Muslimansko-bošnjački čelnici nakon Daytona smatraju da su dužni – i bez odgovornosti – provoditi proces etničkog čišćenja hrvatstva, katoličanstva i europejstva
Bosna i Hercegovina iako nepostojeća republička zemlja, i kao takva tvorevina neprihvaćena u potpunosti niti od jednog suverenog i konstitutivnog naroda koji je danas nastanjuju i dijele, suvremeni je protektorat Svejtske zajednice, i osvajački plijen islamista koji joj petstošezdeset i jednu godinu u kontinuitetu ubijaju kršćanski i europski identitet. Zemlja je to stradanja zajedno sa svojim autohtonim katoličkim narodom, ali i zemlja snažnog otpora kršćanskih branitelja križa časnog i slobode zlatne.
Sve to govori da su katolici izabrani Božji narod doveden na te darovane im prostore sa zadaćom njihova očuvanja u kršćanskoj vjeri i identitetu. Stoga je čudno da tu zadaću što je dobili katolici na tim prostorima prije trinaest stoljeća islamistički agresori i osvajači, okupatori i zločinci, ne priznaju nepobjedivom. Pa to potvrđuje i činjenica njihovih poraza koji su slijedili jedan za drugim, sve od njihovog zločinačkog prodora 1463. godine, koja je bila za osmanlijske zlikovce već od početka do danas gubitnička, čak u nekim dijelovima jednako stradalnička kao i njihovih katoličkih žrtava.
Tragom Osmanlija
Osmanlije, sa izuzetkom njihovih potomaka muslimana-Bošnjaka koji se vežu i identificiraju sa tim zločinačkim identitetom i prošlošću, su u svojim zločinima nestali u fratarskoj Bosni, a njihove žrtve iako u milijunskom stradanju Hrvati katolici su ostali i opstali u pisanju i čuvanju dobivene zadaće. I danas je kao Alijin veleizdajnički amanet Turcima brane i čuvaju, čak i sa masovnim skrivenim grobnicama hrvatskih žrtava muslimanskog podmuklog uboda noža u leđa Hrvata katolika.
Iako se na momente čini neobranjivom pred globalnim islamskim terorizmom, i svjetskom šutnjom na te zločine, što je vid sudjelovanja u njima, zasigurno će je i obraniti i oćuvati i od ovog nastavka prisilne islamizacije i dekršćanizacije. Za taj nastavak petsto i šesdeset jednogodišnjeg procesa prisilne islamizacije
Muslimansko-bošnjački ministar vanjskih poslova s bošnjačkog teritorija, reagirajući na riječi predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića „da nema BiH bez konstitutivnosti narodà“, Konaković kaže, “Nitko ne smije reći da je ne će biti”.
I zasigurno je i ne će biti, bez obzira na snagu brutalnosti muslimansko bošnjačkih vjerski i političkih fanatika, jer o konstitutivnosti i suverenosti kršćana katolika nije odlučivao niti jedan povijesni agresor, pa ni turski na kojega se često pozivaju i kopiraju u njegovim brutalnostima Izetbegovići, Konakovići, Genjci, Komšići, Mlaće, Građani i Ostali agresorsko politički muslimanski i bošnjački ratni i poratni zločinci.
Suverenost i konstitutivnost hrvatskog naroda nije ni dar daytonista, ni haaških prodani birokrata, ni dinastije Izetbegović, ni vehabija, ni mudžahedina, ni ahdnama ispisanih u tursko vrijeme danka u krvi, ni onih što ih danas ispisuju muslimanski ratni i bošnjački poratni zločinci. Suverenost i konstitutivnost Hrvata u banovini bana Tvrtka, u kraljevini kraljice Katarine, u fratarskoj Bosni i Hercegovini, u Europskoj i kršćanskoj Bosni i Hercegovini, je u njihovom trinaest stoljetnom dubokom korijenu u toj zemlji, i u njihovom toliko dugom stanarskom pravu na taj dom, za razliku od muslimansko-bošnjačkih podstanara koji su nasilno provalili vrata i ušli, i na barbarski način im devastirali i devastiraju dom i domovinu.
Takav brutalan barbarizam kojeg i danas održavaju u nekoj mjeri potomci Osmanlija govori da su oni uistinu podstanari, jer samo kategorija doseljenika i okupatora se odnosi tako rušilački prema zatečenim vlasnicima stana i doma, domovine. Konaković i svi drugi muslimansko-bošnjački Konakovići ne priznaju ono što je nemoguće ne priznati u beha stvarnosti, suverenost i konstitutivnost, jer uistinu bez tih europski i svjetskih stečevina nema niti može biti bilo kakva Bosna i Hercegovina. A napose ne muslimanska šerijatskog uređenja.
Svatko onaj i ona politika koja ne priznaje suverenost i konstitutivnost drugi naroda u tako slojevitoj beha zajednici on ne priznaje ne samo druge i drugačije narode nego ne priznaje ni Bosnu i Hercegovinu. I bez obzira na činjenicu da muslimansko-bošnjački politički i vjerski lideri, napose oni vojni i ratni zločinci, vide da u muslimanskim zemljama koje su im uzori nema i ne žive se te vrijednote, ipak moraju priznati, bez obzira koliko im to bilo neprihvatljivo i teško, Bosna i Hercegovina nikad nije bila niti će biti muslimanska.
Ciljevi muslimanskih ekstremista
Bosna i Hercegovina, pa danas i dijelom pod vlašću muslimanskih radikalista vehabijsko mudžahedinskih dimenzija, je europska i kršćanska zemlja, i njenih vrjednota u koje su je uveli i u kojima su je izgradili hrvatski ban Tvrtko i hrvatska kraljica Katarina, a očuvali je i čuvaju u toj obitelji milijunske povijesne hrvatsko katoličke žrtve, među kojima su i one iz vremena muslimanske podmukle agresije.
Muslimansko-bošnjačkim ubijanjem i nepriznavanjem suverenosti i konstitutivnosti ubija se i progoni ne samo iz muslimanske agresije preostalo hrvatstvo i katoličanstvo nego i europejstvo i kršćanstvo u cjelini. To i jest cilj muslimanskih ekstremista koji stoljećima, napose u periodu pojave globalnog islamskog terorizma i kršćanofobije, žestoko svim sredstvima, jer cilj im opravdava sva sredstva, agresiraju na kršćanski identitet te europske periferije.
Jedno od tih oružja i sredstava kojima se služe suvremeni muslimansko-bošnjački agresori na bosansko i hercegovački kršćanski i europski identitet je i agresorsko nepriznavanje suverenosti i konstitutivnosti nemuslimana, i mržnja prema onima koji brane te vrijednote. U toj mržnji koju više muslimansko-bošnjački radikalisti i ne kriju, jer mržnja im je gorivo osvajačke politike, Konaković kaže za one koji ne poštuju njegovu politiku čiste muslimanske BiH, da on i njegovi suratnici etničkog čišćenja hrvatstva i katoličanstva, ne poštuju njih više. A kad je agresor poštivao branitelje domovine, obranu žrtve, obranu napadnutog. Nikada.
A kako je vođa muslimanskih radikala, Alija Izetbegović, ubojica bosanskih fratara, te rušitelj crkava za čija zvona je kazao da zvone za hajvan, i da se njegovi zlikovci potrude da nema tko u njih dolaziti, a što su i učinili na okupiranim prostorima, kazao “nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija”, onda je vidljivo kakvu BiH želi Konaković i njegove pristalice. Stoga i priznaje da mu je samo takva, Alijina i muslimanska, BiH ljubav i život. Ali, takva Alijina, Konakovićeva, Komšićeva, Mlaćina, i Bosna i Hercegovina muslimanski ratnih i bošnjačkih poratnih zločinaca, vehabija i mudžahedina, te svih muslimana Građana i Ostali, ne može, niti će ikada biti ljubav, a još manje život Hrvata katolika. Kršćana u cjelini. U takvoj Bosni i Hercegovini nije ni dozvoljen život kršćanima. Takva Bosna i Hercegovina bi bila i gora i pogubnija za Hrvate katolike, i kršćane u cjelini, i od talibanskog Afganistana, i od islamsko revolucionarnog Irana, i od zloglasnog zatvora Guantanamo.
Smeta im konstitutivnost Hrvata
Sudbina Hrvata katolika bez suverenosti i konstitutivnosti u Konakovićevoj ljubavi i životu, muslimanskoj Bosni i Hercegovini, ako bi ih šta ostalo, bila bi ista kakvu su doživjeli poubijani bugojanski Hrvati, i oni masakrirani u Križančevu Selu, Maljinama, Miletićima, Buhinim Kućama, Zabilju, Brdu, Ovnaku, Travniku, Vitezu, Varešu, Kaknju… i svim drugim beha prostorima preko kojih je prošla i na kojima je počinila zločine genocida i kršćanocida Alijina, Komšićeva i Konakovićeva teroristička muslimanska armija.
Nepriznavanjem suverenosti i konstitutivnosti Hrvata, Konaković kao predstavnik muslimansko-bošnjačke politike brani i opravdava počinjene muslimanske ratne zločine, pa čak i one koje planiraju počiniti na preživjelim Hrvatima. Koje, zapravo, već i čine, jer nepriznavanje i negiranje suverenosti i konstitutivnosti Hrvata je bošnjački zločin ravan onom muslimanskom počinjenom u vrijeme agresije.
Naprosto muslimanski zločini nad Hrvatima katolicima nije zaustavio ni Dayton, čak bi se reklo da je u toj američkoj vojnoj bazi i u Haaškom tribunalu Muslimanima i Bošnjacima rečeno da proces etničkog čišćenja hrvatstva, katoličanstva i europejstva mogu dovršiti bez ikakvih odgovornosti, kao što nisu odgovarali i bili kažnjeni ni za tako brutalne ratne zločine u vrijeme vjerskog beha sukoba za teritorij. I to ubrzano i na sve moguće načine čine, pa i na način nepriznavanja njihove suverenosti i konstitutivnosti, bez obzira što bez tih temeljni ljudskih prava i nacionalnih sloboda, jednakosti i ravnopravnosti nema i ne može biti nikakve Bosne i Hercegovine, kao Konakovićeva života i ljubavi. Predsjednik Hrvatskog sabora je potvrdio samo tu ničim oborivu istinu, pa je čudna reakcija muslimansko-bošnjačkih lidera i njihova ministra Konakovića.