Muslimansko-bošnjački zet na Vlašiću
Odvezli muslimani “Građani” uz pomoć “Ostali” nekadašnjeg muslimanskog danas ničijeg, jer ga se i Bošnjaci odriču poslije obavljenih najprljavijih poslova, predstavnika u beha Predsjedništvu zeta Željka Komšića na Vlašić, nakon veliki primjedbi susjeda koji više ne mogu slušati svakodnevne gluposti i prijetnje ratom. Pijanice kao pijanice, a napose Željko koji se još uz to ponaša i kao muslimanski narodni heroj sa Zlatnim ljiljanom što mu ga njegov vrhovni zapovjednik ratni zločinac Alija Izetbegović objesio o vratu, izgubio je svaku samokontrolu i postao je teret i Bakiru, i svim drugim muslimansko bošnjačkim ekstremistima.
Poput komunističkih narodni heroja ispred koji se u strahu sklanjala raja, i muslimanski narodni heroj Komšić uznosi se svojim Zlatnim ljiljanom i traži da mu je put čist kojim prolazi, a narod da mu se klanja kao i svim režimskim velikanima. I ne samo na beha prostorima preko kojih prolazi, nego Komšić očekuje i od svjetskih političara da mu se klanjaju sa kojima se na marginama međunarodnih zbivanja susreće.
Smeta to sve više njegovim i suradnicima i dojučerašnjim suratnicima, poglavito kad se napije, a rijetko ga je naći trijezna, zbog čega im biva nepodnošljiv. Uz svu bahatost i arogantnost kojima se ističe, njegova ratna retorika i zazivanje nastavka vjerskog sukoba izmiče kontroli na što upozoravaju i svjetski čimbenici koji se utaborili u Bosni i Hercegovini s namjerom, tako barem govore, da joj mir i budućnost osiguraju.
Sve je, međutim, više političkih znakova da je mir i budućnost u Bosni i Hercegovini nedostižna vrijednost pod vladavinom muslimanski nekažnjenih ratnih zločinaca, i nasilnog i ekstremnog muslimanskog narodnog heroja, kradljivca i uzurpatora suverenosti i konstitutivnosti, jednakosti i ravnopravnosti, mira i slobode hrvatskog naroda. Jer ne može mu se sve opraštati uz izgovor, pijan je, ili bolestan je toliko da i ne zna koliko je kršćana katolika poubijao kao pripadnik agresorske muslimanske armije.
Tko o čemu, Komšić o savijanju kralježnice
Na dan dva Sarajlije istjeraju susjeda vječitog ratnika koji traži i izmišlja neprijatelje, Komšića da se malo odmore od njegovih galama, hvalisanja za zasluge u ubijanju tijekom vjerskog sukoba, i da ga ne gledaju zapjenušeno pocrvenilog od silnog alkohola. Obično ga otjeraju u bosanskohercegovačke planine ne bi li tamo nešto naučio od mirni i vrijedni pastira koji u tišini svoga teškog, i u nikakvim ljudskim uvjetima, rada zarađuju svoj kruh svagdašnji, od kojeg im Komšić raznim haračima otima veći dio za svoje nezasitne hirove, ostavljajući njima mrvice, kao i svim drugim poštenim radnicima u nepoštenoj od mnogih muslimansko-bošnjačkih komšića pokradenoj i opljačkanoj beha zajednici. Popeo se jednog rujanskog dana 2023. muslimansko-bošnjački zet Željko Komšić na Vlašić i uz omiljena pića od kojih se ne odvaja ni u beha brdima, pijan da ne zna ni gdje se nalazi, a u snazi i vlasti u kakvoj se zamišlja, uzvikuje toliko glasno da se čuje do prve pastirske kućare u kojoj mirno spava čuvar svoga stada, “Dosta više, nema pomjeranja i savijanja leđa”. Sâm do zemlje savijenih leđa pred muslimansko-bošnjačkim gospodarima, pred kojima sluganski šuti poput svih robova u turskom vaktu kada su u svojoj fratarskoj zemlji šutili pred turskim zlikovcima, ponižen ispod svake ljudske razine dostojanstva, sàm sebe u vlašićkim bespućima tiješi. I viče da ga čuju oni u Sarajevu koji ga polako izgone iz svog društva, susjedstva, i sa radnog mjesta na kojem im je služio.
Sada traže jednog drugog Komšića jer ovih se svih rješavaju i odbacuju kao najprljaviju cipelu. Znalo se da će i Komšići, Ivo i Željko biti odbačeni kao što su muslimani Bošnjaci odbacili i druge sluge, Lovrenoviće, Jergovića, fratre Bojića, Markovića, Markešića, Anđelovića, srpskog generala muslimanske armije Jovana Divjaka, Bogića Bogičevića, a po svemu sudeći na putu odbacivanja je i zet Miro Lazović.
U Sarajevu Komšića sa Vlašića niti čuju, niti hoće da čuju, jer vrijeme sluganstva se odriču budući da im više štete nanosi negoli koristi. Od silnih obećanja koja je davao nije niti mrvica ispunjena. Čak štoviše muslimansko-bošnjački cilj unitarizirano građanizirane, islamizirano ostalozirane beha zajednice, svakodnevnih konvertira kojima je Komšić primjer kako se preko noći postaje Hrvat da bi ukrao hrvatsko mjesto u institucijama vlasti, sve je dalji i nevidljiviji. Ni iz vlašićkih visina i njegove čistoće kojeg su Muslimani, kao i sve drugo u vjerskom beha sukobu, etnički očistili i porušili sve hrvatsko katoličke kućare, prisvojili kao i Komšić, pašnjake i šumu, ne nazire se Muslimanija. Na tolikim počinjenim muslimanskim zločinima ne može rasti baš ništa, pa ni zločinačka Alijina Muslimanija, u čije temelje je bio planirao ugraditi 250 tisuća muslimanskih žrtava. No, kako je Alija postao povijesno najveći ratni zločinac, ubojica bosanskih fratara, katoličke djece, rušitelj katoličkih crkava, veleizdajnik Bosne i Hercegovine turskom krvniku, i najveći povijesni lažov koji je prošao beha prostorima i vremenom, vidi se da on nije planirao 250 tisuća muslimanskih žrtava nego hrvatski za taj zločinačko genocidni cilj.
Zločin do zločina
Čak i više od zamišljenih 250 tisuća Alija je uspio prognati, i poubijati Hrvata ubodom noža u leđa katolicima koji su najzaslužniji, zapravo jedini zaslužni i za Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine i Muslimana u Europi. Čak i zet im Komšića reče jednom da su Hrvati katolici, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini i Vatikan najzaslužniji za Međunarodno priznanje Bosne i Herecgovine.
Za to hrvatsko spašavanje od biološkog i političkog nestanka Muslimana na europskoj margini, Alija Izetbegović sa suratnicima među kojima je i Komšić udario im je nož u leđa, i prepolovio ih u njihovoj trinaeststoljetnoj domovini Bosni i Hercegovini. Nezabilježen povijesni primjer nezahvalnosti. U vjerskom beha ratu viđeni muslimanski ratni zločini i danas još uvijek vidljivi u pustim hrvatskim selima, i u onima u kojima danas nasilno žive mudžahedini i vehabije, arapi i isilovci, kockica je kršćanofobičnog mozaika koji se širi diljem kršćanskih zemalja.
I dok muslimansko-bošnjački vjerski i politički fundamentalisti i dalje crtaju crnu sliku bosansko i hercegovačke zajednice sa kockicama isila, vehabija, hamasa, mudžahedina i svih onih vjerski islamskih terorista koji ubijaju nedužne građane slobodne i demokratske Europe, muslimanski predstavnik u beha Predsjedništvu Željko Komšić na Vlašiću u znak ratne prijetnje onima koji ga ne podržavaju u terorističkim vodama, slika se, pod zabranjenom muslimanskom ratnom zastavom, dimenzija 5 x 10 metara, točno onoliko koliko je muslimanska armija oslobodila površinu Vlašića. Time zapišava i perdom ograđuje čisti muslimanski teritorij, po onoj muslimanskoj preporuci Aliji Izetbegoviću “uzmi Alija pa makar k’o avlija”. Samo neka je zelena, muslimanska i dovoljno iranizirana i turcizirana.
Izabrali Komšićevo muslimansko bošnjački Građani i Ostali neki svoj “Dan pobjede, dani ponosa” da sa pobjedničko ponosnih visina na kojima su izgubili svaku započetu bitku i poručili ispod visokog 17,5 metara jarbola kako djeca, naravno njihove pobjedničko bježanijske armije, trebaju učiti o zločinima armijskog generala Alagića. Jadna li je država, zapravo takve i nema nigdje osim na brdovito
ratnom Balkanu, u kojoj djeca moraju učiti o ratnim muslimanskim zločincima, o isilovskom Alagiću koji je sultanski preko hrvatskih žrtava ušao u gučogorski samostan s namjerom da ga pretvori u džamiju po uzoru na crkvu Svete Sofije u Konstantinopolisu koju je njegov zločinački subrat pretvorio u džamiju.
Beha Građani, Ostali, janjičari i Komšići istim zločinima vraćaju Tursku u Bosnu i Bosnu kao njihov vrhovni zapovjednik ratni zločinac i mirnodopski veleizdajnik Alija ostavlja u amanet Turskoj.
Pa o kakvoj to suverenosti, i cjelovitosti BiH govore muslimansko-bošnjački Građani, Ostali i janjičari kada je Alija svoj dio beha teritorija ostavio u amanet Turskoj. Niti jedan amanet, napose onaj državničkog karaktera ne može biti suveren i cjelovit, pa kako onda da bude dvoentitetska i troteritorijalna beha zajednica Republike Srpske, Federacije BiH i Distrikta Brčko. Onoga momenta kada je Alija predao beha zajednicu u amanet turskom okupatoru on je priznao beha podijeljenost, čime je nestalo svakog razloga za neke muslimansko-bošnjačke manifestacije poput one na Vlašiću “Dani pobjede, dani ponosa”.
Urlikanje na planini
Ni traga od pobjede, ni mrvice razloga za ponos, osim ako Bošnjaci obilježavaju kao pobjedu počinjene strašne zločine nad Hrvatima katolicima, i te zločine obilježavaju danima ponosa. No kako je Komšić urlikao i veličao svoje ratno vrijeme u kojem ne zna ni koliko je neprijatelja, hrvatskih branitelja ispred sebe poubijao a iza sebe ostavio masovne grobnice hrvatskih žrtava, porušene crkve i spaljena hrvatska sela, očito da je na Vlašiću slavio “Dane muslimanskih zločina i dane ponosa na njih” na te počinjene zločine. Ratnik muslimanske armije za islamsku BiH janjičarski Građanin Komšić hvališe se da mu je najlakše pričati “o vojsci i onome što se dešavalo od 1992. do 1995., nego s pozicije politike” i dodaje da bi djeca Hrvata i Srba “morala učiti o Alagiću” muslimanskom zločincu i teroristi, koje je svoj kršćanofobićni mentalni sklop pokazao i dokazao rušenjem crkava u Dolcu, Putićevu, Gučoj Gori, i ubijanjem katoličke djece u Vitezu, Novom Travniku, Ćifluku.
Prisiljavajući kršćansku djecu da uče o svojim ubojicama i ubojicama njihovih roditelja, braće i sestara Komšić pokušava sakriti vlastite zločine kako bi se i o njemu učilo jednoga dana u zajedničkim, a zapravo, muslimansko-bošnjačkim školama. Koje zagovaraju pod jednim muslimanskim krovom, sa jednim muslimanskim programom, sa jednom muslimanskom ratnom istinom, o jednim muslimanskim ratnim herojima, o jednom muslimanskom vođi, Aliji Izetbegoviću, iranskom ajatolahu Komeiniju, turskom predsjedniku Erdoganu. O jednoj muslimanskoj armiji.
Sve u broju jedan u beha zajednici, jedan narod, jedna škola, jedna vjera, jedna armija, jedna istina, jedna prošlost, jedna budućnost, znak je neodrživosti Bosne i Hercegovine, i potreba njene mirne diobe na tri povijesne sastavnice, koje niti jedan okupator, Građanin, janjičar, Ostali, Komšić, diktator, zločinac, terorista nije uspio, niti će, strpati u zajedničku i cjelovitu, unitariziranu ili islamiziranu, građaniziranu ili komšićiziranu, alijaniziranu ili komeiniziranu, isliziranu ili turcizirani Bosnu i Hercegovinu. Od te prošlosti ništa nije naučio islamizirani Građanin Komšić, koji na način prisilne islamske građanizacije pokušava graditi Alijanistan, kojeg nije uspio izgraditi ni Alija.
