Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Grade džamiju ‘Alije Izetbegovića’ na kostima hrvatskih žrtava 

Grade džamije na kostima hrvatskih žrtava

 

Pobjednički osjećaj bilo pojedinca ili naroda istog vodi u poraz. Jer nema tog i toliko jakog naroda koji može izbrisati, bez obzira kakvim strašnim zločinima to činio, identitet i povijest drugog naroda, onog nad kojim se u daNom povijesnom trenutku osjeća pobjednikom. Okupatorska i agresorska snaga uvijek je manja i slabija od moći napadnutog naroda. Uvijek je lakše, jer to se radi iz ljubavi, brani se sloboda, dostojanstvo, dom, zemlja, vjera, nacija, identitet, se braniti negoli napadati. Svako okupatorsko osvajanje teritorije, i porobljavanje naroda uvijek je prolazno, bez obzira na vrijeme okupacije i moć okupatora. Prošlost je ostavila sadašnjosti zabilježeno, kako bi agresori to naučili, i kako se ne bi, uvijek uzalud, ponavljalo. Međutim, još niti jedan okupator, niti jedan osvajač, ne da to nije naučio nego tu istinu i ne prihvaća. Poznato je to u cijelom svijetu, no najbolje se potvrđuje u Bosni i Hercegovini kroz cijelu njenu povijest koja prolazi u smjeni različitih okupatora, agresora, osvajača, i vjere koja se nastoji nametnuti jedinom na njenim kršćanskim temeljima. Islama koji joj je, kao ni na jednom drugom okupatorskom teritoriju, gotovo u potpunosti izmijenio, i još uvijek nasilno mijenja vjersku sliku. Vjerski rat koji je vođen u beha zajednici, a kojeg je Amerika kao jedina svjetska imperija pokušala, barem tako kažu, zaustaviti, u postdaytonskom (ne)vremenu svakim se danom razbuktava.

Muslimanska strana koja je beha sukob i pretvorila u vjerski, bošnjačka ga danas nastavlja i vodi u svakom neosvojenom selu, gradu, i na svakoj još ne okupiranoj stopi hrvatske zemlje. Tamo gdje su Muslimani počinili strašne zločine, dimenzija genocida, tu Bošnjaci otvaraju nove bojišnice za osvajanje i daljnje progone ostatka ostataka Hrvata katolika.

Iskustvom ratnog zločina koriste se nekažnjeni muslimanski ratni zločinci, počasni građani etnički čisti muslimansko bošnjačkih gradova u nekadašnjoj multinacionalnoj i multireligioznoj beha zajednici. Po intenzitetu kojim Bošnjaci nastoje proširiti muslimanski teritorij okupiran etničkim čišćenjem hrvatskog katoličkog naroda, bosansko i hercegovačka zajednica, na onom federalnom dijelu, sve je vjerski, islamska, jednobojnija i homogenija, u kojoj je, gotovo, nemoguće više naći ni trag nekadašnje šarolikosti.

Pored ubijanja hrvatskih povratnika, rušenja katoličkih grobalja i spomenika hrvatskih žrtava muslimanske agresije prodora na Europu, bošnjački religiozni nacionalisti u procesu etničkog čišćenja beha nacionalne šarolikosti koriste se, vrlo razornim oružjem, gradnjom džamija na hrvatskoj zemlji, i na masovnim grobnicama poubijanih Hrvata.

Kako bi se pokazali još brutalnijim, očito da u brutalnostima nemaju granica kako u ratu tako i u daytonskom (ne)miru, izgrađene džamije na grobovima masakriranih Hrvata katolika nazivaju po ratnom zločincu Aliji Izetbegoviću. Tim svojim potezom otkrili su, ne planski u zanosu pobjedničkog slavlja koje se od dolaska Bidena na vlast u Americi svakim danom povećava, direktnog i dijelom indirektnog ubojicu Hrvata u procesu muslimanske osvajačke agresije na hrvatski nacionalni i katolički identitet.

Graditi džamiju Alije Izetbegovića nad hrvatskim žrtvama na Rostovu, bošnjačko je otkrivanje imena  zločinca pod čijom zapovijedi su Hrvati i poubijani u Bugojnu i okolici. Treba li još ikakvi drugi dokaza da su Alija Izetbegović, i njegova vjerska muslimanska armija, bili i ostali ratni zločinci.

Za jedan nepristran i pravedan Međunarodni sud, kakav nije u Haagu, to bi bio dovoljan dokaz da se, ako je već vrhovni zapovjednik vjerske muslimanske armije umro, svi, ili barem oni čija imena i zločini se znaju, pripadnici i zapovjednici te armije izvedu, ne pred Haaški tribunal jer bi ih on sve oslobodio, već pred jedan novi Međunarodni sud. Novi Međunarodni sud za ratne zločine trebao bi biti oformljen u potrebitom i bezalternativnom Daytonu 2, i morao bi se baviti jedino ratnim zločinima tijekom vjerskog beha rata. Jer, iz tog vremena i pored poznatih muslimanskih ratnih zločinaca, pa i ovih bošnjačkih religioznih nacionalista koji planiranom gradnjom džamije Alije Izetbegovića na kostima hrvatskih žrtava  niti jedan nije osuđen od strane Haaškog tribunala. Dovoljno materijala za sumnju kod Hrvata, da li Haag surađuje sa Bošnjacima, da li ih potiče na ubijanje hrvatskih povratnika, rušenja njihovi grobalja i spomenika, i gradnje džamije na kostima ubijenih Hrvata na Rostovu.

Teško da bi se bošnjački religiozni nacionalisti odlučili na takav zločin, jer gradnja džamije na kostima katoličkih žrtava muslimanske agresije, je zločin gotovo teži od počinjenog u ratu, bez prešutnog odobrovanja haaških birokrata, istrošenih svjetskih političara, i obećane potpore nove američke predsjedničke administracije koju predvodi predsjednik Biden, a čiji službenici su zaprijetili i prijete Hrvatima katolicima, “ili se asimilirajte (islamizirajte) ili će vas nestati”.

To je razlog slobodne i prkosne bošnjačke gradnje džamije ratnog zločinca Alije Izebegovića na kostima mučki ubijenih Hrvata, uz povike Alah u ekber. I danas  taj muslimanski ratni uzvik odjekuje po bespućima beha zajednice gdje je ostatak ostataka hrvatskog naroda, uz nezapamćene ljudske žrtve, zahvaljujući samo ustroju Hrvatske Republike Herceg Bosna i njenog Hrvatskog Vijeća Obrane, preživio muslimanske zločine i živi u najvećoj obespravljenosti i poniženosti. Koliko je obespravljen i ponižen kazuje i činjenica da Bošnjaci biraju svoje ratnike na hrvatska mjesta u Predsjedništvu, da ne otkrivaju mjesta hrvatskih masovnih grobnica, da nekažnjeno ubijaju hrvatske povratnike, da grade džamije na kostima hrvatskih žrtava, da, da, da.

Vinko Đotlo

Povezani članci

Može li opstati Bosna i Hercegovina?

HF

Još uvijek živi osmanizam napada katolike

HF

Alija Izetbegović je bio lažljivac

HF

Mustafa Drnišlić ne želi u EU

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...