Žigmanov će sutra i javno, poput Kuntića, biti što je uvijek i bio – “Bunjevac”
Hrvati u Republici Srbiji, ujedinimo se, posljednji je čas, jer nas danas vode oni koji nisu Hrvati u svom srcu i svojoj duši. Tako se deklariraju samo zbog svog vlastitog interesa. Sjećate li se tko je bio Petar Kuntić? Desetljećima je vodio Hrvate u Republici Srbiji kao „bunjevački Hrvat“ (i Bunjevac i Hrvat u isto vrijeme). Bio je godinama predstavnik svih Hrvata u Narodnoj Skupštini Srbije i odlučivao o sudbini svakog Hrvata ovdje, da bi se za jedan sat, zbog reklame proizvoda sa svog salaša (kojeg je napravio našim novcem) bezrezervno svrstao u one Bunjevce koji niječu da su Hrvati! Sjećate li se da je on za svog nasljednika predložio „boljeg od sebe“ i pokazalo se da je taj zaista bolji od njega u uništavanju svega što je ovdje hrvatsko. To je Tomislav Žigmanov, i Bunjevac i Hrvat u isto vrijeme, kao i Petar Kuntić i većina onih koji danas vode Hrvate u Republici Srbiji, s tim da je Žigmanov manipulacijama uzurpirao nebrojene funkcije na polju kulture i na polju politike kada je u pitanju 57.900 Hrvata u Srbiji. Na sva ključna mjesta u hrvatskim krovnim institucijama, koje su sve u Subotici, doveo je svoje plaćene poltrone, u većini također „bunjevačke Hrvate“, i eliminirao sve neistomišljenike. Na taj način izvršio je krajnje negativnu selekciju među ovdašnjim Hrvatima i u kulturi i u politici te za desetak godina potpuno upropastio ovdašnju našu zajednicu. Najveći apsurd u svemu tome je što Žigmanova, niti bilo kojeg od njegovih plaćenih poltrona, nisu izabrali Hrvati!
Nekada respektabilna stranka, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, spala je na posljednjim izborima na tri zastupnika u gradskim strukturama vlasti (2 u Subotici i 1 u Baču) te nekoliko ponižavajuće poklonjenih, mimo izbora, administrativnih mjesta. Još mizerniji je svakodnevni plač Tomislava Žigmanova, pred svim i svakim, da i njemu bude poklonjeno mjesto u Republičkoj vladi Srbije! Kroz to svi Hrvati u Srbiji se osjećaju krajnje poniženi, ali i potpuno nezaštićeni, bespomoćni i uplašeni. A kao nezamenjivi ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Žigmanov je napravio niz propusta pri kojima bi svaki čovjek sa imalo obraza odmah dao ostavku na to mjesto. Jedan od tih propusta je njegova fascinantna pohvala u svom „stručnom“ časopisu za književnost i umjetnost „Nova riječ“ Mile Markov Španović kao najveće pjesnikinje Srijema, a ispostavilo se plagijatorice mnogih poznatih pjesnika, među kojima i Ive Andrića i poznate živuće pjesnikinje iz Hrvatske (rođene u Kukujevcima) Ljubice Kolarić Dumić. Žigmanovljevi plaćeni poltroni odmah su tiskali u NIU „Hrvatska riječ“ zbirku ovih Milinih plagijata (sve za naš novac)!
Uz još mnoge slične „bisere“, o kojimam sam opširno pisao godinama, jedan od najvećih propusta je što su Žigmanov i njegovi plaćeni poltroni dozvolili da se pred njihovim očima stvara pošast bunjevačkog jezika, a da baš ništa nisu poduzeli da to spriječe. To pitanje su ti dobro plaćeni „eksperti“ morali odavno riješiti na mudar i miran način. Danas smo mi Hrvati u Vojvodini (Srbiji) dovedeni pred svršeni čin, preko kojeg se jedino mogu dalje zaoštravati odnosi, čak između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a mi svi Hrvati ovdje biti samo taoci toga i još više omraženi kod domicilnog sanovništva, a sada i kod Bunjevaca i mnogih drugih. Da apsurd bude veći, upravo je Žigmanov sa svojim plaćenim poltronima naturao svim ovdašnjim Hrvatima bunjevštinu i sebe preko „književnih“ djela na tom „jeziku“ proglasio najvećim živućim hrvatskim književnikom u Srbiji, da bi nam danas govorio kako taj jezik ne postoji! Za poznavatelje stvar oko bunjevačkog jezika je potpuno jasna, ali kako laicima objasniti da je Žigmanov, trošeći naš novac, pisao na nepostojećem jeziku, koji se govori samo na njegovom salašu, a da svaki bunjevački salaš ima drugačiji „jezik“. A sada, kada su Bunjevci koji niječu da su Hrvati (za sada ih je oko 17.000) u državi u kojoj živimo ozakonili bunjevački jezik kao službeni jezik naroda Bunjevaca i u Novom Sadu će prije Hrvata dobiti katedru za taj jezik, Žigmanov „gine“ preko svog twittera za hrvatsku pravicu! U Narodnoj Skupštini Srbije, dok je godinama „zastupao“ Hrvate, oko bunjevačkog jezika nije rekao niti jednu riječ, kao ni Petar Kuntić!
Za sve ovdašnje Hrvate ovo je samo još jedna od bezbroj prijevara i uvrjeda kojima nas svakodnevno obasipa Žigmanov i njegovi plaćeni poltroni, a najveća tragedija je u tome što to financiraju i Republika Srbija i Republika Hrvatska, dok se Žigmanov toliko osilio da je zaveo strahovladu među ovdašnjim Hrvatima. Pišući godinama o tomu kako Žigmanov sa šačicom svojih plaćenih poltrona obmanjuje sve Hrvate u Srbiji, sve Hrvate u Hrvatskoj i u cijelom svijetu, te na što troši (naš) ogroman novac, doživio sam, najblaže rečeno, niz neugodnosti od njega osobno i od nekih njegovih plaćenih poltrona. No to mi sve ne smeta jer nisam ja u pitanju, već cijela naša ovdašnja zajednica. Ali da će se jedan Bunjevac iz Donjeg Tavankuta toliko osiliti i dovesti svog „gorilu“ iz Subotice da me u mom Srijemu spriječi ući na predavanje Dominika Demana o banu Jelačiću u rodnoj kući bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu i to nazvati „znanstvenim kolokvijem za dobrobit svih Hrvata i građana Vojvodine“ nisam mogao sanjati! Na stranu to što svi znaju da nigdje nikada nisam izazvao ni nenasilan, a kamoli nasilan incident, pa je „gorila“ doveden čak iz Subotice (putni troškovi, dnevnice i sl.) zbog mene bio potpuno nepotreban, posebno ne sa takvim ponašanjem prema meni! Da svakako ne bih ostao na „postkolokvijalnoj“ gozbi svi također dobro znaju, pa ni sa te strane oko hrane nije prijetila opasnost od mene.
Ako kažem još i da je „znanstveni“ kolokvij bio u suorganizaciji sa HKPD-om „Jelačić“, čiji sam član dvanaest godina, i da za sat vremena, koliko me je „gorila“ držao na oku na ulici, hodajući za mnom pri svakom pokretu kao da sam kriminalac, a da nitko od „jelačićevaca“, na čelu s predsjednikom Mirkom Turšićem, nije našao za potrebnim da mi kaže bar jednu riječ objašnjenja (ili kasnije bilo tko od nazočnih), je prava slika terora Tomislava Žigmanova i njegovih plaćenih poltrona nad Hrvatima u Vojvodini (Srbiji)! Nisam mogao sanjati ni da će me netko istjerati sa svog viševjekovnog ognjišta u Hrtkovcima, ali to je, pokazalo se, ipak bio „realniji san“ u odnosu na ovaj!
Hrvati u Republici Srbiji, ujedinimo se, posljednji je čas, ili ćemo nestati, jer nas vode, kako sam rekao, oni koji nisu Hrvati u svom srcu i svojoj duši i tako se deklariraju samo zbog svog sopstvenog interesa.
Nemojmo se iznenaditi kada i Žigmanov, kao Petar Kuntić (i svaki drugi ovdašnji „bunjevački Hrvat“) od Bunjevca i Hrvata zbog reklame prozvoda sa svog salaša, ili nečeg sličnog, preko noći postane Bunjevac nehrvat. Zato Hrvati u Republici Srbiji moraju osnovati političku stranku sa programom koji će ujediniti sve Hrvate u Srbiji (koliko god nas bilo). Zato Hrvati u Republici Srbiji također moraju osnovati Nacionalno vijeće Hrvata u Srbiji i Zavod za kulturu Hrvata u Srbiji sa sjedištem u Beogradu ili Novom Sadu, a na čijem čelu će biti Hrvati. Sve ostalo treba, kao rak ranu, odstraniti iz našeg organizma da bismo preživjeli! Posljednji je čas!
