Samoprozvani antifašisti podmetnuli su etiketu fašizma desnici
Dinesh D’Souza (1961. Mumbai – nekad zvan Bombay) , suvremeni američko indijski konzervativni mislilac značajan je kritičar ljevice i autor uspješnice “Velika laž – razotkrivanje nacističkih korijena ljevice”.
Stari su se fašisti barem zvali fašistima. Zvali su sebe pravim imenom. Suprotno tome, naša fašistička ljevica govori da su oni antifašisti. To je suludo, znam. Upravo oni ljudi koji se bore za centraliziranu državu, koji imaju dugu povijest rasizma i rasnog terorizma, koji su moć vlasti koristili protiv svojih političkih protivnika, dok su to mogli, i koji i dalje primjenjuju kulturno zastrašivanje i razbojništvo kako bi nametnuli svoju ideologiju, uporno govore da su oni antifašisti.
Istodobno, svjesni da su fašizam i nacizam danas otrovne etikete, najotrovnije u zapadnoj kulturi, ti samoprozvani antifašisti podmetnuli su etiketu fašizma desnici… Dakle, u čudnoj smo situaciji, u kojoj stvarni fašisti glume da su antifašisti i istodobno optužuju stvarne antifašiste da su fašisti. Tu inverziju ljevica stvara pomoću mehanizma koji se zove velika laž… Ta laž ima cilj sakriti fašističke i nacističke korijene… ljevice. I danas su i program i taktike ljevice duboko oblikovani po uzoru na fašizam i nacizam. Kako bi sakrili tu očitu povezanost, ljevičari lažu na kilometre, a pod time želim reći da lažu o tome tko su fašisti i nacisti, a onda lažu tko su oni, ljevičari. Pogledajmo kako to funkcionira. Evo kako ljevičari lažu o nacistima s namjerom da prikažu kako su nacizam i oni suprotni. Govore da su nacisti bili kapitalisti, a da su oni, tj. ljevičari, antikapitalisti, da su nacisti bili kršćani, a da su oni svjetovnjaci, da su nacisti bili protiv pobačaja, a da su oni za pravo na pobačaj, da su se nacisti suzdržavali i bili spolno konvencionalni, a da su oni spolno oslobođeni boemi. Ali, po svakoj od ovih točaka gledišta ljevice i nacionalsocijalista u biti su jednaka – i jedni i drugi su antikapitalisti, antikršćani (po vjerovanju i po spolnoj etici) i protivnici prava na život…
U ovoj knjizi okrećem ploču i pokazujem da pravi fašisti jesu pripadnici ljevice… Optužbe koje oni izgovaraju… u stvarnosti su primjenjive na njih same. Upravo ti samoproglašeni protivnici mržnje provode pravu politiku mržnje. Postupkom transfera ljevičari optužuju svoje žrtve za ono što sami jesu i što rade. Bolesnom zamjenom teza stvarni fašisti… prerušavaju se u antifašiste i optužuju stvarne antifašiste da su fašisti.
Jasno je da svaka strategija za poraz fašističke ljevice mora početi raskrinkavanjem punih razmjera te velike laži. Takozvane antifašiste mora se raskrinkati kao fašiste, jer to i jesu.
“Danas je više marksista na američkim veleučilištima nego u Rusiji i cijeloj istočnoj Europi”
Ku Klux Klan (tajna organizacija koja je progonila u SAD-u crnce, katolike i Židove) osnovan je u Tenneseeju 1866. od skupine bivših vojnika južnih država SAD -a (tzv. konfederacije). Njihov prvi “veliki meštar” bio je poslanik Demokratske stranke, južnjački ex general. Glavni zadatak KKK je bio da terorističkim metodama spriječi tamnopute građane da glasuju za republikance. Članovi KKK bili su vodeći demokrati, od kongresnika pa čak do predsjednika Vrhovnoga suda.
Robert Byrd, član klana 1944. (1917. – 2010.) bio je čak hvaljen od predsjednika Clintona i Obame. Hillary Clinton nazvala ga je svojim mentorom.”
“Kršćanstvo je ojačalo pojam političke i socijalne odgovornosti uvodeći novi model služećeg vodstva. U staroj Grčkoj i Rimu nitko nije ni sanjao o političkim vođama kao o službenicima naroda.
Ali Krist je izumio pojam služenju drugima, osobito onima koji su najpotrebniji naše pomoći.”
“Život Zapada, kazao je Nietzsche, temelji se na kršćanstvu. Vrijednosti zapadne temelje se također na kršćanstvu. Izgleda kao da su neke od tih vrijednosti zaživjele u društvu, što nam pruža iluziju da ih možemo zadržati i istodobno se odreći kršćanstva. To je, kako kaže Nietzsche, iluzija. Uklonite kršćanske temelje, i vrijednosti će iscuriti.”
“C. S. Lewis (britanski pisac kršćanskoga nazora, 1898. – 1963.) kazao je da savjest nije ništa drugo do glas Boga unutar naše duše, most koji svezuje stvora i stvoritelja.”
“Klasični liberalizam ne definira u potpunosti moderni američki konzervativizam. Postoji dodatni element; briga za društvene i građanske vrline.”
“Čak je i licemjerje u konzervativnom pogledu poželjnije od poricanja
obrazaca vrline, jer takvo poricanje vodi u moralni kaos i nihilizam.”
“Socijalizam koji se začeo 1917. kada je Lenjin zasnovao prvu socijalističku državu imao je kratak vijek trajanja. Propao je širom svijeta jer su ljudi koji su živjeli u socijalističkom sustavu to doživljavali kao vrstu ropstva”.
“Današnji sudovi pogrješno tumače odvojenost Crkve i države tako kao da Crkvi nije mjesto u javnom životu, ili kao da moralu proizašlom iz religije ne bi trebalo pripustiti oblikovanje naših zakona.
Nekako je sloboda vjerskoga izražavanja pretvorena u slobodu od vjerskog izražavanja. Da bi mogli monopolizirati zajednički prostor svojim pogledima, sekularisti žele odstraniti religiju i na religiji zasnovanu moralnost sa trgova i javnih prostora. Tako čine od vjernika građane drugoga reda.”
“Suprotno od onoga što čujemo, velika podjela među Amerikancima nije sukob između republikanaca koji traže slobodu i “progresivaca” koji se protive slobodi. Zapravo obje strane afirmiraju slobodu.
Jedna strana njeguje ekonomsku slobodu, druga je pak šampion seksualnih i društvenih sloboda. Nije to ni sukob domoljuba i protivnika Domovine. Obje vole Ameriku, ali različite Amerike.
Jedna strana voli Ameriku Kolumba i 4. srpnja (Dan nezavisnosti, američki praznik), rad i inovaciju, životnost kapitalizma, dječake skaute (izviđače) i župne škole, tradicionalne obitelji i veterane koji pozdravljaju zastavu. Druga strana voli Ameriku tolerancije i socijalnih prava, preraspodjelu bogatstva, (na račun srednje klase, op., T.T.), afirmativne akcije, pobačaja, gay brakova i feminizma.”
