Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba Jurja Dobrovića u Splitu i Jelsi

Operativnim vrijednostima i emaniranom duhovnosti najdublje ukorijenjen u realnosti epohe u kojoj nastaje

 

Galerija Kravata – Muzeja općine Jelsa od 9. travnja do 15. lipnja i Galerija Umjetnina Split od 13. travnja do 30. svibnja 2021. predstavljaju zajednički projekt, izložbu „Juraj Dobrović“. Riječ je o specifičnoj izložbi koja se događa u isto vrijeme na dvije adrese, čije je sjeme posijao sam umjetnik. Naime, Juraj Dobrović je svojim donacijama povezao i na suradnju uputio dvije muzejske institucije. Prvo je 2006. godine Galeriji umjetnina donirao impresivnu kolekciju od 94 svoja rada, a 2010. godine rodnoj Jelsi je poklonio obiteljsku kuću s autentičnim namještajem i preko 200 predmeta kulturno-povijesnog značaja, pridodavši tome zbirku od 60 vlastitih djela. Osjećajući s jedne strane moralni dug prema donatoru, a s druge profesionalnu obvezu da se umjetnički iznimno vrijedna građa primjereno obradi i prezentira, navedene muzejske institucije odlučile su udružiti snage na realizaciji izložbe i kataloga koji bi obuhvatili obje donacije. Suradnja je otvorila mogućnost razmjene umjetnina s ciljem da oba postava pruže cjeloviti presjek Dobrovićeva stvaralaštva.

Juraj Dobrović (Jelsa, 29. siječnja 1928.) završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu (1956.) i studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1961.), ubrzo nakon kojega se posvećuje likovnoj umjetnosti, također grafičkom i industrijskom oblikovanju. Likovna kritika odavno je verificirala Dobrovićev opus kao jedan od najznačajnijih prinosa inače snažnoj geometrijskoj i konstruktivističkoj struji hrvatske apstraktne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, koja je započela djelovanjem grupe EXAT početkom pedesetih i nastavljena izložbama međunarodnog umjetničkog pokreta Nove tendencije. Štoviše, organizacijom izložbe Nove tendencije u Galeriji suvremene umjetnosti 1961. godine, Zagreb kao sjedište istoimenog umjetničkog pokreta postaje i europski umjetnički centar. Na pet izložbi održanih do 1973. godine promovirana je neokonstruktivistička, konkretna, programirana, kinetička, luminokinetička, optička, geštaldička, kompjuterska i konceptualna umjetnost, poticano je kolektivno djelovanje, eksperimentiranje s industrijskim materijalima i istraživanje novih oblikovnih postupaka koji su rezultirali inovativnim vrstama plastičnih objekata.

Apstraktno djelo, bilo konstruktivne ili ekspresivne provenijencije, postalo je sinonimom modernističke revolucije, radikalno utjelovljenje ideje o autonomiji umjetnosti. Iako se umjetnički i ideološki kontekst mijenjao, Dobrović je ustrajao na tom ‘kraljevskom putu’ moderne umjetnosti. Ostavši dosljedan u temeljnim umjetničkim i intelektualnim stavovima, Dobrović je u svojim vizualnim istraživanjima bio inovativan, operativno inventivan i problemski radoznao. Tijekom pola stoljeća, radeći u serijama i opsesivno se posvećujući razradi određene teme, producirao je brojne reljefe, objekte, grafičke listove i slike, od kojih mnogi pripadaju antologijskom korpusu hrvatske neokonstruktivističke umjetnosti.

„Zaista, kada se 1966. po prvi puta pojavio na Zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, a godinu kasnije na Međunarodnom bijenalu grafike u Ljubljani, Dobrović će sudjelovati na svim narednim izložbama do 1982. u Zagrebu, odnosno 1981. u Ljubljani. Njegovo će mjesto na tim velikim manifestacijama biti zapaženo ne samo priznanjima i nagradama koje dobiva, nego i kritičkim napisima u kojima se ističe posebnost njegova jezika. Kako paralelno izlaže i na izložbama Novih tendencija, te brojnim drugim prestižnim izložbama u svijetu, Dobrović se od druge polovice šezdesetih, a osobito tijekom sedamdesetih godina pozicionirao kao nezaobilazan protagonist onih umjetničkih pojava koje su gravitirale poetici racionalnoga, analitičkoga i uopće konstruktivnoga pristupa. No, racionalno i analitičko u Dobrovićevoj umjetnosti ipak treba razumjeti sa zadrškom. Njegovo uporno ponavljanje jednog istoga načela na kome gradi svoj rano artikuliran i prepoznatljiv jezik upućuje da se iza krute geometrijske pravilnosti krije i nešto drugo. I po tome bi ga se moglo dovesti u blizinu Julija Knifera čiji su meandri oličenje reda, čistoće i geometrijske strogosti, a ipak svoj puni smisao dobivaju na području koje nam je do kraja definirala konceptualna umjetnost, praksa zasnovana u mentalnoj sferi. Činjenica ponavljanja unosi stanoviti nered u sustav koji percipirano kao savršeno logičan i jednoznačan.“ (dr. sc. Zvonko Maković)

 „Stvarao nisam, već sam možda nešto otkrio“, svojedobno je izjavio Dobrović, uz napomenu da se „uvijek nastojao prepustiti rastu djela gubeći vlastiti trag i slijedeći taj rast pokušao pronaći neki sveobuhvatni i okupljajući princip“. Izražavanje putem geometrijskih oblika i struktura nastalih primjenom matematičkih modela i vizualizacijom brojčanih odnosa ne predstavlja samo radikalan odmak od mimetičke tradicije zapadne umjetnosti, nego i od aktualnog kasnomodernističkog koncepta djela kao ekspresivnog i spontanog izraza umjetnikove ličnosti. (kustos izložbe Božo Majstorović)

Dobrovićev opus zauzima visoko mjesto u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Operativnim vrijednostima i emaniranom duhovnosti najdublje ukorijenjen u realnosti epohe u kojoj nastaje. Vitalni je prilog u gradnji nove plastičke kulture. Europski i svjetski muzeji te privatne zbirke udomile su mnoga Dobrovićeva djela.

Nives Matijević

Povezani članci

Ostaje dojam da nisam uradio sve

HF

Govor kamena

HF

Redukcija boje, linija i plohe

HF

Ljudi su vlakovi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...