Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Puls SAD-a i Rusije na jugu Kavkaza

Dokle će Rusija pod okupacijom držati Abhaziju i Južnu Osetiju

 
 
Moskva i Washington potvrđuju svoje interese na jugu Kavkaza dok Gruzija i Abhazija održavaju tenzije koje su dovele do rata 2008. Zaprežna kola najčešće su prijevozno sredstvo između dvaju geostrateških područja na jugu Kavkaza. Zaprežna kola, puna seljaka prelaze preko mosta nad rijekom Inguri, između obale pod kontrolom Gruzije, prozapadne zemlje orijentirane na NATO, i obale pod kontrolom Abhazije, teritorija s 220 kilometara crnomorske obale, na kojem je Rusija uspostavila svoje vojne baze nakon što ga je priznala državom 2008.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/09/150928_Georgia_jpeg.jpg
Nakon raspada SSSR-a 1991. Abhazija je bila autonomno područje sovjetske republike Gruzije. Abhažani su tražili da im se dopusti korištenje vlastitog jezika i razvoj vlastite kulture. 1992. gruzijske postrojbe ušle su u Abhaziju, ali su abhaske snage odbile napad 1993. zahvaljujući pomoći dobrovoljaca sa sjevera Kavkaza (među kojima su bili i Čečeni) te ruski vojnici. Gruzijci u Abhaziji bili su primorani na bijeg jer su optuženi za kolaboraciju s Tbilisijem.
 
Rijeka Inguri razdjelnica je na kojoj je zamrznut rat između Gruzijaca i Abhažana nakon što su uz interveniranje Rusije 1994. postignuti sporazumi koji su omogućili dolazak međunarodnih mirovnih snaga i promatrača UN-a. Otada je sukob prošao kroz razne faze, ovisno o promjenama politike u Moskvi i Tbilisiju. Abhazija je danas jedan od problematičnih teritorija proizašlih iz raspada SSSR-a, i od svih ima najviše povijesnih argumenata za neovisnost i državni identitet. No veliki akteri svjetske politike ne bave se detaljno posljedicama Staljinove politike koji je umjetno podijelio SSSR i potaknuo migracijske tokove čime su se promijenili sekularne demografske ravnoteže.
 
Abhazija, u kojoj danas živi manje od 250 000 stanovnika, usprotivila se masovnom povratku odbjeglih Gruzijaca – kojih je prema procjenama bilo više od 200 000 – ali je dopustila povratak desetaka tisuća stanovnika doline Gali koji su tijekom rata potražili utočište u Gruziji. To je bilo prije 2008. kada su UN i druga međunarodna tijela još uvijek djelovala na području Abhazije kako bi pronašli odgovarajuću formulu za dvije zajednice.
 
Neuspjeli napad gruzijskog predsjednika Saakašvilija na civile u Južnoj Asetiji, drugu problematičnu autonomnu pokrajinu, izveden u kolovozu 2008. bio je početak jedne nove epohe u regiji. Rusija je odgovorila na napad, i nakon što je priznala državnost Abhazije i Južne Osetije, primorala je mirovne snage i međunarodne promatrače da se povuku iz tih teritorijalnih konflikata. U listopadu 2014. Rusija i Abhazija potpisale su sporazum o prijateljstvu na temelju kojeg su uspostavile zajedničke vojne, policijske i sigurnosne jedinice. Ruski mirovnjaci postali su vojnici smješteni u vojnim bazama, a prema gruzijskim računicama u Abhaziji i Južnoj Osetiji trajno je stacionirano više od 10 000 vojnika.
 
Na abhaskoj obali rijeke Inguri putnike koji dolaze iz Gruzije dočekuju ruski granični policajci. Politički mediji u Sujumu tvrde da je predsjednik Abhazije Alekandar Ankvav bio primoran podnijeti ostavku u lipnju 2014. jer se usprotivio tom sporazumu. Njegov nasljednik Raul Jádzhimba, koji je prije radio u sovjetskom KGB-u, potpisao je dokument o jačanju veza s Moskvom. On je očito, za razliku od svog prethodnika, bio poslušan Kremlju koji je vršio pritisak na Abhaziju da ograniči aktivnosti lokalnih nevladinih organizacija koje se zauzimaju za razvoj civilnog društva i održavaju veze sa Zapadom.
 
Ovaj mjesec, i SAD i Rusija potvrdili su svoju posvećenost regiji. Američki potpredsjednik Mike Pence izjavio je da je „Gruzija ključni saveznik SAD-a“ i osudio Rusiju jer i „dalje drži pod okupacijom petinu gruzijskog teritorija“. Penceova izjava ohrabrila je gruzijske političare koje je Barack Obama ostavio na cjedilu. Nekoliko dana kasnije Putin je odgovorio. Prilikom jednog dvoipolsatnog posjeta Abhaziji ruski lider potvrdio je da Rusija ima „posebnu vezu“ s tim teritorijem. „Mi garantiramo sigurnost, autonomiju i neovisnost Abhazije“, izjavio je predsjednik za čijeg je posjeta potpisan sporazum koji Abhažanima omogućuje pristup ruskom sustavu socijalne sigurnosti.
 
U Tbilisiju taj se sporazum smatra reakcijom na besplatnu zdravstvenu skrb koju Abhažani imaju u Gruziji. Tbilisi je nakon Saakašvilijeva mandata započeo politiku „ispružene ruke”“ u nadi da će mirnim putem reintegrirati bivše autonomne pokrajine. Gruzija, u kojoj živi 3,7 milijuna stanovnika, oslanja se na turizam. Zemlju je u razdoblju od siječnja do srpnja 2017. posjetilo četiri milijuna turista. Uz pomoć američkih tvrtki i europskih sredstava Tbilisi planira izgraditi luku u Anakliji, nedaleko Abhazije. Tom investicijom vrijednom 2,5 milijarde dolara Gruzija se nada profitirati od trgovine između Zapada i Kine te privući radnike i poduzetnike iz Abhazije.  No u Sujumu su ravnodušni prema gruzijskim planovima, a abhaški ministar gospodarstva Augur Ardzimba poručio je da se samo „luđaci“ mogu nadati da će se Abhazija vratiti Gruziji. U krajoliku na obalama rijeke Inguri kontrasti se pojačavaju: na gruzijskoj strani plaže su pune staklenih nebodera, dok na abhaskoj strani prevladavaju ruševine koje održavaju sjećanje na rat.
 

Pilar Bonet, El País

Povezani članci

Zašto Kissinger izaziva veliku pozornost u Kini?

HF

Tražimo način budućeg ujedinjenja

HF

Putinov sirijski manevar

HF

Zašto IS želi protumuslimansku Europu?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...