičnije locus (šumica, gaj) u genitivu množine locorum. Lucrum i lacrima bili bi apsurdni.
Pustijernu (kvart) izvode lingvisti kao post turris (iza tvrđica), kao Pustire u Splitu, dočim bi bilo jednako logično vući paralelu sa Postirom na Braču i tu tražiti zdenac.
Ulica od puča je ulica od bunara!
Mrkana i Bobara imali bi veze sa Markom i Barbarom (više mjesta u okolici Dubrovnika je vezano uz “artiljerku” sv. Barbaru, tako i uzvišica utvrda ispod Brgata. Brgat se zvao nekad cijeli Srđ, ali kada sv. Vlaho postaje zaštitnikom Dubrovnika tada nekadašnji zaštitnik Sergius dobiva spomen brdo; samo selo Brgat baštini staro ime nastalo od lat. vergatum šibljik.
Orsula (ursus medvjed) je mučenica iz 4. stoljeća.
Montovjerna ima korijen možda u zelenom brdu, a Montokuč na Mljetu mi nije jasan, ako nije od kuč albanski crven, ili crux (cruce) križ.
Mljet ili Melita sigurno ne dolazi od albanskoga (ilirskoga) mal (malj), ali možemo li Molunat izvoditi od toga ili od grč. Melanthos?
Svakako da meda (melita) ne može biti na šumovitom otoku. Malta je također Melita, a 166 km udaljena Lampedusa zvala se Lopadoussa kao naš Lopud. Tu je i Lapad kojemu ne znam korijena, te Batala, Batahovina.
Rt Oštro mi je nejasnoga korijena, moguće austero.
Kotor je moguće Kataron.
Petka je slavenski toponim i to vrlo blizu romanskoga grada što začuđuje, pogotovo jer je Lapad do 1960. godine selo. Tu su i Velež (Veles), Mokošica i Makoše što upućuje na slavenske bogove. Sveta Petka je bila i sv. Ana na Brgatu, u pograničnoj zoni se utjecaji izmjenjuju, pogotovo što je istočna Hercegovina i Crna Gora bio katolički teren do 13. stoljeća, a trebinjska biskupija najstarija katolička biskupija u BiH.
Elafiti nisu svakako dobili ime po jelenima kako bi željeli lingvisti već po uljanim biljkama elaion (fitos), a Lumbarda bi mogla imati korijen u ilirskoj riječi Bijela rijeka (ali tu nema ni traga nekoj rijeci), a dvojim da bi Grci ostavili ilirsko ime mjesta koje su naselili.
Šunj na Lopudu imao bi veze sa zmajem (bissogno), a Šipan ne dovodim u vezu s orlovskim gnijezdom, kao ni špilju Šipun kod Cavtata.
Cavtat je očito rimski naziv (civitatis). Konavle se zovu po kanalima koji su od Vodovađe u kasnoj antici išli do Cavtata.
Ston (Stagnum), Orebiće po obitelji doseljenoj iz Omiša, Lastovo dolazi od Ladesta.
Penatur kod Lovrjenca dovode u vezu sa Španjolcima, što nije logično.
Leotar kod Trebinja, te u Crnoj Gori Durmitor, Pirlitor nejasnoga su podrijetla.
Selo Komaji mi nije jasno, a Čilipi valjda imaju svezu s izumrlim vlasteoskim rodom Celipe (1344.).
Peline (kvart) su dobili ime po krznima, kao i Tabakerija po štavljenim kožama a ne po duhanu!
Crnogorska plemena imaju i danas ilirske nazove (Cuci, Njeguši, Kuči, Piperi), a u zaleđu je dosta i prezimena koja su ilirsko romanska. Npr. u Konavlima Capor (ipak nadimak!), Caput, Šapro, Pendo, ili u Hercegovini Bunoza, Pendo, Soldo, Gvero, Škegro, Njavro, Boban.
Predslavenska (vlaška) prezimena su prepoznatljiva po nastavku.
Na ač, i ać Barač, Vilać, Mustać, Maslać.
Na ul Radul, Žungul, Marul itd.
Na er – Prlender, Kamber, Kalember.
Na anja – Šaravanja, Macakanja, Alavanja.
Na as – Viats(ović), Latas, Karas, Đilas.
Na man – Radman, Altoman, Vukman.
Na o – Nogo, Vego.
Na enda – Kačavenda, Prlenda.
I tako Mugoše, Lubarde, Kilibarde, Pešikani, Vice, Ficovići, Gjaje, Bunoze i dr. O ovoj temi pisali su Petar Skok, Slobodan Čače, Miroslav Kravar, Petar Šimunović, Dubravka Ivšić, Jozo Lučić i brojni drugi.
