Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Stoltenberg: Ukrajina i Gruzija bit će članice NATO-a

Jedan od glavnih preduvjeta NATO-a za prijam neke zemlje je riješeno granično pitanje zemlje-kandidatkinje sa susjedima

 

Širenje NATO-a na istok uvijek je intrigantna tema s obzirom kako je poznato da mu se Rusija oštro protivi nakon što se taj vojno-politički savez, kako smatra Moskva, poslužio prijevarom i proširio na bivše članice Varšavskog ugovora pa čak i na pojedine zemlje bivšeg SSSR-a nakon njegovog raspada, iako je u pregovorima s posljednjim čelnikom SSSR-a Mihailom Gorbačovom oko povlačenja sovjetske vojske iz Istočne Njemačke Zapad navodno obećao da to neće činiti. Ali usmeno obećanje je jedno, a pismeno, kojeg po ovom pitanju nije bilo nešto sasvim drugo. Moskva u tom smislu već dugo trpi posljedice nespretnosti, ili naivnosti, ili nečeg trećeg od strane posljednjeg državnog vodstva komunističkog SSSR-a i s tim se više-manje morala pomiriti a na približavanje NATO-a ruskim zapadnim granicama mogla je samo s nevjericom gledati.

Ovaj je uvod bio potreban s obzirom na današnju vijest koja se odnosi upravo na spomenutu temu.

Naime, govoreći na Europskom koledžu u Bruggeu, glavi tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je 5. ožujka 2021. kako su Gruzija i Ukrajina zemlje s različitim zemljopisom i poviješću, ali da obje teže ulasku u NATO, a NATO će im u tome pomoći. “Vrata NATO-a ostaju otvorena. Na summitu NATO-a u Bukureštu odlučili smo da će Ukrajina i Gruzija postati članice NATO-a, ali nismo naveli točan datum. Da bi te zemlje postale članicama NATO-a, moraju ispuniti standarde saveza”, izjavio je Stoltenberg.

Prema njegovim riječima, važno je da se sve zemlje fokusiraju na reforme i jačanje institucija jer će to pomoći Gruziji i Ukrajini u pridruživanju NATO-u. Stoltenberg je kazao kako se Ukrajini i Gruziji obraća „porukom da se trebaju usredotočiti na reforme, modernizaciju institucija, jačanje demokratskih institucija, borbu protiv korupcije, provedbu reformi”. „Pomažemo i podupiremo  provedbu tih reformi”. Hoće li ili ne neka zemlja postati članicom NATO-a, na suverenoj je državi da o tome sama odluči. “Rusija ne može omesti ovaj proces”, kazao je Jens Stoltenberg.

Sad – koliko Rusija može ili ne može omesti taj proces blago rečeno je dvojbeno i diskutabilno. Naime, poznato je kako je jedan od glavnih preduvjeta NATO-a za prijam neke zemlje u svoje redove, u cijelosti riješeno granično pitanje zemlje-kandidatkinje sa svojim susjedima. A upravo u gore navedenim zemljama – Ukrajini i Gruziji, stanje oko državnih granica prije se može nazvati bilo čim drugim negoli sređenim. Dovoljno je podsjetiti kako je Gruzija u trodnevnom ratu s Rusijom u ljeto 2008. ostala bez svojih dviju regija – Južne Osetije i Abhazije koje su formalno proglasile neovisnost iza koje stoji upravo Moskva. Tbilisi se, naravno, s gubitkom tih teritorija ne miri što znači da sređenosti državnih granica nema. Slično stanje je i s Ukrajinom. Štoviše, tamo je Rusija čak „iščupala“ Krim iz teritorijalnog ustroja te zemlje i pripojila ga sebi, što Kijev, naravno, nikada nije priznao i Krim smatra svojim državnim teritorijem nad kojim trenutačno nema nadzor. Ukrajinsku zbilju po ovom pitanju dodatno otežava stanje u Donbassu gdje su svoju nezavisnost proglasile tzv. Donjecka NR i Luganska NR koje nije priznala čak niti Moskva, ali što ne znači da to jednom, ako zatreba, ne može i neće učiniti. Tim prije što su to istočne ukrajinske regije s većinski ruskim stanovništvom i što, poput Krima, imaju specifičnu povijest – jednom su bile u sastavu Rusije. Staljin ih je pripojio Ukrajini na početku stvaranja SSSR-a s ciljem poticanja industrijskog razvoja izrazito agrarne ukrajinske privrede. Naravno, lokalno stanovništvo u bivšem SSSR-u malo je tko o takvim stvarima pitao za mišljenje. Uostalom, SSSR će živjeti vječno – mislilo se gotovo do njegovog raspada ne samo u toj perjanici globalnog komunizma – jednako kao i „bratstvo i jedinstvo“ njegovih naroda i narodnosti. Naravno, kao i uvijek kada su u pitanju velika carstva, povijest je imala neke svoje planove.

Drugim riječima govor Jensa Stoltenberga treba shvatiti isključivo kako ponavljanje povijesnih činjenica o spremnosti NATO-a da u svoje redove primi i spomenute dvije države bivšeg SSSR-a. Međutim i NATO i njegovi čelnici itekako su svjesni realnosti stanja po tom pitanju i sigurno nemaju nikakvih iluzija da će se u srednjoročnom razdoblju oko toga bilo što kvalitativno promijeniti. Moglo bi se promijeniti isključivo onda kada bi se odnosi između Zapada i Rusije normalizirali u tako pozitivnom obliku da bi Moskvi postalo svejedno tko će ući u NATO ili iz njega izići, hoće li te zemlje „visjeti“ na njenim granicama ili ne će. Drugi način te promjene  je da Rusija kao samostalna država jednostavno prestane postojati a s njom i opasnost po Ukrajinu i Gruziju. Ali i u jednom i u drugom slučaju NATO (barem njegova europska komponenta, a za sada druge niti nema) kao takav bio bi posve bespotreban. On je, kao što je dobro poznato i osnovan zbog straha od bivšeg komunističkog SSSR-a, a i njegova je današnja uloga daleko najvećim dijelom vezana upravo uz Rusiju i sprječavanje operacionalizacije njenih interesa u smjeru Zapada.

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/vijesti/stoltenberg-ukrajina-i-gruzija-bit-ce-clanice-nato-saveza/

Povezani članci

Novi armenski predsjednik

HF

U BiH je nužna reforma izbornog zakona

HF

Saudijska Arabija nameće novu civilizaciju

HF

Liberalni međunarodni poredak na kušnji

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...