Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Pogubna europska migrantska politika

Godine 2015. Švedska je za migrante dala 50,4 milijarde švedskih kruna, za pravosuđe 42, a za obranu 48 milijardi

 

Analiza knjige Douglasa Murraya Čudna smrt Europe.

Francuski autor, putnik, istraživač i književnik Jean Raspail (5. srpnja 1925. – 13. lipnja 2020.) objavljuje 1973. čudan roman “Tabor svetaca” u kojem opisuje Francusku preplavljenu milijunom miroljubivih izbjeglica koji dolaze morem ;političari oklijevaju, vojska ne poduzima ništa, Crkva širom otvara vrata nesretnicima iz siromašnih krajeva. (radi političke korektnosti u tom romanu fikciji izbjeglice su Pakistanci, a ne Sjevernoafrikanci što bi bilo logično.)

Demograf Gérard-François Dumont (20. svibnja 1948.) pitao se na naslovnici “Figaroa” hoće li Francuska  2015. još biti Francuska? Službena politika je članak dočekala “na nož”. Georgina Dufoix (16. veljače 1942.), francuska političarka, koja je od 1984. do 1986. bila ministrica socijalnih pitanja i nacionalne solidarnosti u vladi Laurenta Fabiusa taj objektivni i znanstveno hladni članak nazvala podsjetnikom na najužasnije nacističke teorije, Jack Lang ga naziva rasističkim, a premijer Fabius govorio je o manipulatorima koji se izravno suprotstavljaju nacionalnim interesima.

U Nizozemskoj 2002. godine političar Pim Fortuyn (19. veljače 1948.) je ubijen od jednog ljevičara vegana 6. svibnja 2002. i time onemogućen da preuzme vlast. Suparnici su ga napadali i nazivali Hitlerom zbog izjave da multikulturalizam ne funkcionira, nego da potiče stvaranje paralelne države i getoizaciju.

Hirsi Ali Ayaan, Somalijka u Nizoztemskoj, gdje je bila feministička aktivistica, govorila je Fortuynu zar ne shvaća koliko je to što piše eksplozivno u maloj zemlji poput Nizozemske? Ona je na svoje pitanje mudro odgovorila: “Eksplozivno? U zemlji u kojoj su prostitucija i lake droge zakoniti, koja dopušta eutanaziju i pobačaj, u kojoj muškarci na televiziji plaču, ljudi goli šeću plažom, a na javnoj se TV zbijaju šale na papin račun? U kojoj se glasoviti pisac Gerard Reve slavi zbog fantaziranja o vođenju ljubavi s magarcem, životinjom koju upotrebljava za metaforu za Boga?” Kasnije Hirsi Ali je ipak morala emigrirati u SAD jer se zamjerila svojim pisanjem radikalima u muslimanskoj zajednici u Nizozemskoj.

Na skupu u Kölnu 2008. godine Reçep Tayyip Erdoğan je pred 20.000 domaćih Turaka kazao: “Jasno mi je da se protivite asimilaciji. Nitko od Vas ne može očekivati da se asimilirate. Asimilacija je zločin protiv čovječanstva”. Usput je pozvao tamošnje Turke da se uključe u politiku i postanu konstitucionalni element.

Saudijska Arabija i zaljevske zemlje odobrile su azil 0 (nula) izbjeglica. Kuvajtski dužnosnik Fahad al Shalami za TV postaju France 24 je rekao: “Kuvajt i zemlje zaljeva su skupe i nisu prikladne za izbjeglice. Prikladne su za radnike. Prijevoz je skup. Cijena života u Kuvajtu je visoka, za razlika od Libanona ili Turske…, zato je mnogo lakše izbjeglicama da ostanu ondje. Naposljetku ne možete primiti ljude koji dolaze iz različitoga ozračja, iz drugog područja. Riječ je o ljudima koji pate od duševnih problema, od različitih trauma. Ne možete ih jednostavno uklopiti u zaljevska društva.”

Bogatun György Schwartz Szöros 2015. potrošio je prilično novca  na interesne grupe i institucije koje su se zalagale za otvorene granice i slobodno kretanje migranata u Europu i unutar nje. Internetske stranice, te milijuni letaka objašnjavali su detaljno kako doći u Europu, koja prava došljaci imaju, te što vlasti ne smiju raditi.

Jacques Chirac je 1984 upozorio: “Kad Europu usporedite sa drugim kontinentima, užasnete se. U demografskom smislu Europa nestaje. Za dvadesetak godina naše će zemlje biti prazne i bez obzira na našu tehnološku moć, bit ćemo nesposobni iskoristiti je.” EDL (Engleska obrambena liga) je na svojim prosvjedima često doživljavala tučnjave s islamistima koji su pod maskom “antifašista” imali potporu vladajuće politike.

Istraživanje političkih sklonosti švedskih novinara 2011. godine kazuje da 41 % podržava zelene, 15 % tzv. Lijevu stranku, 14% socijaliste, 14 % liberale. Švedska nadbiskupica Ante Jackelen poduprijela je imigrante izjavom da je i Isus bio izbjeglica. Godine 2015. je samo država Lessoto imala veću stopu silovanja od Švedske. Godine 2014. švedski premijer Fredrik Reinfeldt izjavio je da je švedski narod nezanimljiv, da su granice fiktivne tvorbe i da Švedska pripada svima. U nekim kvartovima čak i hitna pomoć i vatrogasci traže pratnju policije. Godine 2015. Švedska je vlada za migrante dala 50,4 milijarde švedskih kruna, neslužbeno znatno više. Usporedbe radi pravosuđe je koštalo 42 a obrana 48 milijardi kruna. Banditizam se toliko raširio da je u anonimnoj anketi čak 80 % švedskih policajaca potvrdilo da je razmišljalo o otkazu.

Britanska je vlada odlučila primiti djecu migrante iz Calaisa, među “djecom” su se prošvercali i tridesetgodišnjaci. Torijevac David Davies predložio je dentalne testove za potvrdu starosti, zbog čega je proglašen rasistom a ideja barbarskom. Mediji su ga jednostavno javno linčovali. Douglas Murray rezignira i kaže da “za društvo koje kaže da smo isključivo određeni kafićima i noćnim klubovima, samougađanjem i osjećajem da zaslužujemo sve ne možemo reći da ima duboke korijene ili velike izglede za opstanak.”

Zanimljivo je bilo kada su u lipnju 2016.ispred zgrade UN -a u Ženevi  prosvjedovale tisuće Eritrejaca, buneći se zbog međunarodne osude eritrejskoga režima, Poanta je što su ti ljudi u Europu stigli kao tobožnji protivnici režima, ili ugroženici. Laž koja se lako dala dokazati. Na vrhuncu izbjegličke krize 2015. sve što je humana  saudijska vlada predložila kao svoju pomoć bilo je gradnja novih 200 džamija u Njemačkoj! Naravno ovim prenošenjem stavova i istraživanja Douglasa Murraya ne isključujem krivicu Engleske, pa i Francuske zbog višegodišnje pogrješne i vrlo aktivne vanjske politike miješanja u unutarnje stvari arapskih i muslimanskih zemalja što je kulminiralo u tzv. Arapskom proljeću, a što je dijelom i uzrokovalo izbjeglički val koji je zapljusnuo Europu. Jednostavno Europa nije pokazala niti jedinstvenosti niti karaktera kada je trebalo voditi pametnu vanjsku politiku, još manje kada je trebalo štititi vlastite unutarnje granice.

Teo Trostmann

Povezani članci

Čisti frankistički i fašistički ultimatum

HF

Buri se doseljavaju na jug Rusije

HF

Liberalizam, ideologija ‘rase gospodara’

HF

“Vaša zemlja pripada svima, pa i strancima”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...