Hrvatski Fokus
Kultura

Rudolf Gerhart Bunk: Djela iz fundusa Galerije umjetnina

Bunk se pojavio na hrvatskoj umjetničkoj sceni potkraj tridesetih godina i profesionalno aktivirao četrdesetih

 

U splitskoj Galeriji umjetnina u utorak, 11. srpnja 2023. otvorena je izložba „Rudolf Gerhart Bunk: Djela iz fundusa Galerije umjetnina“. Izložba  donosi radove njemačkog umjetnika formiranog u duhu i pod utjecajem ekspresionizma, u vremenu kad je njemačka umjetnost dala znatan doprinos avangardnoj umjetnosti XX. stoljeća. Bez pretenzija cjelovitog pregleda, izložba na malom uzorku radova prezentira stvaralaštvo umjetnika u periodu od 1938. do 1958. godine, odnosno razdoblje od dvadeset godina umjetnikova rada u kojima je postigao svoje stvaralačke vrhunce, živeći i djelujući u Splitu.

Rudolf Gerhart Bunk pojavio se na hrvatskoj umjetničkoj sceni potkraj tridesetih godina i profesionalno aktivirao četrdesetih, u jedno burno vrijeme kad se u hrvatskom slikarstvu miješa, smjenjuje i zajednički opstaje mnoštvo različitih stilova s karakteristikama i tradicionalizma i avangarde – od secesije, sezanizma i neoklasicizma, do kubizma i postkubizma, konstruktivizma i ekspresionističkog kolorizma, te od figuracije, do apstraktno-ekspresionističkih i apstraktno-geometrijskih tendencija. Neki od najistaknutijih umjetnika, braneći zajedničke estetske principe i umjetničke stavove, skupa istupaju u javnosti – kao Grupa trojice (Ljubo Babić, Vladimir Becić i Jerolim Miše), Grupa četvorice (umjetnici pristigli s praške akademije: Milivoj Uzelac, Marijan Trepše, Vilko Gecan i Vladimir Varlaj), te grupa „Zemlja“ (Krsto Hegedušić, Leo Junek, Oton Postružnik, Ivan Tabaković). U takvoj konstelaciji, u tim našim likovno bučnim desetljećima, Bunk se sjajno snalazio, ostajući uvijek dovoljno tvrdoglav u nastojanju da očuva svoj likovni senzibilitet.

Njemački slikar, rodan 1908. u Berlinu, godine 1934. emigrira pred nacistima u Švicarsku, Švedsku i najposlije 1938. u Jugoslaviju, gdje boravi i djeluje u Splitu sve do 1958, a otada živi u Hamburgu, posjećujući i dalje Split.

Rudolf Bunk je tipičan sjevernjak koji otkriva jug, ali ne turistički,već duboko, suštinski; koji na jugu nalazi svoju drugu domovinu, svoj drugi svijet. On je donio sa sobom atmosferu, stanovitu grafičnost i osebujnost njemačkog ekspresionizma, ali i utjecaj pariškog fovizma, što će u nekim likovima gotovo graničiti s Picassoovim kubizmom. Ali on je ovdje našao jednu drugu atmosferu, druge boje, drugu kompoziciju i sasvim drugačije gledanje na umjetnost i slikarstvo. Spojiti ta dva oprečna svijeta nije uvijek bilo lako i bezopasno. Katkada bi prevladala njemačka strogost, katkada dalmatinska raspjevanost, katkada sjevernjački grafizam, katkada južnjački kolorizam.

Pedesetih godina, kad se naše slikarstvo tek počelo oslobađati dogmatičnog socrealizma i tumarati u jalovom krugu veoma retardiranog postimpresionizma, Rudolf Bunk i Ante Kaštelančić jedini su na monotonim izložbama splitskog ULUH-a privlačili svježinom, originalnošću i suvremenim likovnim izrazom. Bunk je već tada eksperimentirao između njemačke ekspresije i suvremene apstrakcije. Naročito su privlačile njegove figure, portreti i aktovi, određenih i čvrstih naglašenih linija. Nakon odlaska iz Dalmacije i povratka u domovinu, u živi ali komercijalizirani ambijent Hamburga, koji sa splitskim ima sličnosti samo u lučkom životu, ali u svemu ostalom dijametralno je oprečan, Bunk je u svome stvaranju i dalje ostao povezan s Dalmacijom. Nakon posljednje dvije izložbe u Splitu, njegov likovni izraz je sazrio, kristalizirao se. Mrtve prirode, pejzaži, portreti, pa i apstraktne kompozicije, nisu više eksperimenti, već plodovi likovnih spoznaja i sigurnih interpretacija. „Autoportret“, „Žena iza prozora“ slikarski su zrela ostvarenja, vrijedna svake galerijske postave. Nas ipak više zanima ona druga grupa njegovih radova s dubokim reminiscencijama na jug, na Dalmaciju u kojoj je proveo dva najljepša decenija svoga života. Jedna istaknuta slika, „Sjećanje na Dalmaciju“, sintetizira u sebi taj slikarev sjevernjački doživljaj Dalmacije. Ima tu nostalgije, ali nema ni traga sentimenta. Sjećanja su na likovnom i intelektualnom polju, a ne na literarnom. I dalje je ostala tipična Bunkova crna grafička linija, jaka, debela, što podsjeća na dalekog Courbeta, ali i na bližeg Rouaulta i l i čak Picassoa. U tome je ostao dosljedan svom prvotnom stilu rada. I boje pejzaža, mada južnjačkoga, ostale su pretežno tamne; dominiraju naročito indigo modra i crvena. I u najslikovitijim pejzažima, pa čak i u mrtvim prirodama, prisutna je stanovita dramatika, tipično nordijska, ekspresionistička. Čak i palme u splitskoj luci djeluju svojim čvrstim konturama i zagasitim bojama, svojom uzvitlanošću vjetrom, sjevernjački dramatično. Možda nam zato i jesu najbliže njegove mrtve prirode u kojima ima ipak najviše smirene i zatvorene, intimne, harmonije.

Svojim dugim i plodnim boravkom u našoj sredini i svojom daljnjom suštinskom povezanošću s njom slikar Rudolf Bunk ušao je i u našu likovnu umjetnost i pridonio joj svojim slikarstvom. (Duško Kečkemet)

Rudolf Gerhart Bunk (Berlin, 1908. – Hamburg, 1974.) 1908. rođen u građanskoj obitelji u Berlinu. 1926. upisuje slikarstvo na Akademiji za primijenjenu i likovnu umjetnost u Berlinu u klasi profesora Karla Hofera. Usporedno studira germanistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, te pohađa Akademiju primijenjenih umjetnosti na odsjeku za scenografiju. 1933.–34. odlazi u Frankfurt na Majni, gdje dobiva atelijer. Sudjeluje na izložbi ‘Darmstädter Sezession’ koju nacistička vlast proglašava dekadentnom i boljševičkom te je zatvara. Oduzet mu je atelijer. 1934.–1937. emigrira u Švicarsku, potom u Švedsku. 1938. nakon kratka povratka u domovinu, sa ženom i sinom emigrira na otok Koločep pokraj Dubrovnika. 1939. seli s obitelji u Split. 1940. priređuje prvu samostalnu izložbu u Salonu Galić u Splitu. 1941. cijela je obitelj na zahtjev njemačkog poslanstva konfinirana u Lipik. U nesretnom slučaju gubi sina Stefana. 1941–42. živi u Trogiru pod talijanskom okupacijom. Rodila mu se kći Bojana. 1944. odlazi sa zbjegom u El Shatt. S obitelji živi u izbjegličkom logoru u sinajskoj pustinji. Aktivno sudjeluje u kulturnom radu; organizirao je izložbe zbjega u Aleksandriji, Kairu i Suezu.

Radi mnogobrojne plakate, oglasne panoe, oslikava bolničke zidove. 1945. na poziv intendanta Tomislava Tanhofera prihvaća angažman scenografa Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Između 1945. i 1958. realizirao je više od 120 scenografija za kazališne drame, opere i balet. Okušao se i kao redatelj u više predstava te kostimograf. Rodio mu se sin Stefan. 1955. Samostalna izložba u Splitu (izložio 63 crteža na temu ženskog akta). 1954. sudjeluje na Salonu 54 u Rijeci – na prvoj selektivnoj i problemskoj izložbi u poslijeratnom razdoblju. 1958. napušta Split i seli s obitelji u Hamburg jer su prekinuti diplomatski odnosi sa Zapadnom Njemačkom. Ali ne prekida suradnju sa splitskim HNK-om za koji do 1972. realizira desetak scenografija. 1960–61. imao dvije samostalne izložbe u Hamburgu, izlaže uglavnom vedute Hamburga. 1969. samostalna izložba u Galeriji umjetnina u Splitu s temom ‘Sjećanje na Dalmaciju’ (izložio 26 tempera na papiru). 1972. izlaže u Muzeju grada Splita 26 tempera gradskih veduta 1974. umire u svojem atelijeru u Hamburgu radeći na pripremi izložbe kolaža u Hamburgu. 2003. Hrvatsko narodno kazalište Split od 2003. svake druge godine dodjeljuje ‘Nagradu Rudolf Bunk’ za najbolju kostimografiju, scenografiju i dizajn.   Nagrada nosi ime cijenjenoga njemačkog slikara i scenografa Rudolfa Bunka, dugogodišnjega scenografa HNK Split.

Kustosica izložbe je Marija Stipišić Vuković koja se može pogledati do 27. kolovoza 2023.

Nives Matijević

Povezane objave

Predstavljeno prvo izdanje Zagrebačkog glazbenog proljeća u Lisinskom

hrvatski-fokus

Nisu stigli reći

HF

Obruč zajedništva

HF

Egzistencijalni perfomans je vrsta autoportreta, dnevnika

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više